– Žena mora biti čvrsta, jaka, aktivna. Uvijek sam to bila i sudjelovala kao uzorita seoska žena 2006. godine i uvijek se držim tako da se ne treba poniziti. Mi smo žene jake, čvrste i sve možemo. Bavim se poljoprivredom, volim cvijeće, uređivati, aktivna sam u puno udruga. Izlagat ću uskoro pisanice. Treba biti  u toku, biti aktivna. Nisu bitne godine, važno je biti aktivan, surađivati i svugdje biti. Život je lijep ako ga znaš živjeti – poručila je Zlata Vinković.   

Župan Marko Marušić tradicionalno je ugostio žene na Međunarodni dan žena.  

– Čestitam svim našim dragim ženama, majkama i, što ja kažem, kraljicama Međunarodni dan žena. Danas povodom vašeg dana imam čast ovdje s vama primiti našu udrugu „Seoskih žena BBŽ“. Zahvaljujem vam i čestitam na svemu što radimo jer biti žena u ovim ruralnim dijelovima, gdje se isprepliću oni tradicionalni poslovi s ostalima zaista nije lako. Biti majka, biti žena, biti domaćica, biti poljoprivrednica zaista nije lako i drago mi je da vas mogu ovdje ugostiti da se podružimo i da vam čestitam što svojim aktivnim djelovanjem vi kroz kulturu i baštinu doprinosite tome da se ona očuva na onaj tradicionalni način, pogotovo u ruralnim dijelovima. Svi znamo da nije sve u gradovima, da su nam itekako bitna i ova manja mjesta i sela okolo glavnih gradova. Na tom putu i na putu vašeg rada i djelovanja svakako ćete imati podršku Bjelovarsko-bilogorske županije i, naravno, moju. Imam tu čast da sam okružen sa svojim kolegicama, da imam i dvije zamjenice, da je osam pročelnica od ukupno deset, da je većina ravnateljica školskih ustanova žene, imamo žena i po našim drugim ustanovama i to je ono bogatstvo koje ja imam oko sebe i to je meni zaista drago i na ponos. Želim da i dalje ostanete ovako vedre i vesele te se uvijek punog srca rado družim s vama – istaknuo je župan Marušić!     

Predsjednica udruge „Seoske žene BBŽ“ Valentina Smiljanović jedna je od najmlađih predsjednica na čelu ove udruge.     

– Zahvaljujem se na pozivu povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena. Voditi udrugu je s jedne strane teško, a s druge nije. Kao u svakom poslu ima prednosti i nedostataka, ali ja to volim i želim i sretna sam sa svojim ženama. Nadam se da će kroz godine biti sve bolja suradnja, da ćemo sve bolje surađivati, imati više novih članica i mislim da neće biti problema jer uvijek imam podršku. Tu je i moja desna ruka, zamjenica gospođa Marija Knežić i dok je ona tu znam da neće biti nikakvih problema jer pomaže mi u 80 % poslova. Sretna sam i zadovoljna sa svima njima i nadam se da će biti još više članica u našoj udruzi – ističe predsjednica udruge.   

– Želim vam zahvaliti na svemu što činite kroz vaše djelovanje jer vi na taj način doprinosite očuvanju kulture i tradicije te ruralnog načina života naše županije, na čemu smo vam iznimno zahvalni. Vaša udruga je hvalevrijedna, svjedoci smo da seoske žene iz naše županije čine puno toga, kao i sve ostale žene, od podizanja kvalitete života na selu, brige o obitelji do očuvanja starih recepata, tradicije i prenošenja starih vještina s generacije na generaciju. Vaša predanost i energija prema zajednici neka bude primjer drugima i neka vaša udruga nastavi rasti i razvijati se čineći našu županiju još boljom – poručio je Marušić te zahvalio na izdašnim poklonima, proizvodima s domaćih OPG-ova koje su mu vrijedne žene uručile. Udruga je u srpnju ove godine dobila novu predsjednicu, Valentinu Smiljanović.

– Zahvaljujem vam na svim dosadašnjim donacijama kojima nesebično i plemenito podupirete našu Udrugu seoskih žena. Hvala vam što ste prepoznali naš rad, trud i požrtvovnost svih naših članica – naglasila je te zahvalila na suradnji za koju se nada da će biti još kvalitetnija jer im je podrška Županije od iznimne važnosti. Udruga planira odlaziti na što više manifestacija i izleta kako bi privukli nove članice.

– Gospođa Marija Knežić koja je moja zamjenica i dalje mi puno pomaže, podupire me i većinski dio posla odrađuje za mene, a dok se spoji mladost i iskustvo sve to na kraju dobro završi – kazala je Smiljanović.

Marija Knežić, zamjenica predsjednice u Udruzi seoskih žena Bjelovarsko-bilogorske županije zahvalila je Županiji na potpori te otkrila kako je ona bila na čelu Udruge dugi niz godina.

– Ja sam imala želju da netko mlad preuzme Udrugu, ja polažem snage u mladost. Ja ću joj pomoći sve što god budem mogla. Ja sam inače vodila 22 godine Udrugu i imali smo puno članova i imamo puno priča pa smo napisali i knjigu za deset godina. Zahvaljujem se gospodinu Zlatku Pavičiću, pročelniku za poljoprivredu, s njim imamo jako dobru suradnju kao i s gospođom Marijom Jungić, a najviše županu što nas podržava i nadam se da ćemo se još više družiti – istaknula je Knežić.

Tekst: Blaženka Božinović, novinarka portala Bjelovar.info

Naime, Anđelka Rajn iz Zrinskog Topolovca ispričala nam je kako je njena unuka nedavno postala predsjednica Udruge seoskih žena Bjelovarsko-bilogorske županije. Navela je i kako je skupština održana i samo se čeka rješenje kako bi sve postalo službeno. Zanimljivo je kako je ona uz svoju kćer i unuku članica Udruge, ali i da je sama odgovorna što se unuka, sada predsjednica Udruge, učlanila. Bilo je to 2013. godine, kad se gospođa Anđelka Rajn natjecala za najuzorniju seosku ženu.

Njena unuka Valentina Smiljanović ove godine će navršiti 30 godina, a ispričala nam je kako je došlo do izmjene na čelu Udruge.

– Bila je skupština početkom ove godine, do 15. srpnja je bila naša dosadašnja predsjednica gospođa Marija Knežić, a od 15. srpnja ja preuzimam vodstvo i sad još čekam neke papire da se potpišu da sve prijeđe na mene – rekla nam je. U Udruzi aktivno djeluje već deset godina.

– Mislim da je naša predsjednica 20-ak godina vodila to sve i moja baka je išla 2013. za naj ženu, ja sam se onda upisala u tu udrugu i išla sam s njima po izletima i skupštinama kao član i kad se sad biralo nova predsjednica, dosadašnja predsjednica je dala prijedlog da budem ja kao jedna od tih koja bi mogla biti predsjednica buduća i bila je još jedna predložena, ali ona je imala želju da baš ja nju naslijedim – govori Valentina koja s obitelji živi u Zrinskom Topolovcu.

Premda mlada, Valentina je vrlo vrijedna djevojka kojoj rad na poljoprivredi nije stran.

– Imamo veliko imanje, bavimo se poljoprivredom, imamo tov junadi, doma svoju mljekaru, uz to još radim u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji kao knjigovođa i radim i u firmi i doma imamo OPG svoj. Završila sam pet godina na Visokom gospodarskom učilištu smjer menadžment u poljoprivredi i sad imam status magistar poljoprivrede – naglašava.

Upitali smo je kako sve stigne.

– Ako imate volje i želje, sve stignete i ništa nije problem. Ja od trećeg razreda, od devete godine sam krenula sa svojima pomalo u štalu, na polje, u vinograd tako da se sve stigne uz sve obaveze na poslu, još sam i u vatrogascima tako da ako imaš volje, sve možeš – tvrdi Valentina koja ima dvije godine mlađeg brata, a oboje se bave poljoprivredom uz redovni posao. Iako je došla podržati prikaz žetve na starinski način, priznaje kako sama o tome ne zna puno.

– Iskreno, malo o tome znam s obzirom da sam mlada. Nasljeđujemo tradiciju od svojih, ne damo da se ona zatrgne i što se tiče žetve i svega toga, nisam upoznata sa svim ovim, ali pokušavam nastaviti tradiciju od svojih predaka – ističe. Nije to ni čudno s obzirom da živi s tri generacije svoje obitelji i jedni druge podržavaju i međusobno si pomažu u svemu.

Zanimalo nas je i misli li da ima budućnosti u poljoprivredi.

– Dok gledam iz svoga gledišta, ima. I još uz posao uz koji se zaradi i doma na poljoprivredi, smatram da imaju mladi više mogućnosti da bi bilo bolje, da dobiju više poticaja, treba ih više potaknuti i dati im volje i želje jer sve više mladih odlazi u strane zemlje, a tu je puno bolje nego negdje drugdje – napominje. U Udruzi seoskih žena BBŽ trenutno ima 60-ak aktivnih članova, a uskoro bi se najuzornije seoske žene trebale natjecati u Istri. Nažalost, zasad nemaju svojih predstavnica.

– Ide se 15. listopada u Sveti Petar u Šumi, skupili smo naše predstavnice, ali trenutno iz naše županije mislim da nema nijedna koja bi mogla, ali možda se još nađe. Zasad koliko smo pitali žena, nije se odlučila nijedna da nas predstavlja u Istri, dok nas je prošle godine predstavljala gospođa Ankica Gašparec iz Garešnice i to je bilo natjecanje u Čakovcu. Onda je odabrana gospođa iz Istre i sad idemo kod njih na izbor – kaže Valentina te dodaje kako ne zna točan razlog zašto se žene neće prijaviti, no neke od njih može pretpostaviti.

– Ili je tu obitelj pa ih ne mogu ostaviti ili ne vole medije ili nemaju podršku od muža ili djece, još pogotovo kad je izbor tako daleko pa se mora ići autobusom, ako nema podrške obitelji, ali i udruge, teško je. Mi kao Udruga bismo bili njima svima podrška, ali ne možemo ako se oni ne odluče – napominje.

Sad kad je preuzela vodstvo nad Udrugom, otkrila je svoje planove.

– U planu nam je da što više idemo na manifestacije, da se družimo, da skupljamo nove članove i da to nastavimo – rekla je.

Bivša predsjednica Udruge Marija Knežić kratko nam je odgovorila da je Valentina pokazala da može preuzeti vodstvo bez obzira na svoju mladost.

– Ja sam imala želju i volju da mlada osoba to preuzme pošto je ona isto aktivna stalno bila u udruzi. Meni je došao kraj nakon 20 godina, više bi htjela da netko drugi preuzme, a ona to može uz podršku svih nas – zaključila je.

Višnja Dreta, predsjednica Udruge Ploščićko mašinanje otkrila je više o ovoj manifestaciji i što ona podrazumijeva.

– Ručna košnja žita kao što je to nekad bilo, kao što su to naše bake i djedovi radili i možda neki roditelji da mlade generacije vide kako se to nekad radilo, živjelo, družilo, pjevalo i veselilo – navela je. Ljudi su krenuli u krug preko Nevinca i okolnih sela da se vidi da težaci idu u polje.

– Da se vidi ljepota tih običaja, konja i zaprega i da se još uvijek može nešto tako napraviti, dogovoriti i prikazati – ističe Dreta. Nakon žetve, uskoro će se održati i  nastavak ove priče.

– Drugi dio, glavni dio je 6. kolovoza, to je naše tradicionalno Ploščićko mašinanje koje je ove godine već 18. put po redu u Staroj Ploščici od 11.30 sati. To žito koje smo danas pokosili ručno vozimo doma u Ploščicu i onda ćemo prikazati vršidbu žita na dreš kako se to nekad radilo, premda se to duže održalo nego ručna košnja žita, a poslije toga su došli kombajni i moderna tehnologija – prisjetila se. Otkrila je i kako će izgledati program Ploščikog mašinanja.

– Od 12 sati je prikaz vršidbe žita na dreš, poslije toga je ručak za sve prisutne posjetitelje i cijelo poslijepodnevno druženje uz razne zabavne igre za odrasle i djecu, navečer od 18 sati zabava uz muziku glazbenog sastav Druga dimenzija. Sve pozivam, svi su dobrodošli, uvijek se svi vraćaju na naše manifestacije – poručila je Dreta. Govorila je i o ovogodišnjoj ljetini.

– Ljetina je nikakva, strašni su gubitci, prinosi su bili nikakvi, za požeti se hvatalo vrijeme i dan, kao i za cijelu godinu, od sadnje kukuruza, sušenje sjena, žetve, praktički se hvata dva ili tri dana lijepog vremena u nizu da se uspije nešto napraviti – naglašava. Osvrnula se i na prošlost.

– Bila su druga vremena. Radilo se ručno i fizički, ali ljudi su bili zadovoljni, družili su se, bili su zadovoljni s onim što imaju i kako imaju jer za drugačije i bolje nisu znali. Danas je život prebrz, preubrzan tempo, sva moguća mehanizacija i sve imamo, nitko nikud ne stigne, nitko nema više vremena za nikoga i ni za šta. I dalje stojim iza toga da je nekad bilo puno ljepše. Fizički je bilo posla, ali je bilo ljudi, oni su došli na polje s pjesmom, nedjeljom su se družili, a danas toga više nema – kaže Dreta.

Udruga Ploščićko mašinanje vrlo je aktivna u svom radu, a to se vidi i iz čestih gostovanja.

– Mislim da idemo ponovno na krumpirijadu kao gosti u Hercegovac, zatim je tu nekakav izlet udruge, sad smo bili u Đakovu na Đakovačkim vezovima, dakako i Komušijada u Grđevcu koju su naši partneri, oni su dva puta bili domaćini naše žetve jer je ona svake godine u drugom mjestu, vrtimo se po županiji da to što više ljudi vidi – navela je.

Nije zato neobično da je i na njihovu manifestaciju pristiglo puno ljudi izvan granica županije.

– S obzirom da su nam domaćini iz Međurače, udruga konjara, a oni jako puno surađuju s drugim konjogojskim udrugama i ima ih jako puno iz Podravine, ima i cura iz Slavonije, ove godine je najveći odaziv konja, konjanika i konjskih zaprega, mislim da nikad nije bilo kao ove godine – rekla je predsjednica Udruge Ploščićko mašinanje.

Zadovoljna je bila i odazivom ljude koje Udruga svake godine ponovno spaja.

– Bili smo u Podravini kod gospodina Mežnarića kao gosti, on je prikazao žetvu na starinski način, ručnim kosama i naša udruga mu je bila gost i pomogli smo mu to odraditi. Surađujemo nekoliko godina – otkrila je.

Verica Kobra, bivša predsjednica Udruge Ploščićko mašinanje napomenula je kako ova manifestacija traje već 18 godina i svake se godine radi u drugom selu i u drugoj općini.

– U samu žetvu je uključena Stara Ploščica, zatim naša općina, zatim smo počeli surađivati s drugim općinama, tu su se uključili konjari, čak smo sad i sa susjednom županijom i ljudima iz Đurđevca, mi smo bili kod njih, oni dolaze k nama, širi se izvan županije – ispričala nam je te dodala kako im ovo dođe kao jednodnevni izlet. Sigurna je kako se žetva ne može zaboraviti, no malo je teže raditi pojaseve, pa to većinom rade muškarci, a žene ih vežu i slažu. I ona je pozvala sve na Ploščićko mašinanje.

– Uvijek je u Ploščici na nogometnom igralištu prve nedjelje u kolovozu, uvijek počinje u 13 sati, skupljanje oko 12 i dalje su seoske igre i zabava – rekla je.

Na manifestaciji u Međurači smo sreli i gospođu Anđelku Rajn iz Zrinskog Topolovca kojoj su se probudila neka lijepa sjećanja te se prisjetila kad je zadnji put sudjelovala u žetvi.

– Prije trideset godina, možda i više otkad sam to radila. Sad imamo kombajne. To sam radila kao dijete, ali i dok sam već bila udana, 1969. – kazala je. No, ništa im nije bilo teško.

– Nije bilo teško jer to nismo radili sami, imali smo kosce i društvo. Jedan dan smo pokosili cijelu tu njivu koja se polegla. Sad to više nitko ne radi, sad su tu kombajni. Zato sam probala slagati pojase jer sam možda zaboravila, ali nisam. Odmah sam znala kako ide, nisam zaboravila – naglašava.

Prvi put je došla na ovakvu manifestaciju, među ostalim i da pruži podršku svojoj unuci koja je nedavno postala predsjednica Udruge seoskih žena Bjelovarsko-bilogorske županije koja svake godine daje podršku ovoj manifestaciji. Tako je ove godine uz bivšu predsjednicu Mariju Knežić, žetvenoj svečanosti nazočila i nova, mlada predsjednica Valentina Smiljanović iz Zrinskog Topolovca. 30-godišnja Valentina priznaje kako ne zna kako se prije radilo na polju, no voli slušati svoju baku koja joj o tome govori. Istaknula je kako su ovakve manifestacije važne i lijepe jer okupljaju ljude na druženje, a obećava kako će i kao nova predsjednica nastaviti s aktivnim radom. U tome je podržava i bivša predsjednica Udruge Marija Knežić koja je sigurna da je Valentina bila pravi izbor za njezinu nasljednicu na tom mjestu.

Razgovarali smo o Žetvi u Međurači i s Darkom Knežićem, načelnikom Općine Nova Rača.

– Domaćini smo, pratimo tu žetvu zajedno s Ploščićkim mašinanjem. Drugi put je na području općine Nova Rača. Išli smo s projektom prema Županiji. Ovo je pšenica krušarica, prvo skidanje ovogodišnjeg usjeva koji daje ljudima kruh i novac. Lijepo je danas, okupilo se dosta ljudi. Ovom prilikom zahvaljujem konjarima i svojim mještanima iz Međurače u realizaciji, dosta dobro se to organiziralo, Udruzi Ploščićko mašinanje, Udruzi hrvatskih seoskih žena Bjelovarsko-bilogorske županije i našem županu Marku Marušiću na potpori za ovu manifestaciju – naveo je.

I sam se sjeća ovakvog načina žetve.

– Slušao sam ove bake, kažu da je nekad bilo lijepo, to se radilo uz pjesmu i veselje, susjed je susjedu išao pomagati, bila je organizirana žetva i sama vršidba pšenice. Danas imaju John Deere, mogu daljinskim upravljati pa malo mladih ostane na selu, a da moraju ručno ovako što raditi, mislim da bi bili gladni – smatra Knežić.

Nažalost, danas je sve manje druženja, a rad na poljoprivredi veoma se izmijenio.

– Bavim se poljoprivredom, dođem na polje i nema nikoga. Odem za tjedan dana na polje i sve je napravljeno, na polju su prije bile pjesme, razgovaralo se, a danas si na polju sam, ima neobrađenoga, a za par dana sve obrađeno, nitko nikoga ne vidi. Ljudi su željni druženja, doma imaju posla, pa televizor, Facebook – navodi načelnik te dodaje kako nas je tehnologija preuzela. Ipak, ovakve manifestacije pomažu da ljudi ne zaborave starinske običaje i uvijek se održavaju uz podršku Općine i Županije.