Projekt je vrijedan 92 550 kuna, od čega Udruga snosi trošak od 22 500 kuna, a ostatak od 70 000 kuna financiran je sredstvima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Suradnička organizacija na projektu je Dječji odjel Narodne knjižnice Petra Preradovića u Bjelovaru. Cilj projekta je bio osigurati slobodno vrijeme za roditelje djece s poteškoćama u razvoju, pružiti skrb djeci uz stručnu podršku i vođenje, i ono najvažnije omogućiti socijalizaciju djece. Udruga je s bjelovarskom knjižnicom do sad ostvarila već dva uspješna projekta koji su poboljšali integraciju djece s teškoćama u razvoju i djece bez teškoća u razvoju. U pomoć Udruzi priključio se i 3. razred Medicinske škole u Bjelovaru, čiji učenici volonterski pomažu provođenju dječjih radionica.

Slobodanka Pećar, predsjednica Udruge smatra kako je ovaj projekt veliki korak naprijed, kako za samu Udrugu, tako i za roditelje.

– Ovaj projekt roditeljima osigurava odmor od skrbi u vrijeme kad su njihova djeca stručno zbrinuta. Roditelji su također oslobođeni odvoza djece na rehabilitaciju u susjedne gradove.

Pećar je naglasila i izuzetno bitnu ulogu obitelji u životima djece s poteškoćama.

– Bez stručnog zbrinjavanja djece, roditelji ne mogu ostvariti nikakve svoje potencijale, a vrlo je važna stabilnost obitelji. Psihički faktor roditelja u odgoju djece s teškoćama je nešto o čemu se vrlo malo priča. Stalno govorimo djeca s posebnim potrebama, ali vrlo malo se i sustav i mi kao udruge baziramo na roditelje, a od obitelji i roditelja sve kreće.

Pećar se osvrnula i na još jedan značajan problem, a to je nedostatak stručnog osoblja. Naime, Udruga je za trajanje ovog projekta bila primorana promijeniti tri stručna suradnika; što poglavito za djecu, predstavlja problem. Bjelovaru također nedostaje i medicinsko osoblje za pomoć djeci s potrebama.

– Bjelovar više nema ranu intervenciju za djecu od 0 do 3 godine, nemamo više ni neuropedijatra koji bi mogao prepoznati problem u najranijoj dobi. Često se događa da se problem kod djece prepoznaje tek u osnovnoj školi, kad je već kasno. Nema osobe koja bi postavila dijagnozu, nemamo čak ni dječjeg ortopeda, kazala je predsjednica Udruge.

Predsjednica je također naglasila kako Udruga stalnim dopisima i zamolbama konstantno pokušava privući pažnju institucija, koje su zapravo odgovorne za ovakvo stanje. Naime, udruge se financiraju iz projekata, a obzirom da takvo financiranje nije sustavno, udrugama je teško zapošljavati stručnjake. Međutim, s vremenom se je počela pojačavati svijest o potrebi za Centrom za rehabilitaciju djece i odraslih u Bjelovaru, što je već veliki korak.

– Mi nismo baš tako mali grad, imamo dosta okolnih mjesta koja gravitiraju Bjelovaru i nije u redu da naša djeca stalno moraju u Zagreb i neke druge gradove. Nadamo se da će se u tom segmentu najviše promijeniti jer ulažući u djecu u najranijoj dobi možemo izvući sav njihov potencijal, naglasila je Pećar.

Katarina Rezler, socijalna radnica i stručna suradnica na projektu pojasnila je kako su aktivnosti koje Udruga provodi s djecom, usmjerene ka samozbrinjavanju, produktivnosti i ispunjavanju slobodnog vremena.

Udruga pod svojim vodstvom provodi tjedno tri grupne terapije koje su individualno prilagođene svakom djetetu.

– Cilj radne terapije je kroz igru, pojedincu omogućiti ostvarenje svog punog potencijala. Tako na radionicama djeca ostvaruju određene funkcije koje osobama bez poteškoća ne predstavljaju napor: služe se glazboterapijom, razvijaju vlastitu grafomotoriku, ali i uče o emocijama, rekla je Rezler.