O KNJIZI:

Vjerojatno nema istinskog rockoljupca koji nije slušao bendove o kojima Zlatko Gall tako strastveno i s detaljnim poznavanjem materije piše. A značaj dekade na koju se knjiga odnosi, kada je rock – glazba u pitanju, doista se ne može precijeniti. Jer bilo je to vrijeme kada su se gramofoni bjesomučno vrtjeli, nositi traperice značilo je da pripadate svjetskom rock – bratstvu, a među doista nebrojenim bendovima nije bilo nimalo jednostavno prosuditi koji će od njih izdržati test vremena i ostati zapamćen i šezdesetak godina kasnije. Tako se od Velike Britanije pa do američke Zapadne obale proširio plimni val neke nove i drugačije glazbe koja je brzo pronašla put do srca slušatelja, te oblikovala njihov ne samo glazbeno – estetski ukus nego i životni svjetonazor. Pa iako očevima i majkama ponekad doista nije bilo lako gledati na što su im se to zakačili sinovi i kćeri, valja priznati da je glazba u šezdesetima bila općeprihvaćena generacijska identifikacija pomoću koje su vam se otvarala mnoga vrata. Barem kada su vaši vršnjaci bili u pitanju. Brojnost svih mogućih žanrova i podžanrova, naglašena heterogenost s jedne, a opet kao da su se svi ti izvođači ipak nalazili pod nekim zajedničkim nazivnikom s druge strane, doprinijeli su šarenilu scene koja je bila sve prije nego dosadna. Sve je to Zlatko Gall, od benda do benda, u svojoj knjizi više nego lijepo dešifrirao i definirao, a za one kojima je ovo desetljeće još uvijek obavijeno maglom a žele saznati nešto više, ovo će biti kompas koji će ih pouzdano dovesti do ključnih aktera i događaja čiji je značaj, s odmakom vremena, nesumnjivo sve veći.
Foto naslovna: Bjelovar.info-arhiva/Facebook Zlatko Gall/Canva

“Glazba za žedne uši” i “Pjesme u doba korone” nazivi su knjiga u kojima se kroz glazbenu perspektivu postavljaju različita pitanja. Autori su se tijekom pandemije posvetili glazbi i knjigama, a naučili su i kako su strpljenje i tolerancija neki od najvažnijih pojmova za miran suživot s drugima. Upravo su i sami autori otkrili da se iz doba korone moglo nešto novo i naučiti, bilo na ovaj ili onaj način, a Grabaš je čak rekao kako bi na taj period života ljudi vrlo skoro mogli gledati kao na godišnji odmor i na prilično jeftino vrijeme.

Tekst: Blaženka Božinović, novinarka portala bjelovar.info

– Romanom u rukopisu “Identitet” osvojila je u 2020. godini dvije nagrade, Korzo slova za najbolju neobjavljenu knjigu Sisačko-moslavačke županije u organizaciji Društva hrvatskih književnika i Književni pleter Sisačko-moslavačke županije za najbolje prozno ostvarenje u organizaciji Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Sisačko-moslavačke županije – naveo je Krpan.

Prije samog razgovora uveo je prisutne građane u stvaralaštvo Tihane Petrac Matijević.

– Tihanin roman upućuje nas na puno toga. Prije svega, on tematizira problem bipolarnog ponašanja. Pronaći ćemo u njemu i sliku međuobiteljskih odnosa, tu je zatim i skica hrvatskog društva s nekim njegovim aktualnim problemima, pa skrivene tajne dvaju glavnih likova koje ih zbog zajedničkog traumatičnog iskustva na poseban način zbližavaju, a kakav bi to roman bio bez neobične i zanimljive ljubavne priče, ovaj put sa sretnim završetkom. Kroz sve ovo Tihana vodi svoje likove manirom iskusne spisateljice, ne dozvoljavajući im da i u jednom trenutku iskoče izvan zadanih im okvira i prilagođavajući radnju njihovim karakternim osobinama, a ti su karakteri sve samo ne uobičajeni i monotoni – naglasio je Krpan.

Autorici se njegov sažetak djela veoma svidio.

Nakon uvoda krenuo je razgovor tijekom kojeg je autorica najprije pojasnila što je to bipolarni poremećaj ponašanja.

– Bipolarno ponašanje karakteriziraju faze maničnog i depresivnog ponašanja. Osoba koja boluje od tog poremećaja je nekad manična, vesela, hiperaktivna, euforična, a nekad je depresivna i sve se čini crno i nevrijedno življenja, osjećaj potpunog beznađa je hvata, nikad nije uravnotežena da život vidi onakvim kakav je – ispričala je Petrac Matijević koju fasciniraju mentalne bolesti i stalno ističe kako mentalna oboljenja ne smiju biti tabu.

Roman “Identitet” prati život glavne junakinje Ide Novak koja nakon traumatičnog događaja razvija bipolarno ponašanje te nastoji odgovoriti na pitanje tko je zapravo ona. Sve to vidljivo je i iz recenzije predsjednika Ogranka DHK SMŽ Siniše Matasovića.

– Petrac Matijević je već tim premijernim romanom pokazala da je dorasla zadatku i u potpunosti je zadovoljila kriterije ovoga književnoga žanra. Ne treba sumnjati da će roman Identitet biti dobro prihvaćen i od publike. Razumljiv, pitak, protočan i intrigantan, obuhvaća osnovne elemente potrebne da zaživi i ostvari uspješnu plovidbu hrvatskim pa i širim književnim nebom. Najvažnije od svega, uspijeva uvući čitatelja u sebe, usisati ga svojim primamljivim virovima i držati budnog od korica do korica. Tempo je vješto izbalansiran i izmjenjuje se kroz povremene monologe i promišljanja o životu i svijetu koji okružuje glavnu junakinju Idu Novak, zatim kroz interesantne i vješto razrađene dijaloge, kao i kroz društveno i socijalno osviještene teme koje autorica otvara i propitkuje; prvenstveno kroz sindrom bipolarnog poremećaja kao osnovne okosnice romana, ali i drugih tema poput društvenih nejednakosti i siromaštva, iseljavanja mladih generacija iz Hrvatske u potrazi za boljim poslom i egzistencijom, silovanja itd. – napisao je Matasović.

Nada Brčić – Crnogorac rođena je u Županji 1952. godine, a po  zanimanju je profesorica hrvatskog jezika. Autorica je zbirki pjesama Otvorena vrata iz 2000. godine i Jedrenjak kapetana Kuke iz 2018. Za najbolju kratku priču, 2013. godine je dobila nagradu Vranac. Predstavljena je u izboru hrvatske književnosti u američkom časopisu Underpass 2015. godine. Živi u Bjelovaru. 

Knjiga “Vrijeme promatranja” sadrži dvadesetak kratkih proza i kao da se okreće oko sintagme koju izgovara junakinja jedne od priča, misleći pritom na stanje svoje svijesti – naučene bespomoćnosti. Bilo da se radi o ženama srednjih godina koje pokušavaju promijeniti svoj život ili koje, s druge strane, pasivno promatraju kako im život curi kroz prste, bilo da se radi o umirovljeniku koji s činovničkom pedanterijom u bilježnicu prepisuje televizijski program ili o učenici koju majka maltretira zbog ocjena. Svi likovi su sapleteni u svoje egzistencije, s velikom sviješću o neuralgičnim točkama vlastita života, ali i s jednako velikim strahom od djelovanja i promjene. Bez obzira na to, pokušavaju li nešto učiniti ili pak ostaju pasivni, oni su živi, prepoznatljivi i opipljivi. Autorica ih povezuje nekim banalnim, svakodnevnim motivom koji u priči dobiva posvećeno mjesto, pretvarajući se u simbol slobode i otpora s jedne ili bespomoćnosti s druge strane. Autoričin osnovni pripovjedački gard rezultat je pomna promatranja svijeta oko sebe koje se svodi na tiho suputništvo u događajima koje opisuje i na suptilno bilježenje njihovih teško zamjetljivih, tek titravih momenata. 

– Kratke priče nastajale su kada i moja poezija, praktički već za vrijeme studija. Primjerice, roman je vrlo kompliciran, zahtjeva određenu strukturu, planiranje, izmišljanje, dok su u mom slučaju priče dolazile same od sebe. Kada sam krenula sa pisanjem priče, nikad nisam unaprijed znala kako će se ona razvijati i kako će završiti. Dakle, nisam imala nikakav plan pisanja. Neki smatraju da inspiracija ne postoji, međutim ja imam iskustvo inspiracije. Kod mene fikcija kreće rasti od nekog osnovnog događaja, no sve ostane u formi kratke priče, možda iz razloga što zapravo nikada nisam imala puno vremena za sjedenje, izmišljanje i pisanje. Kratka priča je odlična forma za osobe koje dosta rade, imaju puno obaveza, obitelj i slično. Dobar dio priča smješten je u stvarnom trenutku. Priča “Mačka” nastala je na temelju stvarnog događaja jedne osobe, a inspirirale su me i određene situacije koje doživljavam za vrijeme putovanja, boravka u restoranu, nenamjerno slušajući priče osoba koje sjede blizu mene. Kada napišem priču, često ju pročitam, mijenjam riječi, pronalazim druge koje u tom trenutku bolje odgovaraju. Sa riječima svakako trebamo biti oprezni. Volim reći da mogu ubijati, poručila je autorica Nada Brčić Crnogorac.