– Udruga Lovari, pod skraćenim nazivom Romska kuća, ima za cilj zaštitu kulturne baštine, vrednovanje onoga što je kod autohtonih hrvatskih, preostalih Roma doslovce u manjini za razliku od preostalih sedam skupina. Pokušavamo sačuvati ne samo kulturnu baštinu nego izdati i publikacije. Zbog potreba koje imamo prilikom prezentacije u Romskoj kući, stalnog postava, trojezične izložbe koju posjećuju gosti ne samo iz Hrvatske već i inozemstva, uvidjeli smo da postoji potreba za prijevodom na engleski jezik. Tako smo doradili zapise, materijal, koji imamo i izdali smo ovu knjigu. Iskoristili smo priliku projekta koji je raspisala Bjelovarsko-bilogorska županija i Veliko Trojstvo tako da su oni sufinancirali izdavanje naše vrijedne knjige – pojašnjava Đurđević razloge izdavanja knjige.

Javnosti su je prvi put predstavili u sklopu manifestacije Proljeće na Bilogori, odnosno Đurđevo na Bilogori, koje je i započeto na imanju romske kuće koju koristi Udruga.

– Pozvali smo da nam o knjizi govore ljudi iz Matice Hrvatske, i njezin profesor Darko Dončević, jer imaju golemo iskustvo u izdavanju knjiga. Oni su i uvidjeli da naša knjiga zaslužuje i tvrdi uvez te su nam najavili kako će nam pomoći da možda ovo vrijedno izdanje dobije i tvrdi uvez – ponosan je Đurđević.

Ističe kako i njemu i, nažalost, premalom broju preostalih Lovara ova knjiga puno znači. Zahvaljujući povijesnim činjenicama i običajima koji su u njoj zapisani, kao i mnogim drugim zabilježenim specifičnostima u životu Roma Lovara, od zaborava će biti otrgnuto mnogo toga.

– Puno nam znači jer prvenstveno i mali dio broja Lovara koji su ostali potpuno su asimilirani i u smislu očuvanja nekih običaja rijetko znaju i ljudi koji su stariji od 60 godina. Onda si možete misliti što znači za mlade ljude koji žive u dobu interneta, gdje neki čak i ne žele spomen na Rome zbog problema koji postoje s Romima. Tješi nas činjenica da je njih ipak malo, za razliku od velikog broja zainteresiranih mladih ljudi. Čak je veliki broj i ne Roma koji uzimaju sebi i teme za svoje magisterije i doktorate, tako se možemo pohvaliti da smo već pet puta magistrirali i dva puta doktorirali. To nama dokazuje koliko je važna povijest autohtonih hrvatskih Roma Lovara i koliko smo utkani u kulturnu baštinu Hrvatske još u 14. stoljeću. Na način kada mladi ljudi proučavaju to ostaje i to se pamti, a to je i svrha zbog čega mi funkcioniramo, znači promidžba autohtonih hrvatskih Roma Lovara – zaključuje Đurđević.

Knjiga „Povijest i običaji autohtonih hrvatskih Roma – Lovari“ dostupna je u bjelovarskoj Narodnoj knjižnici „Petar Preradović“ i u Romskoj kući u Maglenči, gdje uz najavu možete razgledati i vrijedan postav u autohtonoj romskoj kući. No, to nikako nije jedino što vam vrijedna obitelj Đurđević za posjeta može priuštiti.

Od uživanja u mirisnom polju lavande preko prezentacije nepoznate romske povijesti, tradicije, jezika i običaja do gastro iskustva koje će te zasigurno zauvijek pamtiti. Nakon toga i knjiga koju će te moći ponijeti kući, osim onih drvenih vrata okrenutih na istok koje će vam otvoriti domaćini, otvorit će vam i vrata u posve nepoznat svijet Roma Lovara. Iz nje će te moći doznati puno toga i dobiti odgovore na mnoga pitanja. Primjerice, zašto Romi njeguju kult konja, zašto su „ciganske žene nosile samo haljine“ ili pak kakvi su im običaji kod prošnje, zaruka i svadbe.

Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 01/23 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala bjelovar.info

Udruga je projekt pod nazivom „Lavanda šetnica“ kandidirala već nekoliko puta, no očito je tek sada idealno vrijeme za realizaciju.

– Kao što je mnogima već poznato, u sklopu naše Romske kuće imamo polje lavande koja je sada u fazi za presađivanje. Odlučili smo uz lavandu napraviti šetnicu, koja će osim lavande objediniti i sadnice ružmarina i smilja. Javnosti bismo na taj način prikazali tradicijsku kulturu Roma na ovom području koja se bazirala na prikupljanju i preradi ljekovitog bilja, za što su bile zadužene žene. Na podneblju gdje su Romi boravili svoje su nasade obogaćivali i drugim sadnicama. Tako da bi „Lavanda šetnica“ služila za prikaz tradicijske kulture nacionalne zajednice, a ujedno i za rekreativnu, opuštajuću šetnju s obzirom da Bilogora obiluje raznim prirodnim ljepotama. Vjerujem da ćemo kroz ovaj projekt obogatiti turističku ponudu. U suradnji s OPG-om Rebić i lokalnim klubovima omogućit ćemo rekreativno jahanje za djecu i odrasle te terapijske zajednice. Dio pripreme smo već napravili, sada smo u fazi kupnje sadnica, nakon čega slijedi sadnja. Ukoliko će sve ići očekivanim tempom, prosjek namjeravamo odraditi do rujna ove godine kada bi šetnicu prikazali u punom sjaju. Lavanda s Bilogore je posebna po tome što je vrlo aromatična i specifična, s obzirom da je riječ o mediteranskoj biljci. Mi uzgajamo kontinentalnu lavandu koja je prilagođena našoj klimi. Za razliku od mediteranske, naša lavanda ima puno intenzivniji miris, pojasnila je Slađana Đurđević iz Udruge Roma Lovara.

– Ovom edukacijom dobila sam priliku da se zaposlim jer sam već dosta godina bila nezaposlena. Naučila sam nešto što sam već dosta dugo htjela naučiti, pružena mi je prilika i na tome se svima želim zahvaliti. Polazila sam edukaciju osnove manikure i ugradnju umjetnih noktiju. Za početak se planiram zaposliti, zatim usavršiti znanje i tada otvoriti nešto svoje, rekla je polaznica edukacija Josipa Posavac.

Na radionicama, koje su se odvijale u pet gradova Bjelovarsko – bilogorske županije, sudionicima su bile ponuđene teme poput vještina traženja posla, motivacije i komunikacijskih vještina i to kako bi dugotrajno nezaposleni imali veću motivaciju aktivno tražiti posao te se bolje predstaviti poslodavcima. U Bjelovaru i Daruvaru polaznici su mogli pohađati edukacije za njegovatelj/icu starijih i nemoćnih, njemački i engleski jezik, program osposobljavanja za poslove knjigovođe, cvjećar/ka-aranžer/ka, osnove manikure i web dizajn, a nakon završetka edukacije uvjerenja je dobilo 55 dugotrajno nezaposlenih osoba.

– Izuzetno smo sretni što smo bili dio ovoga projekta jer to je način da se pripadnici romske manjine prilagode većinskim standardima. Bjelovarsko – bilogorska županija poznata je po tome da je multikulturalna. Ovdje žive Romi Lovari koji su možda malo drugačije pozicionirani u odnosu na ostale romske skupine u Hrvatskoj. No, međutim svaka edukacija i svako uključenje u zajednicu, svaki napor da budu što konkurentniji na tržištu rada je dobrodošao. To nas izuzetno veseli i zahvaljujemo Županiji i svim partnerima što smo bili sastavni dio ovog projekta i što su pripadnici naše zajednice završili edukacije, neki su se već zaposlili što nas posebno veseli, poručila je Slađana Đurđević, zamjenica predsjednika Udruge Lovari – Romska kuća.

– U ime Udruge invalida Bjelovar zahvaljujem Bjelovarsko -bilogorskoj županiji i gospodinu županu što smo uključeni u provedbu ovog programa jer nam je to puno značilo. Kroz ovaj projekt je šest naših osoba s invaliditetom završilo određena stručna saznanja koja im pomažu u zapošljavanju, pet za web dizajnera i jedan polaznik je bio na tečaju njemačkog jezika, a naši članovi sudjelovali su i na radionicama gdje im je omogućeno više saznanja kako napisati životopis, kako kontaktirati s poslodavcima i slično, istaknuo je Vlado Benčak, predsjednik Nadzornog odbora Udruge invalida Bjelovar.

– Ovo je prilika da se zahvalim Županiji i županu koji su prepoznali rad Bjelovarskog centra za razvoj civilnog društva i uključili nas u ovaj vrijedan projekt. Imamo jako dobru suradnju sa Županijom i nadam se da će se tako i nastaviti. Ako je u pitanju zapošljavanje, osposobljavanje, drago nam je da možemo sudjelovati, da i u ovim teškim vremenima pokušamo što više ljudi vratiti u radni svijet, da im olakšamo svakodnevni život, naglasio je Željko Pavleković, predsjednik Bjelovarskog centra za razvoj civilnog društva.

– Bjelovarsko – bilogorska županija treća je po povlačenju sredstava. Imamo stotinjak projekata koje provodimo, ali ja bih rekao da oni programi koji su vezani uz naše sugrađane su možda i najbitniji, neovisno o vrijednosti. Kada govorimo baš o „Sponi“, istaknuo bih veliki broj partnera koji su s nama sudjelovali u projektu, ali i veliki broj polaznika. Veseli me da je program bio uspješan i dobro proveden u pet naših gradova, da je veliki broj ljudi dobio nova znanja koja im omogućuju javljanja na natječaje i nadamo se da će kroz ovakve programe i dobiti posao, rekao je na konferenciji župan Damir Bajs.

Na koji način su autohtoni hrvatski Romi Lovari dočekivali blagdan sv. Jurja, odnosno Đurđevo koje je njima označilo početak godine i kada su oni kretali na teren i postajali nomadi narednih šest mjeseci, rekao je Goran Đurđević.

– Postoji niz rituala koji su se nekada koristili. To je post prije samog Đurđeva. Mlade djevojke su večer prije brale latice cvijeća i slagale u posudu kako bi izložile mjesečevim zrakama. Ujutro bi mlada djevojka, koja je bila spremna za udaju odlazila na izvor kako bi prva donijela vodu, ulila bi u posudu s laticama cvijeća, a onda se odlazilo na misu. Nakon mise se svetom vodom posvetilo konje jer su se Romi Lovari tradicionalno bavili uzgojem konja, a naziv Lovari dolazi od riječi Love koja označava trgovce. Narod je uzeo riječ Love, ali nisu znali da je to riječ koja označava trgovce konjima. Prije nego bi išli u crkvu, ljudi bi se umili vodom u kojoj su bile latice cvijeća, što bi im donijelo sreću i zdravlje, a mladim djevojkama da će biti ljepše nego što jesu, rekao je o običaju obilježavanja Đurđeva Goran Đurđević koji je naglasio da ovakvog obilježavanja Đurđevdana nema nigdje drugdje.

Đurđevdan se inače slavi 23.04., ali zbog mogućnosti da se ljudi okupe u većem broju, proslava se obično premjesti na neradni dan. Djevojke su tradicionalno brale proljetno cvijeće, a u ovoj mješavini našlo se i lavande koju obitelj Đurđević uzgaja. 

U ime Udruge Lovari-Romska kuća, Slađana Đurđević je kazala kako je Bilogora relativno neistražen dio Hrvatske i mnogi građani ne znaju, je li Bilogora u Slavoniji ili Istri.

– Trudimo se da ovaj zaštićeni krajolik u kome se nalazimo postane poznatiji. Općina Veliko Trojstvo potaknula je osnivanje Udruge Bilogorski turistički put kako bi zaštitili lokalnu tradicijsku kulturu. Uz naše tradicionalno umivanje i posvetu konja ova je manifestacija postala i atrakcija, a mještani osvještavaju svoju tradicijsku kulturu i povezanost sa svojim krajem, istaknula je Slađana.

Nakon što su prikazani običaji umivanja u vodi punoj latica cvijeća, svi uzvanici častili su se tradicionalnim romskim doručkom, u kojem dominira domaći kruh pečen sa ljutim papričicama čije rezanje simbolizira podjelu odgovornosti u zajednici Roma. Nakon blagoslova konja u popodnevnim satima gostima je poslužen i tradicionalni gulaš.

U sklopu susreta održano je predstavljanje knjige „Osnova digitalne fotografije“ dr. sc. Maje Strgar Kurečić, a tvrtka „Prizma d.o.o.“ predstavila je asortiman SMDV i Laowa.

Sudionici su mogli pratiti sjedeću odbojku, konje jahačkog kluba i puno, puno fotografirati.

Foto: Javorka Pangerčić

Osim Jurjevdanskog umivanja, tradicionalan običaj je i blagoslov konja na čijim je plećima nekada ležala sva poljoprivreda i prijevoz, te o čijoj je snazi i zdravlju ovisio sav život sela. Ovaj običaj posvete konja i ostali običaji koji su prikazani ne otimaju se zaboravu zahvaljujući našim entuzijastima, Slađani i Goranu koji ih iz generacije u generaciju oživljavaju u svim mogućim prigodama.

U sklopu programa “Đurđevo na Bilogori” održana je sv. misa u Crkvi Presvetog Trojstva i tradicionalno natjecanje u konjičkim disciplinama na Vidikovcu u općini Veliko Trojstvo.