Kazala je da se sastaju svakih pet godina, no da će se sada morati dogovoriti da se sastaju na godišnjoj bazi jer ih s godinama ima sve manje. Razred je nekoć pohađalo trideset učenica i šest učenika. Ove godine ih se okupilo petnaest, iako ih živih ima još trideset i jedan. Od njih petnaest samo je jedan kolega došao. Osim iz Bjelovara, na jubilarnoj obljetnici bilo je učenika iz Zagreba, Rijeke, Križevaca i Koprivnice.

Prisjećajući se školskih dana gospođa Ružica govori o fono laboratoriju koji su dobili, pa su pored njemačkog jezika fakultativno mogli učiti i engleski jezik. Bili su prva generacija kojoj je to bilo omogućeno i šaljivo dodaje da je tada to čak zabilježila i televizija.

Po završetku srednjoškolskog obrazovanja samo manji dio učenika je otišao na fakultet, u pravilu u Zagreb, te bi tamo i ostali. Kroz smijeh odgovara da nažalost nitko nije niti u Australiji niti u Njemačkoj.

Za razliku od danas, tada po završenoj školi nije bio problem naći posao pa čak i bez fakultetskog obrazovanja.

– Uvijek se tražila, alogata (dijalekt), nije se tražila partijska iskaznica, komentira gospođa Ružica.

Iz generacije koja je 1974. godine maturirala u Ekonomskoj školi Bjelovar, svi su se zaposlili. Naravno, u to vrijeme većinom su se zapošljavali u državnim firmama, a gotovo svi su ostali raditi u struci kao računovođe ili u administrativnim zanimanjima. Manji dio koji je završio fakultet, također je ostao u ekonomskoj struci.

Ukupno 15 nekadašnjih učenika okupilo se ispred današnjeg TUPŠ-a, gdje ih je dočekao sadašnji ravnatelj.

– Danas smo ispratili ovogodišnje maturante te potom dočekali vas, nešto stariju generaciju. Naša škola je među opremljenijima u Hrvatskoj i drago mi je što nekadašnji učenici mogu vidjeti što se sve promijenilo po pitanju opremljenosti i uvjetima u kojima učenici danas rade i školuju se. Uz navedeno, važno je naglasiti kako je naša škola jako angažirana i po pitanju provedbe EU projekata, učeničkih razmjena te odlaska učenika na praksu u inozemstvo – pojasnio je ravnatelj Dalibor Vukalović.

Nakon obilaska škole i praktikuma, “prvi konobari i ugostitelji” ponovno su, ali na kratko zasjeli u školske klupe te okupljanje iskoristili kao priliku za predstavljanje svega onoga što su napravili i ostvarili tijekom posljednjih 50 godina.

Osim što je lijepo ponovno susresti školske kolege, jednako tako je užitak kada proslavu uveličaju i profesori.

– Pedeset godina je jako puno. U naše vrijeme, proživljavali smo kako vlastite, tako i opće drame, pri čemu mislim na rat i njegove posljedice. Veliko iskustvo je iza svih nas, no ja vas još uvijek gledam kao razdragane srednjoškolce koji su uvijek bili spremni za šalu i realizaciju dobrih ideja. Željela bih da se i dalje nastavite družiti, jer je ta ljudska veza itekako važna za ugodan život. Godine provedene u srednjoj školi su posebne jer se tijekom njih najsnažnije primaju svi dojmovi – poručila je profesorica hrvatskog jezika Radojka Abramović, dodavši kako je struka u nekadašnje vrijeme bila najvažnija, posebno u smislu prenošenja znanja na učenike.

Profesorica je također naglasila kako prve generacije svakako zaslužuju divljenje, baš kao i današnje koje pohađaju suvremenu, moderno opremljenu školu, pod vodstvom vrhunskog kadra. Gledajući dosadašnje rezultate, TUPŠ u mnogim pogledima ostavlja kvalitetan i inspirativan trag, kako na lokalnoj, tako i nacionalnoj razini.

– Vjerujem da smo svi jednako sretni što smo doživjeli 50. godišnjicu mature. Okupili smo se u zadovoljavajućem broju i siguran sam da ćemo se danas svi lijepo zabaviti – kratko je svoje kolege pozdravio Božidar Miodragović.

Nakon posjete i obilaska škole, razred se uputio na Gradsko groblje Borik gdje je položeno cvijeće i zapaljene svijeće za razrednika Miljenka Lekića, školske kolege Tihomira Trnskog i Đure Pintar te kolegicu Šteficu Mostovac.

Druženje kuhara i konobara nastavljeno je na obroncima Bilogore na seoskom gospodarstvu Dobrovita u Višnjevcu.