– Dreš je jedan od najvažnijih alata nekadašnjeg vremena jer ako nije bilo dreša ili vršilice nije bilo niti kruha. Ljudi su svoje žito kosili i jedva su čekali da taj svoj stari dreš dođe kod njih u dvorište. Mašinalo se mjesec dana, ljudi su čekali te je cijelo selo pomagalo. Jedni drugima su išli u težake – od ranog jutra pa dok nije bilo prevruće. I tako redom po cijelom selu – kaže nam Višnja Dreta, predsjednica Udruge Ploščićko mašinanje.

Program je započeo okupljanjem sudionika, nakon čega je formirana svečana povorka koja je prošla kroz Staru Plošćicu. Središnji dio manifestacije bila je tradicionalna vršidba na drešu, odnosno mašinanje, koje je podsjetilo na vremena kada su ovakvi poslovi bili važan dio života svakog domaćinstva.

– Trudimo se održavati naše običaje, prikazivati stare običaje mlađim generacijama da vide kako se to nekada radilo te da ne padne u zaborav – ističe Višnja Dreta.
Nakon prikaza starih običaja uslijedio je zajednički ručak, a poslijepodnevni sati protekli su u znaku druženja i zabave. Posjetitelji su uživali u igrama za djecu i odrasle, bogatoj tomboli te veselom ozračju koje je vladalo tijekom cijelog dana. Za završetak manifestacije organizirana je večernja zabava uz Remix band, čime je još jedno Ploščićko mašinanje završilo u znaku pjesme, druženja i zajedništva.

Uz brojne posjetitelje, manifestaciju posjetila i Marija Jungić, zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije. Organizatori ističu kako je cilj ove manifestacije očuvati tradiciju i običaje ovoga kraja te ih približiti novim generacijama, ali i pružiti priliku mještanima i gostima za ugodno druženje u domaćoj atmosferi.

Foto: Bjelovar.info

📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!

Riječ je o potpori poljoprivrednicima koja se u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji provodi već petnaest godina, a zanimanje je veliko jer Bjelovarsko-bilogorska županija subvencionira kamatu od 2,8%, a korisnici ove kreditne linije plaćaju kamatu 2,4 %.

Poljoprivrednik i dugogodišnji korisnik kreditne linije za proljetnu sjetvu je Robert Štauber iz Stare Diklenice, čije je obiteljsko gospodarstvo u ponedjeljak, 9. travnja obišao župan Damir Bajs.

Robert Štauber je ove godine putem spomenute kreditne linije realizirao 95.000,00 kuna kredita pomoću kojih će lakše u proljetnu sjetvu. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Štauber obrađuje 70 hektara zemlje, a bave se i tovom junadi u kojem je prosječno oko sto grla.

Štauber je istaknuo da već pet godina koriste kreditnu liniju za proljetnu sjetvu koja im pomaže u jednom dijelu, a ostalo su njihova financijska sredstva.

___________________________________________________________________

– Zasijali smo oko 70 jutara kukuruza i oko 40 jutara pšenice i potrebno je oko 200 tisuća kuna, od toga pola pokriva kreditna linija za proljetnu sjetvu, rekao je Štauber i dodao:

___________________________________________________________________

Vezano za kreditnu liniju proljetne sjetve, župan Damir Bajs je rekao:

___________________________________________________________________

Župan je također rekao da Županija subvencionira kamatu sa 2,8 % posto i  da kreditna linija pomaže poljoprivrednicima da zasiju na vrijeme kada je repromaterijal najjeftiniji.

Podsjetimo, prošle godine je realizrano 154 kreditnih zahtjeva vrijednih 16 milijuna i 619 tisuća kuna i po prvi puta je uvedena  bila mogućnost podizanja kredita za povrtlarske kulture.

O interesu poljoprivrednika za ovu vrstu potpore govore podaci o ukupnoj realizaciji sredstava u iznosu od 182,4 milijuna kuna za 4.581 kreditni zahtjev tijekom 14 godina. Za subvencioniranje kamate kroz sve te godine, Bjelovarsko-bilogorska županija  je izdvojila gotovo 4 milijuna kuna.

Kreditna linija pomaže poljoprivrednim proizvođačima da lakše mogu u proljetnu sjetvu kukuruza, ječma, zobi, soje, šećerne repe, a isto tako od prošle godine mogu zatražiti i kredit za povrtlarske kulture. Vezano za tu kreditnu liniju, najniži iznos koji se može zatražiti je 5 tisuća kuna, a najviši iznos je milijun kuna.

Za sve poljoprivredne proizvođače, kreditna linija za proljetnu sjetvu je otvorena do 15. svibnja, 2018. godine.

– Dragi Bože, učini da nam ovi plodovi uzdržavaju život i pomažu u razvijanju Duha, molimo te. Ti si nas po svojemu Sinu Isusu Kristu ispunio plodom pravednosti. Daj da ostanemo u njemu, crpimo izvor njegova života i donosimo obilat rod. Plodove naših ruku Ti si uzeo kao znakove otajstva, vjere u Euharistiji. Daj da ono što na stol Tvoga Sina donosimo, bude posvećeno i uzdržava život Crkve, rekao je velečasni Kerš pri blagoslovu žetve, hrane i sudionika.

Okupljenim mještanima, težacima i gostima, obratila se Jasna Mikles Horvat, načelnica Općine Zrinski Topolovac, ujedno i prva načelnica u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji. Načelnica je svima zaželjela dobrodošlicu, zahvalila organizatorima, posebno domaćinima imanja koji su svoju pšenicu „sačuvali“ za prikaz tradicionalne seoske žetve, odnosno kosidbe pomoću srpa, kose, pa i kosilice. Istaknula je kako je ovo poseban oblik očuvanja kulturne baštine, pomalo zaboravljenih narodnih običaja i života na selu.

– Udruga seoskih žena Bjelovarsko – bilogorske županije uvijek se trudi da narodne običaje i dalje prenosimo na mlađe generacije i da ih sačuvamo od zaborava. Vrlo je važno da mladi ljudi, koji možda nikada ovako nešto nisu vidjeli, iz prve ruke svjedoče kako su nekada poslove na imanjima obavljali naši stari. Unatoč visokim ljetnim temperaturama, kakve su i danas, za seljake nije bilo odmora i odgađanja poslova. Vidite i sami, okupili smo se u velikom broju, pripremili cijelu manifestaciju, puno je žena u narodnim nošnjama, što po ovakvoj vrućini nije lak posao. Neizostavan je i tradicionalan žetveni doručak. Tako su naše mame i bake brinule o koscima za vrijeme žetve. Ovo je sedma manifestacije po redu. Zanimljivo je da naša udruga svake godine gostuje u drugoj općini u županiji koja prikazuje žetvene svečanosti, rekla je Marija Knežić, predsjednica Udruge seoskih žena Bjelovarsko – bilogorske županije te zahvalila svima na podršci, a posebno Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i županu Damiru Bajsu.

Verica Kobra, predsjednica Udruge Ploščićko mašinanje ukratko je opisala kako je žetva nekada izgledala. Seljaci su na polje kretali već u ranim jutarnjim satima, a s njima i njihove životinje, krave, konji. Na njivi se u hladu obilno doručkovalo, kako bi svi imali dovoljno snage za veliki posao. Neizostavne su bile domaće kobasice, slanina, kruh i sir. Za okrjepu se nudila rakija, vino i hladna voda. Zaprege sa kolima su vukli konji i krave, koje su potom počeli zamjenjivati traktori. Iako je posao bio težak, na njivama je uz pjesmu i veselje zbog dobrog uroda mahom vladalo dobro raspoloženje.

– U žetvi su najviše sudjelovali muškarci koji su se budili oko dva, tri sata u noći. Dok bi oni želi, žene i djeca bi nabirali snopove i odrađivale ostale, malo lakše poslove. Sa njive su odlazile kući kako bi nahranile blago. Kada je žetva završila, težaci nisu odlazili na odmor, već su dalje obavljali svoje svakodnevne poslove. Žetva se nije mogla obaviti odjednom, pa je potrajala i po nekoliko dana. Ubrana pšenica se potom odvozila sa njiva, a prednost su imali bogatiji poljoprivrednici. Sam odvoz, odnosno prikupljanje pšenice trajao je i do tri tjedna. Dugo se čekalo na dreš, jer je primjerice u cijeloj općini postojao samo jedan, eventualno dva. Dreš bi došao u selo i za mašinanje je trebalo do 20 težaka. Vrijedne gazdarice su kuhale i tada nije bilo škrinja, zamrzivača i ostale aparature. Kroz dane mašinanja, gazdarice su ranom zorom klale kokoši, jedna drugoj pomagale, a hrana je bila domaća. Od mesa, do povrća, voća i kruha, rekla je Verica Kobra, predsjednica Udruge Ploščićko mašinanje i dodala kako se putem tradicionalnog prikaza žetvenih svečanosti stariji prisjećaju kako je to nekada izgledalo, dok mlađe generacije na taj način uče o seoskim običajima.

Regina Sernek iz Stare Ploščice sudjelovala je u samom prikazu žetve, kako bi pokazala za kakav su posao bile zadužene žene.

– Već sa 12 godina sam sudjelovala u žetvi. Svi smo radili, nikoga se nije pitalo. Tuklo je sunce, ali nije bilo teško. Veselili smo se, jer se tako živjelo. Radilo se ujutro i popodne. Pjevali smo, šalili se, pomagali i ta su vremena bila puno ljepša nego današnja. Zato se uvijek odazovem žetvenim svečanostima. Za dobar život je bitan rad, dobra volja i pozitivan stav, kaže 68-godišnjakinja.