U vremenu kada se ljudi sve rjeđe stignu zaustaviti i posvetiti jedni drugima, susreti generacija koje desetljećima čuvaju prijateljstva imaju posebnu vrijednost. Upravo takav prizor mogao se vidjeti ovih dana u središtu Bjelovara, gdje su se okupili nekadašnji učenici Ekonomske i birotehničke škole Bjelovar kako bi obilježili čak 62 godine od završetka školovanja.

Polako, uz osmijehe, zagrljaje i pokoju suzu radosnicu, bivši školski kolege ponovno su prošetali uspomenama iz mladosti. Iako ih je život odveo na različite strane, mnoge od njih srce i dalje vraća upravo u Bjelovar.

Jedna od njih je i Nada Bujger Gagro, nekadašnja predsjednica razreda, koja već desetljećima živi u Zagrebu, ali rodni grad nikada nije prestala doživljavati svojim domom.

– Svake godine se okupljamo jer smo davno shvatili koliko vrijeme brzo prolazi. Lijepo je ponovno se vidjeti i prisjetiti se svega što smo zajedno prošli – ispričala je Nada.

Prva generacija u novoj školskoj zgradi

Prisjetila se kako su upravo oni bili među prvim učenicima tada novoizgrađene zgrade Ekonomske škole preko puta suda u Bjelovaru.

– Školovanje smo započeli kao podstanari u Gimnaziji, a kasnije smo se preselili u novu školsku zgradu. U našem IV-A razredu bilo je 30 učenika, u IV-B 23, a u IV-C 27. Ukupno nas je školu završilo oko 80, iako se upisalo gotovo 90 učenika – prisjetila se.

Većina njihovih kolega ostala je živjeti u Bjelovaru, dok su neki nakon školovanja otišli u Zagreb i druge gradove, gdje su nastavili studij, zasnovali obitelji i gradili karijere.

„Mi smo bili drugačija generacija“

Nada kaže kako se današnje generacije teško mogu usporediti s njihovom mladošću.

– Mi smo bili drugačiji. Nitko se nije posebno isticao i svi smo si pomagali. Profesore smo poštivali, a oni su poznavali svakoga od nas. Nismo bili generacija koja je stvarala probleme – rekla je.

Prisjetila se i svojih profesora koje, kako kaže, svi i danas nose u lijepom sjećanju.

Prve dvije godine razrednica im je bila profesorica Kornelija Leonhard, a kasnije ih je preuzeo profesor hrvatskog jezika Gajo Veljačić.

– Profesori su tada bili autoriteti, ali prije svega ljudi. Poštovanje prema njima bilo je nešto potpuno prirodno – dodala je.

Ljubav, obitelj i životni putovi

Nakon završetka škole Nada je upisala ekonomiju, no život ju je ubrzo odveo drugim putem.

– Sretno sam se udala, rodila troje djece i ostala živjeti u Zagrebu. Radila sam u institutu, a kasnije sam mirovinu dočekala u Arheološkom muzeju. Uvijek me više privlačila kultura, ali bez ekonomije nema ni kulture – rekla je.

Danas je baka četvero unučadi, a supruga, kojeg je upoznala tijekom studija, izgubila je prije 30 godina.

– To je bila ljubav na prvi pogled – prisjetila se emotivno.

„Vrijeme kratko traje, zato se okupljamo“

Na ovogodišnje druženje stiglo je 13 bivših učenika, a svi ističu kako ih upravo ta godišnja okupljanja povezuju i vraćaju u najljepše dane mladosti.

– Vidjeli smo da vrijeme brzo prolazi i zato smo odlučili da ćemo se barem jednom godišnje okupiti. To su prijateljstva za cijeli život – poručili su.

Prisjetili su se i kako su nekada odnosi između učenika i profesora bili potpuno drugačiji nego danas.

– Bilo nas je sram doći u školu, a da ne znamo ono što profesor od nas očekuje. Danas profesor djeci gotovo ništa ne smije reći – rekla je Nada, prisjećajući se vremena kada su poštovanje i odgovornost bili sastavni dio školovanja.

„Nažalost, mnogih više nema“

Iako susreti uvijek donesu mnogo veselja, prisutna je i tuga zbog kolega kojih više nema.

– Nažalost, već je oko 30 posto naših kolega umrlo, kao i svi naši profesori. Zato nam je svako novo okupljanje još dragocjenije – rekli su.

Unatoč godinama i životnim izazovima, ova generacija maturanata pokazala je da pravo prijateljstvo i uspomene ne blijede.

– Nastavit ćemo se okupljati svake godine – poručili su na kraju susreta koji je još jednom dokazao da neke veze vrijeme ne može izbrisati.

📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!

Foto: Bjelovar.info