–  Odradili smo veslačku turu koju smo si zacrtali i osjećaj je jednostavno predivan. Jedino nas je bilo strah vremenskih neprilika, ali svih dana i noći vrijeme je bilo na našoj strani. Dan prije polaska je bilo nevrijeme u Čilipima i na dan kada smo se vraćali u Bjelovar. Naši skiperi se još uvijek vraćaju sa jedrilicama. Rijetko se događa da u ovom periodu godine bude sedam lijepih dana u komadu. Zaista smo imali sreće i na tome smo nebu i bogovima neizmjerno zahvalni. Sada ćemo se malo odmoriti, a zatim se spremamo za nove, velike projekte. U cijeloj priči je najteža bila organizacija. Pokazali smo super formu i da nam preveslavanje nije problem. Da nas je pogodilo loše vrijeme, mi bismo još uvijek bili na moru. Pripremamo se za utrku na Havajima, no prije nje trebamo odraditi jednu, do dvije utrku na Atlantiku, da vidimo kakvi smo na tom području. „Jadranom bez daha“ smo trebali odraditi prije Maratona lađa na Neretvi. Vjerujemo da bi u tom slučaju tamo postigli bolji rezultat, no nema veze. Zadovoljni smo i ovako. Mi bez Maratona lađa ne možemo i na Neretvu ćemo ići ponovno. Od kolega veslača smo za projekt „Jadranom bez daha“ dobili brojne čestitke i veliku podršku, a neki su nas i ispratili u Metkoviću. Mi još nismo svjesni što smo napravili, poručio je Tomislav Smrček.

–  Čim sam čuo za ideju preveslavanja Jadrana, nitko me na ništa nije trebao nagovarati. Priključio sam im se u srijedu i jedino mi žao što nisam mogao prije. Koliko god je u nekim trenucima bilo naporno, ovo je za sve nas jedno predivno, nezaboravno iskustvo. Sudjelovao sam i na zadnjem Maratonu lađa. Veslanje je jedan predivan sport i nama ne predstavlja nikakvu muku. Uvijek veslamo za ekipu. U četiri dana sam preveslao 130 kilometara. Veslanjem se bavim tek pola godine i tada nisam mogao ni sanjati da ću sudjelovati u ovakvoj priči, rekao je 18-godišnji Filip Kovač.

Što se tiče milenijske fotografije, napravljena je ispred bjelovarskog paviljona u samom srcu Bjelovara. Važno je naglasiti da je Bjelovar do danas bio jedino županijsko središte koje nije imalo milenijsku fotografiju, pa je na ovaj način, uz sport i humanitarni projekt, zabilježen i istaknut uspjeh Argonauta, kao i pozitivno ozračje koje nam je u ovim čudnim vremenima itekako potrebno. Samu scenografiju izradio je autor fotografije.

– Bio sam oduševljen ovom idejom i odmah sam prihvatio poziv Argonauta. Prvu fotografiju smo snimili u Rogoznici sa članovima Udruge Plava krila, nakon čega smo se dogovorili da milenijsku fotografiju uradimo i u Bjelovaru. Sada imamo 720 takvih fotografija, za koje sam „potrošio“ sedam automobila i oko milijun i 500 tisuća kilometara. U snimanju milenijskih fotografija je sudjelovalo oko pola milijuna ljudi u šest država, a Bjelovar je 220. grad po redu. Sad je vrijeme da sve te podatke skupimo na jedno mjesto i obznanimo. Nadam se da će se cijela situacija vezana za koronu ubrzo smiriti, kako bi se vratili snimanju fotografija sa velikim brojem ljudi. Drago mi je da će učenici sedmih razreda ove godine učiti o milenijskoj fotografiji u Hrvatskoj. Prva je napravljena 2000. godine i za nju smo se pripremali godinu dana. Mislio sam da će to biti jedina koju ću napraviti, no priča je poprimila drugačiji oblik i nastavio sam dalje. Mediji su to prepoznali i promovirali na vrlo pozitivan način. Kada je došla ponuda za drugu milenijsku fotografiju u Šibeniku, prvo sam je odbio, ali su me prijatelji vrlo brzo nagovorili da nastavim, otkrio je fotograf Šime Strikoman.