– Interes naših građana za projekt je bio jako dobar. Žene najviše zanimaju cvjećarstvo, aranžerstvo i povrtlarstvo, dok se za voćarstvo nisu prijavljivale. Vrlo brzo smo shvatili da su njihove želje u skladu s realnim potrebama tržišta. Nakon završenih edukacija pet žena je odmah dobilo priliku za zapošljavanje. Posebno bih izdvojila činjenicu da smo u projekt uključili rad na znakovnom jeziku, što je sasvim sigurno određena baza za neke slijedeće projekte, kako ta skupina ne bi ostala zanemarena. Za poznavanje znakovnog jezika javljali su se ljudi i izvan našeg grada i županije. To nam je velika motivacija za dalje. Znakovni jezik je zaista potreban, posebno sada kada svi nosimo maske. Dragocjeno nam je bilo žene pripremiti za pisanje životopisa, naročito nakon novih formi koje su zadane. Također, polaznice su uspješno svladale i pripremu za razgovor s poslodavcima na kojem je vrlo važno ostaviti dobar dojam, poručila je Đurđa Adlešić, voditeljica Zadruge „Pružimo ruke“. 

Ciljane skupine bile su dugotrajno nezaposlene osobe, mladi do 29 godina nezaposleni iznad šest mjeseci i osobe starije od 29 godina nezaposlene iznad 12 mjeseci nezaposleni hrvatski branitelji, djeca dragovoljaca Domovinskog rata, članovi obitelji stradalnika/ca Domovinskog rata, djeca hrvatskih ratnih vojnih invalida, osobe s invaliditetom te osobe od 50 godina i starije.

– Područni ured HZZ Bjelovar bio je suradnik na projektu, na način da smo tražili nezaposlene osobe koje su se potom kroz projekt obrazovale. Riječ je o 36 osoba koje su se nalazile u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. U najvećoj mjeri sudjelovale su teže zapošljive žene čiji su najčešći odabir zanimanja za cvjećarku, aranžerku i slično. Prednost ovih edukacija svakako su stjecanje dodatnih kvalifikacija koje osobe kasnije mogu neke od mjera HZZ-a, primjerice za samozapošljavanje, nakon čega počinje vlastiti put u budućnost, osnivanje obrta, pokretanje poduzetništva. To je dobra prilika, posebno u ova prilično teška i kompliciranija vremena. Nažalost, zbog cijele situacije se ponuda mjesta prilično smanjila. Bilježimo porast nezaposlenih i zato su ovakvi projekti važni. Oni pružaju nadu, kvalifikaciju i dodatne vještine, istaknula je Martina Topalović, predstojnica Područnog ureda u Bjelovaru.

Vrijeme trajanje projekta iznosilo je 24 mjeseci tijekom kojih su svi sudionici će prošli osnovne motivacijske i komunikacijske radionice i radionicu o društvenom poduzetništvu. Oni koji su se odlučili na samozapošljavanje sudjelovali su i na radionici poslovnog planiranja.

– Ovaj projekt mi je omogućio da se prvi put okušam u poslovima vođenja projekta. Prema svim pokazateljima, projekt je polučio željene rezultate i s tim smo jako zadovoljni. Ostajem raditi u zadruzi na novim projektima. Planiramo se prijaviti na puno toga, od europskih, nacionalnih, pa do lokalnih natječaja. Sveukupno, naš projekt je obuhvatio 41 osobu. U jednom periodu nas je dosta omela cijela situacija vezana za koronu, no mi smo se vrlo dobro organizirali, isplanirali sve daljnje korake i u tome bili učinkoviti i uspješni. Projekt je vrijedio 472 tisuće kuna i u potpunosti je financiran od strane Europske unije, pojasnila je Mihaela Boltižar, voditeljica projekta „Korak naprijed – povećanje zapošljivosti skupina u nepovoljnom položaju.

– Jako nam je drago što smo  bili dio ovoga projekta jer je unutar njega bila predviđena edukacija za osam osoba koje bi danas, sutra radile sa gluhim i nagluhim osobama. Tečaj znakovnog jezika organiziran je na Visokom učilištu i na njega se odazvalo čak 25 osoba, među kojima su bili zdravstveni djelatnici, osobe koje se u svakodnevnom radu susreću sa gluhima i nagluhima. Učenjem znakovnog jezika povećava se senzibilnost društvene zajednice i šire javnosti. Mnogi još uvijek nisu svjesni poteškoća s kojima se gluhe i nagluhe osobe susreću u svakodnevnom životu. Ukoliko te osobe nemaju podršku prevoditelja, njihova komunikacija je jako otežana. Sva djeca koja imaju poteškoća sa sluhom, u Hrvatskoj su uspješno integrirana u obrazovni sustav. Na taj način zajednica tu djecu prihvaća od njihove najranije dobi. Naša udruga na području županije trenutno broji stotinjak članova, od kojih je 30 posto potpuno gluho. Od 2007. godine u Hrvatskoj je počeo razvoj prevladavanja komunikacijskih barijera pomoću prevoditelja. Taj program naša udruga provodi od 2010. godine i imamo dvije prevoditeljice koje su na raspolaganju za 40 gluhih osobe, rekla je Marina Balenović, tumač i prevoditeljica te tajnica u bjelovarskoj Udruzi osoba oštećena sluha.

– Gluhim osobama je jako važno da znakovni jezik postane sastavni dio društva u kojem živimo. Znakovni jezik je usvojen i u Hrvatskom saboru temeljem Zakona o znakovnom jeziku koji je donesen u srpnju 2015. godine. Temeljem njega ostvaruju se veća prava i veće mogućnosti za gluhe i nagluhe osobe. Drago mi je da za učenje znakovnog jezika postoji veliki interes kod mladih ljudi. Vjerujem da će poznavanje znakovnog jezika u budućnosti dobro doći svima u zajednici. Naša udruga broji više od sto članova sa šireg područja naše županije, s tim da baš 100 posto gluhih imamo oko 60 posto. Sve gluhe osobe imaju pravno na potpuni pristup točnim informacijama. Nažalost, mnoge osobe koje su oglušile tijekom određenog perioda života još uvijek ne znaju znakovni jezik. Kao udruga se jako trudimo da sve gluhe osobe imaju osigurane prevoditelje, jer se radi o životno važnoj potrebi, bilo kod doktora, u banci i školi, tijekom edukacija, predavanja, pri obavljanju nekih obaveza i slično. Korona nam je donijela dodatne probleme, jer je zbog nošenja maski komunikacija dodatno otežana. Javnost je taj problem prepoznala i osobama koje slabo ili nikako ne čuju mogu tražiti da se uz pridržavanje distance maske skidaju. Osnove znakovnog jezika mogu se naučiti kroz dva do tri mjeseca, dok je za detaljno poznavanje ipak potrebno puno više vremena. Bitno je da ga se svaki dan što više vježba i prakticira, pojasnila je Marina Balenović, tajnica Udruge osoba oštećena sluha BBŽ.

– Kod prijavljivanja ovog projekta bili smo jako malo svjesni važnosti i potrebe ovakve edukacije, odnosno učenja znakovnog jezika. Postoje situacije kada nije moguće čitati s usana. Školovanje koje mi provodimo je namijenjeno je prije svega onima koji će raditi s gluhim osobama i osobama oštećena sluha. Iz svog iskustva vidimo veliki interes medicinskih sestara, turističkih vodiča, ali i građana koji zbog svojih prijatelja ili članova obitelji žele naučiti znakovni jezik. S obzirom na veliki odaziv, čak i ljudi iz drugih krajeva Hrvatske, mi smo zaista impresionirani i jako sretni. Sada imamo više od 20 polaznika, a očekivali smo puno manji broj. Radionica je potpuno besplatna, pojasnila je Đurđa Adlešić, predsjednica Socijalne zadruge Pružimo ruke.

– Znakovni jezik me jako zanima. Prije nekoliko godina sam radila u Poliklinici Bagatin gdje su bile gluhe osobe i osobe oštećena sluha. Volim pomagati ljudima, a posebno bih željela biti korisna i onima kojima je komunikacija otežana, rekla je Magdalena Krapac iz Virovitice, studentica 2. godina Sestrinstva u Bjelovaru i djelatnica Opće bolnice Virovitica.

– Važno mi je usvojiti neka nova znanja, i jako sam zadovoljna količinom naučenog na ovom tečaju. Bez poznavanja nekih novih znanja teško je doći do novo zapošljavanja, pogotovo starijim osobama. Stoga sam završavala prethodno i tečaj za računalnog operatera, a smatram da će mi i ovaj tečaj pomoći. Njime sam upotpunila svoju kreativnost i nadam se da ću se uspjet zaposliti u nekoj cvjećarni nakon ovog, ili putem samozapošljavanja, rekla je Vesna Pavičić.

Vesna Bekčec, inače prodavačica, se pak bavi amaterskom izradom suvenira koju je odlučila usavršiti također kroz ovaj tečaj.

– I teorija i praksa puno su nam pomogle, i ovim putem zahvaljujem se udruzi na čelu sa Đurđom Adlešić, i našoj koordinatorici Mihaeli Boltižar na pomoći, dodala je Vesna Bekčec.

Među polaznicama se našao i Dražen Hršak, jedini muškarac koji je pohađao ove edukacije za cvjećara-aranžera jer je, kako kaže, godinama već privržen uzgoju i prodaji cvijeća, a kroz službeni certifikat odlučio je svoje zanimanje i interes učiniti službenim i usavršiti.

Podsjetimo, provedba projekta započela je pred mjesec dana za dugotrajno nezaposlene i teško zapošljive ljude održavanjem aktivnosti i besplatnim edukacijama za prekvalifikacije za cvjećare, povrtlare i voćare, koje se upisuju u radnu knjižicu. Kako kaže predsjednica zadruge „Pružimo ruke“ Đurđa Adlešić, na taj način je pružena prilika ljudima da ponovo nađu posao u mjestu gdje žive, i da rade u periodu u kojem su već mnogi digli ruke i bili sigurni da će posao teško naći.

– Veoma brzo su našli primjenu ovog tečaja u praksi i našli su poslove. To svjedoči činjenici da je ovaj program pogođen i da će moći raditi. Dio njih pak želi raditi sam, i to je ono što im je ovaj program također omogućio. U drugom dijelu godine s njima ćemo govoriti i o socijalnom poduzetništvu i o mogućnosti da se kasnije sami zaposle ili da vode svoje obrte, a novi programi će biti nešto drugačije. Primjerice sa početkom nove akademske godine krenut ćemo i sa znakovnim jezikom za koji se, prema našim anketama, pokazao velik interes, zaključila je Đurđa Adlešić.

VEZANI ČLANCI:

• BESPLATNI PROGRAM osposobljavanja za CVJEĆARE okupio veliki broj zaintersiranih
• Predstavljen projekt KORAK NAPRIJED – BESPLATNO stručno osposobljavanje za cvjećare, povrtlare i voćare