Više o tome rekao nam je voditelj Zdenko Trnka, voditelj kazališne skupine “Lucerna”.

– Danas uz nas, Češku obec Bjelovar, nastupaju Češka Beseda Grubišno Polje, Češka Beseda Donji Sređani i Češka Beseda Golubinjak – naveo je.

Svi su oni izveli kratke predstave, a to im je bila i dobra proba za idući tjedan.

– Idućeg petka i subote je Smotra češkog kazališta u Ljudevit selu. Tamo je prijavljeno 12 kazališnih skupina iz 12 Beseda – otkrio je Trnka te naglasio kako u ovo doba godine kazalište cvjeta.

– Sad je sezona kazališta od Nove godine do početka lipnja. Dva puta tjedno su probe u tom razdoblju, a onda kasnije eventualno jednom samo da se prisjetimo ili prije nastupa ako imamo gostovanje – napominje voditelj kazališne skupine “Lucerna”. Zanimljivo je da je od 18 predstava koje su izvodili, čak 15 napisao on sam.

Na kraju nam je otkrio i koliko članova broji kazališna sekcija Češke obeci Bjelovar.

– Kazališna skupina “Lucerna” trenutno broji 12 članova. Normalno, ako treba neka pomoć u manifestaciji, priskaču drugi članovi, iz folklora i zbora – istaknuo je Trnka.

Manifestaciji su nazočili i saborski zastupnik za češku i slovačku nacionalnu manjinu Vladimir Bilek te tajnik Zajednice udruga u kulturi Grada Bjelovara, Slaven Klobučar.

– Kazališna skupina radi od 2003. godine, upravo nagodinu slavimo 20. godišnjicu od osnutka, ali samo kazalište je prve kazališne predstave odigralo prije sto godina, 1923. Skupina je s prekidima radila je do rata, onda je u ratu zabranjen svim manjinskim društvima rad tako da do 1945. nije djelovalo, a tad se ponovno oformilo i do 1963. godine se ponovno ugasilo jer nije bilo interesenata koji bi to vodili. 2003. godine Upravni odjel donio odluku da se ide ponovno u osnivanje pošto smo našli određeni broj ljudi koji bi htjeli sudjelovati u tom programu tako da smo onda osnovali tu kazališnu skupinu koja radi do danas, govori Trnka.

Skupina danas broji 12 aktivnih članova, a predstave uglavnom piše sam voditelj.

– Predstave pišem pretežno ja, svega dvije ili tri predstave koje smo odigrali nisu bile mojih ruku djelo, a motivira me život, nekad dobijem ideju od nekog događaja, ali normalno to se onda mora uveličati jer pretežno pišem komedije, to je publici najinteresantnije, neka ozbiljna djela za našu publiku ne bi bila interesantna, smatra.

Treba naglasiti kako kazališna skupina Lucerna predstave izvodi isključivo na češkom jeziku.

– Dosad nismo odigrali nijednu predstavu na hrvatskom jeziku iako sam o tome razmišljao da počnemo nešto malo kombinirati češki i hrvatski, ali zasad još imamo dovoljno glumaca koji govore češki, to je osnovni uvjet, inače ne možete glumiti. Naša skupina je jedina skupina gdje se može govoriti češki jer plesati može bilo tko na muziku, pjevati se nauči dvije-tri pjesme, ali ovo se svako godine mijenja tekst. Osobito traže od nas da govorimo pravilno jer ovaj naš češki tu u Hrvatskoj, riječi su dosta izobličene, dosta ima i germanizacije i hrvatskog je došlo u taj jezik, ali oni traže da to bude čisto češki jezik tako da nastojimo pravilno govoriti, ističe.

Dobna struktura članova nešto je starija.

– Prosjek godina je negdje od 50 do 73, pretežno je to starije članstvo jer Česi rođeni u Bjelovaru su nestali, asimilirali su se, a mi smo svi pridošlice iz drugih mjesta poput Daruvara, Končanice, Zdenaca, Hercegovca i tako, navodi Trnka koji nam je otkrio kad se zaljubio u kazalište.

– Ja sam kazalište volio od mladih dana, još od osnovne škole, međutim poslije toga jedno duže vrijeme nisam imao prilike i tu u Češkoj obeci nije bilo kazališta, tu sam se preselio u Bjelovar tako da nisam imao prilike predstave organizirati i igrati. To je hobi, nije zanimanje, ali morate imati ljubav prema tome kazalištu. Ja sam inače po zanimanju vodoinstalater u mirovini – otkriva te dodaje kako će u kazalištu raditi dokle god bude mogao. Trnka potječe iz čisto češke obitelji, njegovi su pradjed i prabaka doselili iz Češke 1882. godine, a premda se prije više gledalo da Česi žene Čehinje, on je oženio Hrvaticu. Ipak, njegova djeca i unuci deklarirali su se kao Česi.

Prisjetio se i svog školovanja.

– Češki jezik sam od malena naučio, išao sam prva četiri razreda jer je u Zdencima onda bila češka osnovna škola u koju sam išao, a nakon toga sam nastavio u Grubišnom Polju, kaže.

Biti voditeljem kazališta veseli ga, što je vidljivo i po čestim probama.

– Sad kad je sezona, kad počne sezona početkom studenog, imamo dvije probe tjedno, a prije nastupa znamo i više puta, ovisi o potrebi, ovisi kako naš režiser ocijeni je li dobro ili nije. Svi smo mi prijatelji, ispravlja nas, dođe i do neke ljutnje, ali to je normalno, navodi.

Kazališna skupina Lucerna uvijek se posebno veseli Večeri kazališta koja se održava sredinom ožujka.

– Tada pozivamo još dva, tri il četiri društva jer to su predstave koje traju po pola sata tako da se mogu u jednoj večeri tri-četiri predstave odraditi. Onda oni dolaze k nama, mi gostujemo kod njih i tako, pojašnjava Trnka.

Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.

Foto: Branka Sobodić

Zdenko Trnka, član Upravnog odbora Češke obeci Bjelovar i voditelj kazališne skupine Lucerna ispričao nam je više o doseljavanju Čeha na današnji prostor Hrvatske.

– Česi su se počeli doseljavati ovdje u Hrvatsku grupno 1792. godine, to je zabilježeno na područje Hrvatske, to je bila tad Austro-Ugarska sve. Tada je doselilo devet obitelji i to upravo u Ivanovčane tu kod Bjelovara. To je prvo doseljavanje koje je zabilježeno kao obiteljsko, bilo je naravno i pojedinačnih, primjerice vojnika i svećenika. Naseljavanje se nastavlja tijekom cijelog 19. stoljeća, a masovno doseljavanje je počelo 1825. godine u Daruvar, Ivanovo Selo, Končanicu, Velike i Male Zdence, Lipovac, Doljane i to je trajalo negdje sve do Prvog svjetskog rata, onda je to prestalo, govori.

U sela su se uglavnom doseljavali poljoprivrednici i poneki zanatlija, a u gradove glazbenici, liječnici, ljekarnici, obrtnici, novinari, glumci i visokoškolski profesori. Neki od njih u Hrvatsku su doselili zbog nepovoljnog položaja u vlastitim obiteljima.

– U ono vrijeme u Češkoj je bio zakon da imanje, obiteljsko imanje može naslijediti samo najstariji sin, a kako je nekad bilo uobičajeno imati puno djece, oni su se upravo zbog toga iseljavali. I onda su ta mnogobrojna djeca išla služiti i učiti zanat kod obrtnika pa ih je puno došlo tu koji su bili obrtnici, a u ono vrijeme je Češka bila dobro razvijena, dok je Hrvatska bila manje razvijena i upravo su im bili potrebni dobri obrtnici koji su ovdje dolazili. To je zapravo dolazila češka sirotinja, oni koji nisu mogli tamo živjeti. Kovači, stolari, upravo ona zanimanja koja su tada trebala i tako su opstali tu i širili se, navodi Trnka. Nakon što se Češka odcijepila i postala samostalna zemlja intenzitet doseljavanja Čeha u Hrvatskoj se smanjio.

Štoviše, broj Čeha neko se vrijeme čak i smanjivao.

– Iz Hrvatske se 1945. godine puno Čeha vratilo u Češku kad je došao komunistički, socijalistički sistem. Iseljavali su se oni koji su bili bogati, a upravo oni na položaju koji su vodili to društvo,njima je oteta imovina, nisu oni bili iznimka i onda su se oni u znak protesta vratili u Češku tako da je to bio jedan veliki udarac za Češku obec Bjelovar, otišli su oni najaktivniji, naglašava.

Trnka otkriva i koliko Čeha danas obitava na području Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije.

– Po najnovijem popisu više od 150 Čeha živi u Bjelovaru, a u županiji više od pet tisuća. Zanimljivo je da u Hrvatskoj ima sedam tisuća Čeha, a najviše upravo na području Bjelovarsko-bilogorske županije i zato je tu i Savez Čeha, nema smisla da bude negdje drugdje kad ih je tu najviše, napominje te govori kako je na groblju u Zdencima, odnosno njegovom starijem dijelu, sve češka prezimena kojih danas više nema. Neki su umrli, neki se preselili, dok su se neke žene udale i tako promijenile prezime. Priča i kako je njegov otac dobio jugoslavensko državljanstvo tek tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća premda je doselio puno ranije. Kako je dugo čekao na državljanstvo, po tadašnjem je zakonu vojsku šest mjeseci morao služiti u Češkoj.

Trnka za kraj ima i kratku poruku za Čehe u Hrvatskoj.

– Moraju čuvati jezik, kulturu i tradiciju, očuvati je koliko se može, jedino s time da taj naš jezik ne izumre, češki jezik u Hrvatskoj. Tako je i kazalište jedan od najboljih načina da ljudi zadrže taj češki jezik i običaje, sad za Božić ćemo pokazati neke naše običaje i tako. Treba se izjašnjavati kao ono što jesi, ne mogu ja reći da sam Hrvat ili Mađar kad sam Čeh, zaključuje Trnka.

Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.

Foto: Branka Sobodić