Iako je prvotni plan uključivao uspon na najviši vrh Keszthely gorja, Köves-tető (444 m), vremenske prilike – snijeg, bljuzgavica, hladnoća i blatnjave staze – prisilile su vodičku Silviju Kolarić da gotovo iz minute u minutu prilagođava plan. Uz to, trebalo je uskladiti i vrijeme ulaska u kompleks jezera Hévíz, što je izlet učinilo dodatno izazovnim.

Umjesto uspona, planinari su obišli dva atraktivna vidikovca: Nemesvitai kilátó i Batsányi kilátó, s kojih su se otvarali nestvarni pogledi na Balaton – „mađarsko more“ – te vulkanske brežuljke prekrivene laganim snijegom i izmaglicom. Ambijent je mnoge podsjetio na prizore iz dalekog sjevera.

Na putu prema vidikovcima prošli su kroz tipična turistička naselja uređena u tradicionalnom stilu, s kućama slamnatih krovova i starim alatima, ali i modernim vikendicama koje su skladno uklopljene u krajolik. Posebno zanimljivo bilo je područje nekadašnjeg rudnika dolomita i dolomitne stijene uz koje se proteže neobična vegetacija.

Iako Mađarska nije planinarska destinacija s visokim vrhovima, ovaj izlet potvrdio je da područje oko Balatona krije mnogo toga vrijednog istraživanja – od prirodnih ljepota do kulturnih posebnosti.

Nakon razgledavanja stigao je i dio koji se rijetko nalazi na planinarskom rasporedu: kupanje u vulkanskom jezeru Hévíz, najvećem biološki aktivnom termalnom jezeru na svijetu. Zimska temperatura vode od 24–26 °C možda nije potpuno ugrijala planinare, ali zato su tople kupke i saune učinile svoje.

U večernjim satima planinari su se vratili u Bjelovar ispunjeni novim iskustvom – izletom koji je bio manje planinarski, ali iznimno bogat, zanimljiv i prožet dobrom atmosferom.

📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!

Izvor: HPD Bilogora

🌦️ Dolazak u Makarsku uz kišu i sumnje u vremenske prilike

Izlet je započeo u petak ujutro polaskom iz Bjelovara prema Makarskoj. Po dolasku u poslijepodnevnim satima, dočekali su ih jak vjetar, kišica i oblačno nebo. Pogledi prema Biokovu bili su puni pitanja — hoće li vrijeme u subotu dopustiti siguran uspon?

🌄 Subota – savršen dan za planinarenje

Buđenje u subotu donijelo je vedro nebo bez ijednog oblaka, ugodnu temperaturu i gotovo bez vjetra. Nakon doručka, sve je bilo spremno za pohod. Avantura je započela u 7 sati ujutro iz sela Bast, uz kamenolom. U ekspediciji je bilo 10 žena, 3 planinara i jedan pas – Oskar 🐾.

Pred njima su se nizali pejzaži surovih stijena, kamenih sipara, travnatih zaravni s ponekim borom i niskim raslinjem. Na putu prema prvom vrhu Šćirovac (1619 m), na udaljenosti od stotinjak metara, planinare su znatiželjno promatrale i dvije divokoze. Naknadno je potvrđeno da je riječ o potencijalno ugroženoj balkanskoj divokozi (Rupicapra rupicapra balcanica).

🏔️ Uspon na Šćirovac i Svetog Iliju

Šćirovac, poznat i kao Miletnjak, slovi za jedan od najteže dostupnih vrhova u Hrvatskoj i najzahtjevnijih kontrolnih točaka HPO-a. Pogled koji se pružao s vrha bio je spektakularan – more i otok Brač na jednoj strani, Dalmatinska zagora i Dinara na drugoj, dok su se na trećoj i četvrtoj strani nizali ostali biokovski vrhovi poput Svetog Ilije, Svetog Jure i Vošca.

Put prema Svetom Iliji (1642 m) vodio je po kamenom hrbatu – pomalo zastrašujućem, ali izuzetno atraktivnom. Planinari su bili maksimalno koncentrirani, a posebne zasluge pripadaju i četveronožnom Oskaru, kojemu je povremeno pomagao vlasnik pri savladavanju zahtjevnih dijelova terena.

Na vrhu Svetog Ilije planinare je dočekala mala kamena kapelica i još jedan veličanstven pogled. Tu su uz kratki odmor i okrepu prikupili snagu za silazak.

⏳ 12 sati nezaboravne avanture

Silazak je bio naporan, jer je ukupno svladano oko 1600 metara uspona i isto toliko spuštanja, po tehnički zahtjevnom terenu. Ipak, osjećaj postignuća i ljepota doživljenog ostavili su snažan dojam na sve sudionike izleta.

🌊 Makarska i Brela za kraj

Nedjelja je bila rezervirana za laganiju šetnju Makarskom i Brelima, a neki su iskoristili priliku i za kupanje u moru. Kiša ih je ispratila na povratku u Bjelovar, no osmijesi i dojmove s Biokova ništa nije moglo pokvariti.

📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!

Tekst i foto: HPD Bilogora

Od kišnih kapi do sunčanih pogleda

Putovanje je započelo u ranim jutarnjim satima četvrtka, s polaskom iz Bjelovara. Nakon dugog puta, članovi HPD Bilogora stigli su u luku Sobra na Mljetu, a zatim nastavili prema Pomeni, gdje ih je dočekao smještaj u hotelu Odisej. Kiša koja ih je pratila gotovo cijelim putem, nestala je upravo u trenutku dolaska – kao da je otok odlučio dobrodošlicu obilježiti vedrim nebom.

Prvi dan prošao je u znaku odmora i opuštanja. Dio sudionika iskoristio je slobodno vrijeme za šetnju, fotografiranje i upoznavanje s mjestom, dok su drugi odlučili nadoknaditi propušteni san. Večer je protekla u mirnom tonu – večera, druženje i priprema za pravi planinarski izazov koji ih je čekao sutradan.

Planinarski izazovi, legende i slavlje pod zvijezdama

Petak je bio rezerviran za ozbiljan planinarski dan. Dvije grupe planinara krenule su različitim rutama – jedna prema najvišem vrhu otoka, Velikom Gradu (514 m), a druga prema poznatoj Odisejevoj špilji, koja prema mitu krije priču o Odisejevu zatočeništvu kod nimfe Kalipso. Posebno dojmljivo bilo je kupanje najhrabrijih u unutrašnjosti špilje, gdje se morska voda ulijeva kroz prirodni otvor.

Nakon rotacije grupa, svi su imali priliku doživjeti obje lokacije – planinarski uspon i špilju, a dan je zaključen pravim iznenađenjem. Glavni vodič Željko Mužjak proslavio je rođendan, a članovi društva pripremili su mu tortu, pjesmu i veselje koje se proteglo do kasnih sati.

Nacionalni park Mljet – prirodna i duhovna oaza

Treći dan izleta započeo je posjetom otočiću Sveta Marija usred Velikog jezera u Nacionalnom parku Mljet. Benediktinski samostan iz 12. stoljeća ostavio je snažan dojam na posjetitelje, koji su komentirali kako bi na tom mirnom mjestu mogli ostati na duhovnim vježbama – kad bi im netko nosio ruksak.

Nakon vožnje brodićem i povratka, planinari su ponovno podijeljeni – jedna grupa uputila se na vidikovac Montokuc, poznat po pogledu koji oduzima dah, a druga na kupanje u Malom jezeru, čija je temperatura iznenadila i one najzimogroznije. Na kraju dana svi su se složili: Mljet je otok koji ujedinjuje prirodnu ljepotu, planinarski izazov i duboki mir.

Završnica u Stonu – sol, povijest i zadnji koraci

Nedjeljni povratak bio je začinjen još jednim posebnim iskustvom – posjetom Stonu. Planinari su obišli najstariju aktivnu solanu u Europi te se uspeli na dio Stonskih zidina, koje su i posljednjeg dana izleta ponudile pravi planinarski izazov. Stručni vodič upoznao ih je s bogatom poviješću solane i obrambenog sustava ovog dijela Pelješca.

Mljet – otok koji se pamti nogama i srcem

Po povratku u Bjelovar u večernjim satima, svi su se složili – izlet je bio besprijekorno organiziran, ispunjen smijehom, druženjem i osjećajem zajedništva. Zahvalnost je upućena glavnom vodiču Željku Mužjaku te Anamariji, Silviji i Siniši, koji su osigurali sigurnost i toplinu cijelog putovanja.

Mljet je planinare HPD Bilogora ostavio bez daha – u doslovnom i prenesenom smislu. I dok se sol još trese iz ruksaka, planovi za nove pohode već se kuju.

📲 Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!

Najbrže informacije – pratite nas na Facebooku, Instagramu i TikToku!

Izvor: Facebook/Planinarska obiteljska sekcija Ježići

Već po ulasku u autobus počela su nagađanja kamo idu, a da bi sve bilo zanimljivije, svi su Ježići mogli organizatorici izleta reći što misle, kuda idu te pokušati pogoditi planinu, gorje, državu ili naziv staze. Niti jedan od prijedloga nije se pokazao točnim jer su Ježići na kraju išli do Rogle u Sloveniji. Riječ je o poznatom skijalištu na Pohorju na 1571 metar nadmorske visine. Ježići su krenuli na Škratovu učnu pot – Patuljkovu poučna stazu, kružnu stazu dugu 4,2 kilometra punu edukativnih tabli o životinjskom i biljnom svijetu. Na nekoliko se postaja moglo malim batom otisnuti pečate na drvenu pločicu, a jedini su im problem pravili mravi. Tijekom posjeta stazi neki su se uspeli i na vidikovac.

Nakon Patuljkove staze, Ježići su krenuli na Pot med krošnjami – Put između krošanja. Radi se o šetnici u samom centru pohorske šume, u ukupnoj dužini od 1043 metara s tornjem visine 37 metara u središtu. S tog se tornja moguće spustiti pješice ili toboganom. Nakon pauze su se mali planinari uputili natrag prema Bjelovaru puni dojmova.

Spomenimo i kako su Ježiće planinarskom stazom u Sloveniji vodila četiri planinarska vodiča planinarskog društva “PD Zreče” koje također ima svoju dječju sekciju. Svoje nove prijatelje pozvali su i na Bilogoru kako bi otkrili naše staze i ponovno se družili.

Izvor: HPD Bilogora

Voditelji putovanja bili su već spomenuti Željko Mužjak te Anamarija Pađan, a na planinarenju su zdušno pomagali i pomoćni vodiči Ratko, Goran, Miro i Dalibor.

Planinari su u kamp u Orebiću doputovali u petak, dok je prava avantura započela u subotu ujutro kad su se skupa zaputili u osvajanje najvišeg vrha Pelješca, Sv. Ilije. Premda nije neobično putem sresti pokojeg poskoka, bjelovarski su planinari imali sreće te nisu vidjeli niti jednog, već su im društvo povremeno pravili gušteri i škorpioni. Na vrh su krenuli iz mjesta Nakovanj, a zbog uske staze morali su hodati u dugoj koloni. Nakon dva stajanja za odmor, uspješno su došli do svog cilja gdje su odmorili i uživali u prekrasnom pogledu. Potom su se spustili do Orebića i vratili se u smještaj sretni jer su prešli stazu dugu 17 kilometara.

Nakon odmora, nedjelja je bila rezervirana za izlet na otok Korčulu i osvajanje još jednog vrha. Od podnožja do vrha planinari su prešli strmu stazu dugu gotovo dva kilometra, a zatim se i vratili nazad. Ostatak dana proveli su razgledavajući Korčulu sa svim njenim znamenitostima i posebnostima.

Posljednji dan izleta Bjelovarčani su proveli u dolini Neretve gdje su plovili lađama rukavcima rijeke. Za to je iskustvo bilo potrebno pet lađa s kojima su sretno stigli do prvomajskog gulaša i zabave, a iz HPD-a “Bilogora” Bjelovar ističu kako su izleti za Praznik rada uvijek posebni jer je moguće spojiti nekoliko dana i otići na udaljeniju destinaciju.

Tekst: Anamarija Pađan – HPD “Bilogora” Bjelovar