Matea Ledinskog možda ste sreli u jednom ugodnom bjelovarskom kafiću čiji je vlasnik. Međutim, 32-godišnji Mateo je dio posebne sportske priče, koja je zapravo i njegova životna priča. Uspjeli smo ga uhvatiti da nam ispriča više o svom sportskom putu, počecima, odricanju, ozljedama, neuspjesima, ali što je najvažnije – velikim uspjesima.
Mateo je prvak Kontinent Trail lige i drugi u poretku Hrvatske trail lige, a za početak nam je ispričao kako je započela njegova sportska priča. Krenuo je s nogometom, no roditelji mu nisu mogli priuštiti kopačke, pa je za svoj put izabrao trčanje.
– Ovo mi je najveći uspjeh. Tek sam se počeo s tim baviti. Bio sam nogometaš, počeo sam trenirati kao klinac i uvijek mi je bila želja uspjeti u sportu. Roditelji nisu imali novca, a treba puno svega da bi uspio. Nismo imali ni za kopačke. Kao klinac sam po cijele dane visio na igralištima, trenirao i radio, ali jednostavno… Teško je uspjeti u nogometu, puno je veća konkurencija – objašnjava Mateo.
Do bavljenja trčanjem došao je sasvim slučajno i to uz brojne prepreke koje je uspio preskočiti. Godine 2019. otišao je na svoj prvi trail, izgubio se u šumi, ali je tada shvatio da je trčanje ono čime se želi baviti.
– Otišao sam raditi na sezonu, ostavio sam se natjecanja. Onda sam non-stop trenirao za sebe. Tada sam trenirao CrossFit i to mi je bio fenomenalan sport. Da se ne bavim trčanjem ostavio bih u CrossFitu, definitivno. Godine 2019. otišao sam na prvi trail, na koji me pozvao kolega s kojim sam trenirao CrossFit. On se bavio trčanjem i rekao mi je: „Dođi vidi nešto zanimljivo, sigurno će ti biti fora.“ I onda je bio Kalnik Trail početkom travnja. Otišao sam i još sam se izgubio jer je to šuma, planina, brda… Na kraju sam pronašao put, ali sam bio pun doživljaja i uzbuđen da je to to i da se time želim baviti. Bio sam 50 i neki na kraju, ali problem je bio što sam i dalje radio sezone. Jednostavno, u tom trenu je bilo nemoguće posvetiti se tom sportu. Tada sam otišao odraditi zadnju sezonu, a zatim se fokusirao na ostanak u Bjelovaru, što sam i uspio. Otvorio sam kafić, koji radi već tri godine. Tada sam uspio sve posložiti – prisjeća se.
U prva četiri mjeseca ove godine sudjelovao je u brojnim utrkama.
– Ove godine su bile tri utrke u kontinentalnoj ligi i četiri utrke u Hrvatskoj ligi. Još sam otrčao dvije utrke koje nisu u ligama, ali su meni bile za trening. Trenutno držim drugo mjesto u Hrvatskoj trail ligi i prvo mjesto u ligi kontinentalne Hrvatske – navodi.
Uz velike uspjehe koje je ostvario želja mu je ući u reprezentaciju te otići na Svjetsko prvenstvo.
– Ovaj vikend smo bili na Prvenstvu Hrvatske u Novom Marofu. Zbog ozljeda koje su mi ustanovljene nisam mogao ići na maraton nego sam trčao utrku koja daje bodove za Hrvatsku trail ligu jer i to prvo mjesto vodi u reprezentaciju. Procijenio sam da bi mi to bilo pametnije i uzeo sam drugo mjesto čime sam zadovoljan jer opet držim drugo mjesto u ukupnom poretku. Isti taj dan dodijeljena mi je nagrada za prvaka za prijašnju godinu Hrvatske trail lige. To sam uspio osvojiti. Također je bilo u opisu natjecanja kako prvi u poretku ide u reprezentaciju, međutim to se u međuvremenu promijenilo, a ne znam zašto. Ali to sada nije bitno, opet ću se potruditi osvojiti je i pokušati otići na sljedeće Svjetsko prvenstvo – kaže.
Naime, na početku sezone je izašao novi pravilnik o samom ulasku u reprezentaciju.
– Izašao je novi pravilnik na početku sezone. To su ta Prvenstva Hrvatske i prva tri mjesta direkt ulaze u Hrvatsku ligu. No, ima i dugi trail koji je 80 i nešto kilometara i također prva tri ulaze u reprezentaciju. No, zna se dogoditi da isti trkač osvoji i jedno i drugo tako da se jedno mjesto otvara. Trener u tom slučaju izabire koga će pozvati od četvrtog, petog ili šestog u poretku. Prate se rezultati kroz cijelu sezonu, a zagarantiran ulaz ima osvajač Hrvatske trail lige, koji sam bio ja – pojašnjava.
Mateo, iako postiže velike uspjehe, ipak pokušava ostati skroman.
– Ima puno boljih od mene, uvijek želim biti skroman, ali znam da sam jedan od top 10 u Hrvatskoj. Kada dođe Prvenstvo Hrvatske upasti u top 5 ili 6 je jako teško. To morate biti maksimalno spremni i samouvjereni da možete ostvariti taj rezultat. Ponekad me strah ozljeda ako ću vuči naprijed. Onda bolje odradim pametnije utrku – objašnjava svoju taktiku.
Opremu te sve što je potrebno kako bi bio uspješan trkač financira sam, ali mu pomaže i Atletski klub Bjelovar na čelu s predsjednikom Nikolom Kovačekom. Velika podrška mu je i djevojka.
– Nikola mi pomaže koliko može, stvarno mu se zahvaljujem. On živi taj život sa mnom, nevjerojatno se trudi. Znali smo se mi od prije jer sam u ugostiteljstvu. Prvo kreneš sam u to sve, ulažeš i posvetiš se tome. Tu mi je i djevojka najveća podrška, ona je isto počela trčati. Mi živimo trail, radimo i poslije posla odmah idemo trčati. Na Planinarcu sam vremenski koliko i na poslu – kaže.
Prehranu, ali i ekstreman napor istaknuo je kao najvažnije elemente uspjeha.
– Prehrana je jako važna, sigurno nekih 70 %. Najviše su tu tjestenina, piletina i losos. Sve što mogu raditi, radim s tjesteninom. Ugljikohidrati najviše daju energiju i hrane tijelo. Da bi čovjek uspio mora ići u ekstreme. Ne možete odraditi trening od sat vremena tri puta tjedno i očekivati rezultat. Nema šanse, jednostavno morate ići do one granice gdje više ne ide i onda nastaviti. I onda kada vam to postane lako treba još dizati letvicu. Ubacio sam biciklizam, teretanu, intervalne i brdske treninge. Sve samo pojačavam ne bih li napredovao. Svake godine se vidi napredak. Ove sam godine sve utrke koje sam trčao popravljao za pet minuta u odnosu na prošlu godinu. Mali napredak, ali je napredak – smatra.
Pretrpio je niz ozljeda od 2019. godine, kada je krenuo s trčanjem, do sada.
– Imao sam lom prednjeg križnog ligamenta, što me dosta unazadilo. Nisam osam do devet mjeseci mogao trčati kako treba. Ali, zapravo sam se brzo oporavio. To mi se dogodilo u rujnu 2021. godine, a u prosincu sam već bio u teretani. Imao sam artroskopiju i čekao sam operaciju, no nisam se mogao pouzdati u hrvatsko zdravstvo, pa sam jednostavno uzeo stvari u svoje ruke. Saznao sam da je moguće baviti se sportom bez ligamenta. Koljeno drži, ponekad osjetim da krene „klopotati“, ali taj tjedan ubacim više teretane. Onda dva sata radim samo noge, pri čemu se rade ciljane vježbe da se učvrste kvadricepsi i zadnje lože koje drže koljeno. Tada mogu nastaviti dalje, a onda se vraćam na trčanje i bicikl. Kasnije sam ozlijedio i preponu, čuda od ozljeda, ali sve se sanira – optimistično govori.
Planove za trčanje ima i dalje. Ove godine planira sudjelovati u minimalno 15 utrka te radi sve kako bi ušao u reprezentaciju.
– Planovi su bili veliki. Prva utrka ove godine mi je bila ultra u Sloveniji, istrčao sam 50 kilometara i bio sam prezadovoljan. Na te trailove uvijek ide nas 15-ak iz atletskog kluba. To je uspješno istrčano, ali u međuvremenu mi se dogodila ta ozljeda jer sam naglo dignuo kilometražu, nisam stigao odmoriti jer je onda počela sezona i pripreme. Ove godine u planu imam minimalno 15-ak utrka. Ove godine ima i nešto novo, a to je Sky running Croatia. To mi je sada upalo u raspored jer smo imali Hrvatsku trail ligu i Kontinent ligu koju definitivno pratimo te utrke između. Radi se još jedna reprezentacija, tj. K-running Croatia, a to su vertikalne utrke. Ona također vodi u Španjolsku na Svjetsko prvenstvo 2025. godine. Sada ima pet kvalifikacijskih utrka, mislim da ću moći tri otrčati. Također, prva tri mjesta vode direkt u reprezentaciju. Dat ću sve od sebe pa ćemo vidjeti. Idealno što se može dogoditi jest jedno od prva tri mjesta u Hrvatskoj. Vidjet ćemo hoće li tijelo to odraditi i izdržati. Radim sve da uspijem – poručuje.
Bez obzira na to što ima 32 godine mnogi stručnjaci su mu poručili kako upravo dolazi najbolje vrijeme za najveće uspjehe.
– U ovom sportu navodno sad tek kreće najzanimljivije. To nam je rekao izbornik reprezentacije. Rekao je da se najbolji trkački rezultati rade do 42. godine. Sad bih trebao uspjeti – kaže.
Kako je Mateo i spomenuo, velika podrška mu je upravo Atletski klub Bjelovar s Nikolom Kovačekom na čelu.
– Sve što je Mateo rekao stoji. Gdje god mogu hvalim ga kao sportaša broj 1. Ali općenito, on kao čovjek je vrhunski u kompletnom obimu. Kombinacija jednog i drugog daje dobar rezultat. On ima volje, želje i znanja, uporan je, trudi se, stalo mu je i uz sve to je dobar čovjek. To isto daje neki obol cijeloj priči. On tu gura i druge. Ta ekipa koja je u trčanju s njim broji 10, 15 pa i 20 naših članova koji svaki vikend idu nekamo. Podrazumijeva odricanje, kako vremensko, tako i novčano, te odricanje od zabave. Oni guraju, idu i osvajaju bodove, imaju volje i želje. To nije samo vikend, već nekoliko treninga na tjednoj razini. Mateo je ekstrem u svakom smislu. Da nije, ne bi bio ovdje gdje je – poručuje Nikola Kovaček za kraj našeg razgovora.
Tekst: Rahela Dedić, novinarka portala Bjelovar.info
Foto: Branka Sobodić, novinarka i urednica portala Bjelovar.info
