Bjelovarske lađarice Sparte u punim su pripremama za 11. Maraton lađarica. Natjecanje se održava 8. kolovoza, a ženske lađarske posade utrkivat će se od Lučkog mosta u Metkoviću do Opuzena na stazi dugoj deset kilometara. Posjetili smo ih na jednom treningu da provjerimo kako teku pripreme.
Marija Zlatić, kapetanica Sparti poručila je kako se trude i daju sve od sebe.
– Na vodi smo do sada napravile 51 trening. Ovo danas je zadnji trening na ribnjaku u Paljevinama i mi se 3. kolovoza budemo uputile na Neretvu i onda slijedi ostatak priprema do 8. kolovoza kada je maraton – kaže nam Marija Zlatić.
Opisala je kako teku pripreme.
– Prvo su tekle zimske pripreme u teretani i na suhom, imale smo trčanje. Zatim smo u travnju prešli na vodu gdje su tri puta treninzi na vodi, a ostatak tjedna je trčanje i snaga. Do sada smo izveslali otprilike 500 km i smatram da je to vrlo dobro i dovoljno da nešto napravimo na Neretvi – pojašnjava.
Iznijela je i očekivanja od nadolazećeg natjecanja.
– Kao kapetanica se ekipe se uvijek molim da sve prođe dobro i da mi svi živi i zdravi dođu na cilj. Uvijek bismo voljeli biti u nekom postolju jer osvojiti medalju su lijepi snovi. No, realna očekivanja su da uđemo u prvu polovinu natjecatelja. Šesnaest je stvarno dobrih ekipa, konkurencija je velika tako da ćemo biti izuzetno zadovoljne s takvim plasmanom. Moja želja je da uđemo u prvih pet. Vidjet ćemo – kaže kapetanica Sparti.
U tim su im se pridružile i nove lađarice.
– Imamo i novih djevojaka. Kod nas to svake godine ide nekako ciklički. Žene odlaze, kod žena je to specifično da se udaju i rode pa imaju te obiteljske stvari. Život nosi svoje. Dobili smo novih mladih djevojaka. Dobili smo jednu djevojku koja je inače kanuistica i za Belišće, imamo i paričarku koja je dolje s Neretve iz Baćine. Dosta se toga promijenilo, ali funkcionira sve i to mi je jako drago. Različita godišta, različitih sfera zanimanja, ali sve u lijepoj atmosferi prolazi – naglašava.
Već imaju iskustva na ovom natjecanju.
– Meni je ovo šesti maraton. Margita i ja smo jedine žene iz Bjelovara koje imaju zapravo najveći broj maratona izveslanih. Taktika je uvijek vrlo slična – izboriti se na samom startu, otići naprijed pa onda gledati gdje je najbrža voda, nekako se boriti s tim. Sve ovisi i o tome kako će biti taj popratni dio što se tiče pratećih lađi, odnosno pratećih brodova i glisera. Prošle godine smo imale nesreću da nam je naišlo par bota valova gdje su nas potopili i iz toga se bilo teško iščupati. Bit će sreće ako ne bude nesreće i to nam je važno – kaže.
Dodaje kako je velika razlika između vode na kojoj treniraju i same Neretve.
– Jako je velika razlika. Prvenstveno u tome što je ribnjak stajaća voda, jako je gusta i teška što je možda dobro u odnosu na neke druge ekipe gdje je lagana voda jer su tu više snage izgradi. S druge strane, ovdje nikada nema valova, a na Neretvi su veliki valovi te je uvijek brza. To je ono što je nama problem, snaći se u tom trenutku. Puno puta se dogodi da se udari u prazno. To je najveća razlika, specifična je Neretva i priča za sebe. Uvijek s velikim poštovanjem idemo tamo, nikada ne znamo što nas čeka – uzbuđeno će za kraj.
Svake godine u utrci sudjeluju brojne lađarske ekipe koje daju sve od sebe.
