Hrvatska stranka prava izražava svoje duboko nezadovoljstvo stanjem u hrvatskoj poljoprivredi koja je nečinjenjem mnogih vlada i ministara poljoprivrede bačena na koljena.
Štete koje su učinjene nemjerljive su i sa svakim danom sve veće što dovodi do sveukupne devastacije prostora u Hrvatskoj. Očekivanja od ulaska u Europsku uniju bila su velika i hrvatski seljaci su vjerovali da će, kako im je prezentirano, doći bolji dani za hrvatsko selo i seljake. Očekivali su red i europske uvjete koji podupiru poljoprivrednu proizvodnju.
A što se dogodilo?
Zbog prekomjernog uvoza jeftinije i lošije uvozne robe unišena je prehrambena i prerađivačka industrija.
Petrokemija iz Kutine i Herbos bačeni su na koljena.
Zatvoreno je preko 3000 malih farmi koje su proizvodile mlijeko, umjesto da su se zaštitila mala obiteljska gospodarstva i farme sa 10-15 krava i da od toga ljudi mogu živjeti.
Nije tajna da hrvatsko selo ne proizvodi dovoljno mlijeka i da se mora uvoziti, ali je tajna da Vlada i velike mljekare uništavaju namjerno mljekarstvo jer u EU ima viška mlijeka, a najviše u Fracuskoj odakle je vlasnik najače mljekare u Hrvatskoj.
Reforme koje su najavljivane u pratećim službama nisu se pomaknule s nulte točke. Reforme selekcijske, savjetodavne i veterinarske službe nitko se ne usudi pokrenuti i prilagoditi ih potrebama sela i seljaka.
Te tri službe žive lijepo na leđima seljaka i funkcioniraju kao svete krave. Poseban problem na koji su uzgajivači mlijeka jako osjetljivi, a problemi u mljekarstvu su majka svih problema u poljoprivredi, je problem analize i kontrole kakvoće mlijeka u Središnjem laboratoriju za kontrolu kvalitete mlijeka u Križevcima koji nepovoljno djeluje na proizvodnju jer pravilnik koji regulira ovu problematiku ide na štetu seljaka i malih prozvođača.
Hrvatska stranka prava predlaže da se osnuje Fond mljekarstva u koji bi se slijevala sredstva od svakog prodanog mliječnog proizvoda u visini od 0,5% cijene i direktno se vraćala hrvatskim seljacima koji se bave prizvodnjom mlijeka u Hrvatskoj.
Stanje u poljoprivredi kao temeljnoj grani hrvatske industrije, ujedno i strateškoj industriji svake države mora se pod hitno transformirati jer sadašnje stanje rapidno uništava hrvatsku poljoprivredu.
Pokusi koje su svi dosadašnji ministri poljoprivrede radili u svom sektoru uvijek su završavali gubitcima najslabijih u lancu poljoprivredne proizvodnje. Ministri su se bavili samo za njih profitabilnim procesima, neki su nakon što su riješili „svoje poljoprivredne probleme“ bježali s ministarskih fotelja, dok je jedan od njih ogulio nekoliko tona krumpira.
Uz sve ostale koji su „žestoko“ gurali Hrvatsku u Europsku uniju i koji su odgovorni za sadašnje stanje u kojem se poljoprivreda nalazi, po nama najodgovornija je stranka koja u svojem imenu ima selo i seljaka, a imala je i ministre poljoprivrede koji se nisu proslavili. Odgovorni su, jer oni su bili ti koji su svojim autoritetom odradili „prljavi“ dio posla u uvjeravanju sela i seljaka da će im u EU teći med i mlijeko.
Med koji danas jedemo je kineski, a mlijeko koje pijemo je francusko, mađarsko ili dansko.
Povjerenstvo HSP-a za selo i poljoprivredu
Tihomir Grdinić
