Priopćenje SDP-a Bjelovar: „Bez radnika ne bi bilo kompanija“
U Hrvatskoj je Praznik rada već dulje vrijeme, umjesto važnog datuma u borbi za radnička prava, postao dan za jeftino prikupljanje političkih poena kroz veselice na kojima se dijeli grah – mjera karitativne srdačnosti lokalnih političara i čin svojevrsnog „gazdinskog milosrđa“, umjesto svečanog obroka u radničkom zajedništvu i prisjećanja na klasne borbe.
Praznik rada vuče svoje korijene iz nehumanih uvjeta u kojima su radnici bili prisiljeni raditi u 18. i 19. stoljeću. U Hrvatskoj se počeo obilježavati 1890. godine, kada su radnici istaknuli zahtjeve u znaku „tri osmice“. Zagrebački radnici tada su organizirali niz štrajkova i skupova, a na velikoj radničkoj skupštini poručeno je: „Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi“.
Tijekom godina 1. svibnja prerastao je u međunarodni Praznik rada koji su u svoje kalendare uvrstile brojne države. Ipak, napredak u ostvarivanju radničkih prava bio je spor i traje i danas. Značajniji pomaci dogodili su se tek nakon Prvog svjetskog rata, kada je Španjolska 1919. godine uvela osmosatni radni dan za sve djelatnosti. Isto načelo postalo je temelj djelovanja Međunarodne organizacije rada.
U Hrvatskoj su sindikalne aktivnosti i borba za radnička prava i dalje u fokusu, a posljednjih godina svjedočimo brojnim prosvjedima i štrajkovima – od zdravstvenih radnika, prijevoznika i pravosudnih djelatnika do odgojitelja i prosvjetara.
Protekli tjedni pokazali su kako se o pravima radnika, osobito o zaštiti na radu, razmišlja tek kada problemi eskaliraju. Unatoč upozorenjima da je u aktualnoj ekonomskoj situaciji potrebno pomagati građanima i radnicima, državne politike često su usmjerene prvenstveno na kompanije i poslodavce. Iako se danas ne koriste metode fizičke prisile, i dalje su prisutni primjeri zanemarivanja radnika, mobinga i negativnog odnosa prema onima koji traže bolje uvjete rada – unatoč činjenici da bez radnika ne bi bilo ni kompanija ni gospodarstva.
Posljednjih godina vodi se i rasprava o uvozu strane radne snage. Smatramo kako je pogrešno vjerovati da će se pad cijene rada zaustaviti angažiranjem stranih radnika, ako su oni angažirani upravo zbog održavanja niskih troškova rada.
Bez pažljivog osluškivanja potreba radnika i podrške njihovim inicijativama, neće biti stvarnog napretka u borbi za radnička prava niti socijalno pravednijeg društva. Iako se govori o povećanju plaća, realnost je da je njihov rast u velikoj mjeri poništila inflacija. Istodobno, raste nezadovoljstvo radnika, a javna poduzeća sve češće posežu za uvozom radne snage, bez sustavne brige o domaćim radnicima.
Prije tjedan dana u Zagrebu su svoj glas podigli radnici i sindikati – oni koji drže ovu zemlju na nogama – tražeći ono što im pripada. SDP je uz njih, jer borba za radnička prava znači borbu za sigurnost, dostojanstvo i život od rada, a ne preživljavanje.
Dok nesigurni oblici rada postaju pravilo, a troškovi života rastu brže od plaća, jasno je da sustav ne štiti one koji ga nose. Zato poručujemo: dosta je ignoriranja, potplaćenosti i života od mjeseca do mjeseca. Vrijeme je za veće plaće i mirovine, priuštivo stanovanje i sigurnu budućnost za sve.
Svima koji danas ne rade želimo da se odmore i uživaju, a onima koji rade želimo ugodan i miran radni dan.
Na Praznik rada 1. svibnja, SDP Bjelovar će u 10 sati u središtu grada dijeliti crvene karanfile građanima.
Predsjednik GO SDP Bjelovar
Nenad Nekvapil
