Kako bi učenicima i njihovim roditeljima olakšali cijelu situaciju vezanu za epidemiju koronavirusa i potencijalno izlaganje virusu u školama, u nastavku donosimo upute i obavijesti Zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko – bilogorske županije vezane za načine širenja virusa i mjere samoizolacije.
U slučaju da su učenici bili u zajedničkoj prostoriji sa zaraženom učiteljicom, učenicom ili učenikom, učenici trebaju biti u karanteni, odnosno samoizolaciji. Mjera karantene, samoizolacije izriče se samo onoj osobi koja je osobno bila u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom, a ne i ukućanima osoba koje su bile u bliskom kontaktu s bolesnikom. U tom se slučaju osobe koje žive u kućanstvu s osobom u samoizolaciji, ponašaju „uobičajeno“, te se na njih mjera samoizolacije ne primjenjuje, što znači da braća i sestre mogu slobodno ići u vrtić, školu, a roditelji na posao. Kao i osoba u samoizolaciji, ostali ukućani trebaju provoditi pojačanu osobnu higijenu i higijenu prostora te ograničiti svoja kretanja i socijalne kontakte tako da njihove radne i druge neodgodive obveze nisu narušene.
Ukoliko učenik za vrijeme samoizolacije razvije znakove bolesti, obavezno se mora javiti svom liječniku koji ga šalje na testiranje te u slučaju da bude pozitivan, sve osobe koje žive s tom osobom podliježu samoizolaciji. Kada dijete u samoizolaciji ne može samo ostati kod kuće, roditelji imaju pravo na bolovanje za njegu djeteta. Ako je roditelju potrebno bolovanje radi ostanka kod kuće, mora se javiti izabranom liječniku koji će u digitalnoj platformi za praćenje COVID-19 vidjeti da je dijete bliski kontakt oboljelog. Zadovoljenje ovih koraka dovoljno je za otvaranje bolovanja. Ukoliko je potrebno, liječnik može kontaktirati i Zavod za javno zdravstvo BBŽ.
Virus koji uzrokuje COVID-19 prenosi se sa zaražene osobe na njezine kontakte izlučevinama dišnog sustava. Ulazno mjesto virusa u organizam čovjeka su dišni sustav i sluznica oka, usta ili nosa. Zarazna osoba može zaraziti druge u svojoj okolini govorom, kašljanjem, kihanjem i pjevanjem te posredno putem ruku ili predmeta koji su kontaminirani kapljicama koje izlaze iz dišnog sustava prilikom govora, kašljanja, kihanja i pjevanja.
Simptomi bolesti kreću se u rasponu od infekcije bez simptoma do zatajenja pluća i drugih organa, koje može završiti smrću bolesnika. Učestalost pojedinih stupnjeva bolesti u populaciji ovisi o dobi zaraženih osoba, prisutnosti nekih zdravstvenih stanja koja povećavaju rizik za razvoj teških oblika bolesti, o količini virusa kojoj je bolesnik izložen i drugim za sada nepoznatim čimbenicima. Kod osoba koje razviju simptome bolesti, najčešći su simptomi kašalj, povišena tjelesna temperatura, umor, glavobolja, grlobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, nedostatak zraka, gubitak osjeta mirisa i/ili okusa.
Vrijeme inkubacije, odnosno broj dana potrebnih da počne bolest nakon zaraze je najčešće četiri i šest dana, ali može biti i kraće ili dulje, u rasponu od dva do 14 dana. Osoba koja oboli je zarazna za svoje kontakte tijekom jednom i dva dana prije početka bolesti i narednih deset dana. Kod teških oblika bolesti, koji zahtijevaju bolničko liječenje, zaraznost može trajati i dulje od deset dana. Osoba koja se zarazi, a ne razvije simptome bolesti je najvjerojatnije zarazna za svoje kontakte desetak dana, ali je ovdje teško procijeniti početak zaraznosti, pa se kao početak zaraznosti uobičajeno računa od jednog do dva dana prije uzimanja brisa u kojem je nađen virus.
Glavne mjere u sprječavanju prijenosa infekcije proizlaze iz puteva prijenosa. Fizička udaljenost smanjuje mogućnost izravnog slijetanja kapljica dišnog sustava bolesnika na sluznice zdrave osobe. Zaštitna maska smanjuje izbacivanje kapljica dišnog sustava bolesnika u okolinu kad ju bolesnik nosi, a u zdrave osobe maska smanjuje mogućnost udisanja kapljica iz zraka. Učestalo pranje ruku, ili dezinfekcija ruku kad nije moguće oprati ih, izbjegavanje diranja očiju, usta i nosa smanjuje mogućnost prijenosa virusa na sluznice oka, usta i nosa putem kontaminiranih ruku. Često i temeljito čišćenje površina i predmeta kojima se bolesnik služi smanjuje mogućnost kontaminiranja ruku i unos virusa u sluznicu zdravih osoba.
U svrhu procjene okolnosti koje su dovele do zaraze kod bolesnika i identificiranja osoba koje su bile izložene infekciji kroz kontakt s bolesnikom, bliski kontakt, odnosno osoba za koju se smatra da je bila izložena infekciji, definira se na slijedeći načni. Bliski kontakt je osoba koja je u vremenu do dva dana prije početka bolesti kod bolesnika i tijekom bolesti bolesnika imala fizički kontakt ili se bolesnik iskašljao/kihnuo prema osobi, bila s bolesnikom licem u lice na udaljenosti manjoj od dva metra duže od 15 minuta (ako je kontakt licem u lice na vrlo maloj udaljenosti, i manje od 15 minuta trajanja kontakta se može smatrati bliskim kontaktom), njegovala bolesnika, putovala u istom prijevoznom sredstvu s bolesnikom ili sa bolesnikom dijeli zajedničko kućanstvo. Ova definicija bliskog kontakta okvir je za postupanje, no svaka situacija može se razlikovati te se definiranje bliskog kontakta u nekim situacijama mora prepustiti individualnoj epidemiološkoj procjeni.
Radi sprječavanja širenja bolesti na bliske osobe, bolesnici se moraju izolirati u trajanju od deset dana od pojave prvih simptoma, a kod osoba koje nemaju simptome od dana testiranja. To podrazumijeva smanjiti sve kontakte s drugim ljudima na minimum s ciljem da se spriječi širenje infekcije na druge osobe. Bolesnik mora biti sam u sobi koja se redovito prozračuje te pri nužnim kontaktima s osobama koje skrbe o njegovu zdravlju, eventualno ukućanima ako se izolacija odvija u kući, uz obavezno nošenje zaštitne maske. Direktan fizički kontakt svakako se treba izbjegavati. Bolesnik mora pojačano voditi higijenu ruku i svoje okoline, sve površine i predmete koji dođu u kontakt s izlučevinama dišnog sustava temeljito čistiti, odnosno dezinficirati. Prilikom kihanja, kašljanja i brisanja nosa potrebno je koristiti jednokratne maramice i odmah ih nakon upotrebe baciti u smeće i oprati ruke i lice, koristiti vlastiti ručnik i druge higijenske potrepštine te nakon korištenja temeljito oprati za sobom WC, kadu, umivaonik, kuhinjski stol. U slučaju da je s ukućanima neizbježan boravak u istoj prostoriji, bolesnik i ukućani trebaju koristiti masku i držati fizičku udaljenost od najmanje dva metra. Prostorija treba redovito biti provjetravana.
Bolesnik koji je u izolaciji ne odlazi na posao. Ako je zbog izolacije potrebno otvoriti bolovanje, potrebno se javiti svom liječniku, koji će u digitalnoj platformi za praćenje COVID-19 vidjeti da je osoba upisana kao bolesnik, a također će i dobiti nalaz testiranja. Na temelju tih informacija bolovanje će biti otvoreno.
Karantena, odnosno samoizolacija je izolacija zdravih ljudi za koje se zna da su bili izloženi infekciji i postoji povećana vjerojatnost da su se zarazili. Provodi se s ciljem da izložena osoba, ako oboli i postane zarazna za okolinu ima što manji broj kontakata u vrijeme kad još ne zna da je zarazna. Naime, ako osoba razvije simptome bolesti, bit će zarazna za bliske osobe i dan, dva prije nego što je razvila simptome. Isto tako zaražene osobe mogu biti zarazne za okolinu, a da nikada ne razviju simptome. Upravo zbog toga se bliski kontakti oboljelih trebaju na jednak način izolirati od okoline kao i bolesnici. Karantena, samoizolacija kontakata oboljeloga treba trajati deset dana od zadnjeg kontakt s bolesnikom.
Izvor: Zavod za javno zdravstvo BBŽ
