Zbog što boljeg razumijevanja određenih postupaka, donosimo upute za osobe koja boluje od COVID 19, točnije imaju dokazanu infekciju na temelju laboratorijskih nalaza, odnosno testiranja.
Virus koji uzrokuje COVID-19 prenosi se sa zaražene osobe na njezine kontakte izlučevinama dišnog sustava. Ulazno mjesto virusa u organizam čovjeka su dišni sustav, sluznica oka, usta ili nosa. Zarazna osoba druge može zaraziti govorom, kašljanjem, kihanjem i pjevanjem i posredno putem ruku ili predmeta koji su kontaminirani kapljicama koje izlaze iz dišnog sustava prilikom govora, kašljanja, kihanja i pjevanja.
Simptomi bolesti kreću se u rasponu od infekcije bez simptoma do zatajenja pluća i drugih organa, koje nažalost može završiti smrću boelsnika. Učestalost pojedinih stupnjeva bolesti u populaciji ovisi o dobi zaraženih osoba, prisutnosti nekih zdravstvenih stanja koja povećavaju rizik za razvoj teških oblika bolesti, o količini virusa kojoj je bolesnik izložen i drugim za sada nepoznatim čimbenicima. Osoba koje razviju simptome bolesti, najčešći razvija simptome kašlja, povišenu tjelesnu temperatura, umor, glavobolju, grlobolju, bolove u mišićima i zglobovima, osjeća nedostatak zraka ili gubitak osjeta mirisa i/ili okusa. Broj dana potrebnih da krene bolest nakon zaražavanja je najčešće između četiri i šest dana, ali može biti i kraće ili dulje, u rasponu od dva do 14 dana. Osoba koja oboli je zarazna za svoje kontakte jedan do dva dana prije početka bolesti, a potom narednih deset dana. Kod teških oblika bolesti, koji zahtijevaju bolničko liječenje, zaraznost može trajati i dulje od dest dana. Osoba koja se zarazi, a ne razvije simptome bolesti je najvjerojatnije zarazna za svoje kontakte desetak dana, no u tom je slučaju teško procijeniti početak zaraznosti, pa se kao početak zaraznosti uobičajeno računa jedan do dva dana prije uzimanja brisa u kojem je nađen virus.
Glavne mjere u sprječavanju prijenosa infekcije proizlaze iz puteva prijenosa i odnose se na držanje fizičke distance, nošenje zaštitne maske koja smanjuje izbacivanje kapljica dišnog sustava bolesnika u okolinu kad ju bolesnik nosi, a u zdrave osobe maska smanjuje mogućnost udisanja kapljica iz zraka. Tu je i učestalo pranje ruku ili dezinfekcija kad ruke nije moguće oprati, izbjegavanje diranja očiju, usta i nosa smanjuje mogućnost prijenosa virusa na sluznice oka, usta i nosa putem kontaminiranih ruku, kao i često i temeljito čišćenje površina i predmeta kojima se bolesnik služi.
U svrhu procjene okolnosti koje su dovele do zaražavanja bolesnika i identificiranja osoba koje su bili izloženi infekciji u kontaktu s bolesnikom, bliski kontakt, tj. osoba za koju se smatra da je bila izložena infekciji, definira se na slijedeći način. Bliski kontakt je osoba koja je u vremenu do dva dana prije početka bolesti kod bolesnika i tijekom bolesti bolesnika:
– imala fizički kontakt ili se bolesnik iskašljao, kihnuo prema osobi
– bila s bolesnikom licem u lice na udaljenosti manjoj od dva metra (u zatvorenom prostoru pod određenim okolnostima se i udaljenost veća od dva metra može smatrati bliskim kontaktom) dulje od 15 minuta (ako je kontakt licem u lice na vrlo maloj udaljenosti, i manje od 15 minuta trajanja kontakta se može smatrati bliskim kontaktom)
– njegovala bolesnika
– putovala u istom prijevoznom sredstvu s bolesnikom (udaljenost od bolesnika koja se definira bliskim kontaktom u prijevoznom sredstvu ovisi o trajanju putovanja)
– s bolesnikom dijeli zajedničko kućanstvo
Ova definicija bliskog kontakta okvir je za postupanje, no svaka situacija može se razlikovati te se definiranje bliskog kontakta u nekim situacijama mora prepustiti individualnoj epidemiološkoj procjeni. Stoga, ako ste nesigurni u smislu zadovoljavate li kriterije definicije bliskog kontakta, možete nas dodatno kontaktirati kao svog nadležnog epidemiologa.
Radi sprječavanja širenja bolesti na bliske osobe, bolesnici se moraju izolirati u trajanju od deset dana od od pojave prvih simptoma, a kod osoba koje nemaju simptome od dana testiranja. To podrazumijeva smanjiti sve kontakte s drugim ljudima na minimum s ciljem da se spriječi širenje infekcije na druge osobe. Bolesnik mora biti sam u sobi koja se redovito provjetrava, a pri nužnim kontaktima (s onima koji skrbe o njegovu zdravlju, eventualno ukućanima ako je izolacija u kući) obavezno nositi masku. Fizički kontakt svakako treba izbjegavati. Bolesnik mora pojačano voditi higijenu ruku i svoje okoline, tj. učestalo prati/dezinficirati ruke, sve površine i predmete koji dođu u kontakt s izlučevinama dišnog sustava temeljito čistiti/dezinficirati, prilikom kihanja, kašljanja i brisanja nosa koristiti jednokratne maramice i odmah nakon upotrebe ih baciti u smeće i oprati ruke i lice, koristiti vlastiti ručnik i druge higijenske potrepštine, temeljito oprati za sobom WC, kadu, umivaonik, kuhinjski stol, nakon korištenja. Ako je neizbježan boravak u istoj prostoriji s ukućanima, trebaju bolesnik i ukućani koristiti masku i držati fizičku udaljenost od njmanje dva metra, a prostorija treba biti provjetravana.
Karantena, samooizolacija je izolacija zdravih ljudi za koje se zna da su bili izloženi infekciji i postoji povećana vjerojatnost da su se zarazili. Provodi se s ciljem da izložena osoba, ako oboli i postane zarazna za okolinu ima što manji broj kontakata u vrijeme kad još ne zna da je zarazna. Naime, ako razvije simptome bolesti, bit će zarazna za bliske osobe i dan-dva prije nego što je razvila simptome, tj. dok još niti ne zna da će oboljelti. Isto tako zaražene osobe mogu biti zarazne za okolinu, a da nikada ne razviju simptome. Zbog toga se bliski kontakti oboljelih trebaju na jednak način izolirati od okoline kao i bolesnici. Karantena, samoizolacija kontakata oboljeloga treba trajati deset dana od zadnjeg kontakt s bolesnikom.
S ciljem smanjenja širenja bolesti u populaciji, potrebno je identificirati izvor infekcije, ukoliko je to moguće. Ukoliko je osoba unutar 14 dana prije početka bolesti bila u bliskom kontaktu s osobom koja je imala simptome bolesti, ili koja je dan do dva nakon kontakt s tom osobom oboljela, potrebno je navesti ime i prezime te osobe, telefonski broj, po mogućnosti točan datum zadnjeg kontakta s bolesnikom, okolnosti kontakta vrstu kontakta i trajanje kontakta. Podaci se upisuju u tablicu ( može se vidjeti na linku:www.zzjz-bjelovar.com.hr. Tablicu je nakon popunjavanja potrebno poslati Zavodu za javno zdravstvo BBŽ.
Ukoliko osoba zaključi da nije bila u kontaktu s oboljelom osobom koja je mogla biti izvor zaraze, potrebno se sjetiti jeste li u zadnjih 14 dana sudjelovali na nekom događaju gdje je bilo prisutan veći broj ljudi, a na kojem ste bili svjesni da se ne poštuju mjere kao što je fizički razmak, dezinfekcija, pravilno nošenje maski i slično. U tom se slučaju potrebno prisjetiti svih svih osoba s kojima je ostvaren bliski kontakt.
Također, s obzirom da zbog širenja infekcije u stanovništvu ima sve više oboljelih, broj kontakata koje je potrebno obavijestiti o potrebi karantene/samoizolacije nadilazi mogućnosti dijela zdravstvenog sustava koji to odrađuje, potrebno je neposredne bliske kontakte (npr. ukućane) uputite na obavezu u karantene/samoizolacije deset dana od zadnjeg kontakta.
Ukoliko bliski kontakti moraju otvoriti bolovanje radi karantene, prije nego što ih stigne kontaktirati epidemiolog, trebaju se javiti izabranom liječniku, koji će u digitalnoj platformi za praćenje COVID-19 vidjeti da je osoba upisana kao bolesnik i na temelju informacije o kontaktu, može im otvoriti bolovanje. Pojavom simptoma bolesti, potrebno se odmah javiti svom liječniku.
Svi građani koji imaju pitanja, mogu se javiti u Zavod za javno zdravstvo BBŽ na broj telefona 043/ 247 201.
