„Ne bojte se… Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, Krist Gospodin.“ (Lk 2, 10 – 11)
Predraga braćo i sestre u Kristu i svi ljudi dobre volje!
Svatko od nas iskusio je u svome životu određenu nesigurnost i nelagodu u prijetećim situacijama u kojima nije bio siguran što će se dogoditi, a nije mogao na to utjecati. Ako je ta prijetnja uključivala opasnost po zdravlje, bilo nas osobno ili naših bližnjih, u nama se javljao strah i zabrinutost koja je lako prelazila u tjeskobu i očaj ako je u pitanje bio doveden i sam ljudski život.
U godini koja je iza nas, čitavo se čovječanstvo suočilo s pandemijom bolesti COVID 19 koja je prouzročila poremećaje na svim područjima ljudskoga života i djelovanja, bilo osobnog bilo društvenog. Ona je, također, potakla čovjeka današnjice na preispitivanje svih odnosa u društvu, kao i pitanje u čemu je to sigurnost današnjeg čovjeka. Pandemija je, na specifičan način mobilizirala sve države svijeta i promijenila prioritete, pokazala veličinu ljudske solidarnosti i požrtvovnosti, ali, nažalost i ljudske neosjetljivosti i nesposobnosti za žrtvu, suosjećanje i empatiju. Recimo i to da je izazvala do sada neviđenu medijsku pozornost kojom se prate događaji vezani uz ovu pošast na lokalnim razinama kao i na razini čitavoga svijeta.
Budući da se radi o ugrozi koja uzrokuje smrt ne malog broja ljudi, osobito starijih i onih čije je zdravlje narušeno nekim drugim bolestima, strah od zaraze normalna je ljudska reakcija. No taj strah nije paralizirao ljudski rod, već ga je pokrenuo na odlučnu borbu s pandemijom u koju su se uključili mnogi kako bi, na bilo koji način, pridonijeli stavljanju bolesti pod kontrolu, odnosno njezinom suzbijanju.
Ne smijemo zaboraviti niti potres koji je pogodio naš glavni grad Zagreb i okolicu, koji je prouzročio mnogo straha i patnje ljudi, a čije će se posljedice osjećati još dugo.
Svjedoci smo i drugih nevolja, osobnih, obiteljskih i društvenih, koje uzrokuju stanje nesigurnosti i straha pred budućnošću s jedne strane, dok s druge strane potiču ljude, osobito one koji su odgovorni u društvu, na traženje rješenja i djelovanje koje će to stanje promijeniti i pokrenuti društvo u pozitivnom smjeru.
U tim i takvim okolnostima slavimo Božić, rođenje Spasitelja i Gospodina našega Isusa Krista, događaj povijesti spasenja kojim nam Bog, uvijek iznova poručuje da nam je blizu, da je uz nas u svim okolnostima našega ljudskoga života, da mu je stalo do čovjeka i njegova vremenitog i vječnog života u skladu s njegovim temeljnim određenjem koje proizlazi iz Božje stvoriteljske ljubavi.
On nas traži i pohađa i onda kad se mi od Njega udaljavamo i kad ga zanemarujemo u svojim svakodnevnim brigama i trci života. Rođenjem u Betlehemskoj štalici Bog nam otkriva svoju blizinu osobito u trenucima straha, neizvjesnosti, patnje i stradanja. Anđelova riječ pastirima „Ne bojte se“ odzvanja danas snažno u našim srcima i našim ušima.
Bog sâm silazi među nas da bi nas oslobodio naših strahova i nesigurnosti, da bi nam pokazao da je On jedini pravi oslonac koji ne može iznevjeriti i jakost našega ovozemaljskoga putovanja. U malenosti i krhkosti Novorođenoga Djeteta mi prepoznajemo sebe i svoju, često, tegobnu svakodnevnicu, ali u isto vrijeme otkrivamo Spasitelja koji je s neba sišao upravo radi nas i radi našega spasenja. On je taj koji nam vraća sigurnost i samopouzdanje, ozdravlja sve naše odnose čineći nas spremnima žrtvovati se za bližnjega, pokazati mu pažnju i brigu koja njega neizmjerno raduje, a nas same obogaćuje.
Sin Božji, rođen od Djevice Marije, praćen neizmjernom brigom i pažnjom svetoga Josipa, uzdiže naše ljudsko dostojanstvo iznad svih tzv. ljudskih prava i društvenih normi jer u čovjeku pali onu iskru ljubavi koja ga vodi putem Božje ljubavi i potpunoga predanja. Čovjekovo srce osvjetljeno tom ljubavlju sposobno je vidjeti čovjeka kraj sebe, brinuti o njegovom kao i vlastitom dostojanstvu, boriti se za opće dobro, iskorjenjivati društvena zla poput mita i korupcije, odbacivati pomisao na vlastitu korist iskorištavajući druge, opraštati i tražiti oproštenje. U današnjim okolnostima to se bogatstvo ljudskoga života obasjana betlehemskim svjetlom očituje u našoj odgovornosti prema bližnjima koju pokazujemo poštivanjem svih mjera koje čuvaju njihovo zdravlje, makar nam to ponekad stvara neugodu.
Pomislimo samo na medicinsko osoblje koje nesebično i uz nadljudske napore brine o oboljelima prepoznavajući u njima Isusa koji je rekao: „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40). Slično čine i svi oni koji pohode bolesne, makar i samo telefonskim pozivom, brinu za one u izolaciji, tješe one koji su tužni, osobito obitelji koje su izgubile nekog od svojih članova, oni koji redovito upućuju svoje žarke molitve za sve ljude u potrebi, volonteri koji svoje vrijeme posvećuju bližnjima u potrebi.
Novorođeni Isus upućuje svoj pogled i na sve one koji vrše odgovorne i vodeće službe u društvu te ih potiče na razboritost, požrtvovnost i predanost u brizi za opće dobro. Naše su oči uprte osobito u znanstvenike, političare i gospodarstvenike koji imaju silnu odgovornost, kako u svijetu tako i u našoj dragoj domovini Hrvatskoj. Pogled na Božansko Djetešce neka i njima dade snagu i nadahnuće da u svojoj službi prepoznaju put služenja Bogu i čovjeku na boljitak cijeloga društva.
Slaveći svetkovinu Božića radujemo se blizini Božjoj u našim životima. Iako su okolnosti neuobičajene i povezane s mnogim poteškoćama, naći ćemo put kako jedni drugima, na siguran način, čestitati Božić. Možda sada jasnije vidimo da je čovjeku najpotrebniji čovjek, a da bi on to doista mogao biti potrebna mu je ljubav Bogočovjeka koji se rađa za nas u štalici.
Sve Vas, draga kršćanska braćo i sestre kao i sve ljude dobre volje, neka ozari toplina Božića, neka Vam srca ispuni blizina i ljubav Novorođenoga Spasitelja, da jedni drugima budete radost i veselje te da svi zajedno u Njemu nađemo utjehu, mir i snagu za vrijeme koje je pred nama.
Svima sretan Božić i blagoslovljena nova 2021. godina!
Bjelovar, o Božiću 2020.
†Vjekoslav Huzjak
biskup bjelovarsko-križevački
