Što su hrvatski ugostitelji dobili paljenjem lampaša ispred Ministarstva financija u Zagrebu, pita se Vedrana Rudan u svom posljednjem tekstu. Podsjećamo, na temelju odluke Nacionalnog stožera civilne zaštite RH od 28. studenog zabranjen je rad ugostiteljskim objektima. Obustava rada trajat će do 21. prosinca, možda i duže, ukoliko epidemiološka situacija u zemlji i dalje bude nepovoljna.
„Ugostitelji i ostali zaključani digli su se na zadnje noge i krenuli, tako tipično hrvatski, paliti lampaše na Trgu bana Jelačića i prijetiti (kome?), da će krenuti dijeliti otkaze. Oni će propasti, tisuće će ljudi ostati bez posla, Hrvatskom će zavladati glad, bijeda, kriminal.
Gdje žive ti koji ostavljaju lampaše na Trgu? Jesu li prije ovog zaključavanja mislili da žive u normalnoj zemlji kojom vladaju stručni, pametni, dobronamjerni ljudi opsjednuti bitkom za dobrobit građana? Ako se nositeljima lampaša tek ovih dana upalio lampaš u glavi, stvarno bi ih trebalo poslati u k…c.“, stoji u tekstu.
Rudanica građane ponovno podsjeća kako Vlada RH i dalje šakom i kapom dijeli ogromnu lovu Crkvi u skladu s Ugovorima čiji sadržaj nikad nismo vidjeli. Gledamo ministre koji pijani divljaju na otvorenom i zatvorenom. Znamo da i u koroni ipak postoje „kafići“ koji nisu zaključani i u kojima besplatno kafenišu bivši i sadašnji predsjednik države.
„Polagatelji lampaša! Znate li kako izgledaju hrvatske bolnice? Imate li pojma koliko su plaćeni liječnici koji danju i noću pokušavaju vratiti život u polužive ljude koji se dave od korone? Zašto ništa ne gori pred vratima hrvatskih bolnica? Nitko od vas nije digao glas ni zapalio lampaš za školsku djecu kojoj su u Rijeci za ručak servirali crve. Svi, i ja i vi, svi znamo imena i prezimena velikih hrvatskih kriminalaca kojima se sudi desetljećima i koji nam nikad neće vratiti milijarde. Gdje su lampaši pred hrvatskim sudovima? Silovatelji, ubojice djece na zebri, najgora čudovišta u pravilu budu osuđena na kaznu nižu od pet godina robije da bi mogla ili brisnuti u BiH ili se godinama slobodna vući po sudu do pravomoćne oslobađajuće presude. Jeste li kad upalili lampaš pred sudom u spomen na poginule ili ovrhama uništene potencijalne kavopije? Sjećate se kad su svi oni radnici ostali bez posla? U brodogradilištima, tvornicama. I glumci su zaključani. I pjevači. Slikari nemaju kome prodati slike, pisci knjige. Tko će u spomen na hrvatsku kulturu, pokoj joj duši, zapaliti lampaš?“, poručuje Vedrana Rudan bez dlake na jeziku te se na kraju teksta direktno obraća hrvatskim ugostiteljima.
„Nisam zlobna, ali ne mogu odoljeti. Tko će zapaliti lampaš za vaše potplaćene ili neplaćene sezonce koji su ljetos živjeli u smrdljivim rupčagama? Ne govorim napamet, to su djeca mojih prijatelja. Slali su mi fotografije, tražili da ih objavim. Ja? Tko sam je…a ja?
Ne, nositelji lampaša, vlasnici hrvatskih restorana i kafića, nemojte me krivo shvatiti. Suosjećam s vama onako kako vi nikad niste suosjećali s onima od kojih živite. Ali, gospodo, i vi i ja znamo da hrvatska tragedija traje trideset godina, da svi mi građani ovoga u čemu se batrgamo s vremena na vrijeme zapalimo lampaš, vatru nikad.
Pa, kad je tako, mislim da je vaš izlazak na trgove besmislen i nekoristan. Poruka vam je sranje. Kome je šaljete? Ova korona je došla i proći će. Iza nje će ostati tisuće mrtvih u trulim bolnicama i mnogo više mrtvih koji će skapati od gladi. Nemojmo za to kriviti koronu. Moramo se suočiti s jedinom istinom koju nikako da progutamo.
U Hrvatskoj je kasno za heroje.
Izvor informacije: rudan.info
