Udruga za autizam Bjelovar jedina je udruga na području Bjelovarsko-bilogorske županije koja pruža podršku djeci i mladima s autizmom i njihovim obiteljima. Također, jedina je udruga koja djeci i mladima s autizmom znatno može pomoći u poboljšanju kvalitete njihova života, ali ne mogu ih izliječiti, stoga većina osoba s autizmom treba cjeloživotnu pomoć i podršku.
Udruga postoji šest godina, u prve tri godine svojeg postojanja uspjela je dobiti prostor koji je infrastrukturalno uredio grad Bjelovar, dok su ga oni sami opremili namještajem i didaktičkim pomagalima.
Udruga se ponosi time što je od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku dobila dozvolu za bavljenje ovom djelatnošću. Nažalost, još uvijek nisu ušli u proračun Ministarstva. Za program poludnevnog boravka zatražili su od Ministarstva u srpnju mjesecu, 2019. jednokratnu financijsku potporu putem njihovog natječaja, čiji su rezultati trebali biti objavljeni do kraja rujna, ali još uvijek nisu poznati.
Isto tako, putem javnih radova uspjeli su dobiti dvije visokoobrazovane djelatnice koje su prije 3 godine počele raditi u poludnevnom boravku Udruge za autizam, a tamo su zaposlene još i danas, doduše, za najmanju moguću plaću. No, i to bi se uskoro moglo promijeniti jer se Udruga za autizam Bjelovar našla napuštenom od strane institucija te će, ako se ništa ne promijeni, za dva mjeseca biti prisiljena zatvoriti vrata svojim mladim korisnicima i njihovim roditeljima.
Koliko bi ta mogućnost bila poražavajuća za korisnike boravka Udruge za autizam većina nas ne može si ni zamisliti, ali za djecu i mlade s autizmom to je mjesto razumijevanja, druženja, sreće i jednakosti.
-Moja kći je na početku u poludnevnom boravku mogla biti samo sat vremena, a sada ona bez problema može tamo ostati 4 ili 5 sati. Ona je tamo zadovoljna, sretna, veseli se druženju sa svojim prijateljima. Kad nje nema njezin prijatelj pita zašto ona nije tu. To je razlog da se tu djecu pomakne, da oni izađu. Oni šeću gradom zajedno, idu u slastičarnicu u trgovinu, park. Oni pomalo žive zajedno s ovim gradom uz pomoć svojih „teta“ koje brinu o njima, kazala je Suzana Jurić, predsjednica Udruge za autizam Bjelovar poručivši:
-Ne želimo našu djecu dati u neku udomiteljsku obitelj u Zagrebu da bi tamo išli u Centar za autizam, a niti centri ne primaju djecu stariju od 21 godine. Oni možda imaju 24, 25 ili 27 godina, ali oni su i dalje naša djeca.
Kako je moguće da ovakvoj udruzi koja brine o najnemoćnijima u društvu prijeti nemogućnost rada i zašto institucije odgađaju materijalnu odgovornost možemo samo nagađati. Iz Udruge za autizam poručuju kako im se već dvije i pol godine obećaje da će ući u proračun ministarstva, ali to nikako da se dogodi. Da bi se mogli održati, potrebno im je stalno financiranje.
– Mi smo praktički bez sredstava – imamo sredstva za rad za još dva mjeseca i nakon toga možemo zatvoriti vrata, ako se to tako nastavi. Roditelji pomažu sa svojim skromnim sredstvima koliko mogu, ali mislim da nije samo na roditeljima i da to nije rješenje. Problem mora biti rješavan sustavno na razini cijele Hrvatske, poručila je Suzana Jurić, napomenuvši:
– Ja bih pitala odgovorne u društvu, Ministarstva, ljude koji su u vlasti, misle li oni da našu autističnu djecu treba praviti još autističnijom time što će ih se držati s roditeljima unutar četiri zida? Ima li pravo samohrana majka s autističnim djetetom raditi? Ako radi, tko će onda biti s njezinim autističnim djetetom?
