Udruga za autizam Bjelovar ispunila je propisane minimalne uvjete za pružanje usluga poludnevnog boravka. Rješenje je donijelo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, a prema njemu Udruga za autizam na poludnevni boravak može primiti osmero djece i odraslih osoba s poremećajem iz autističnog spektra. Omogućavanjem poludnevnog boravka Udruga također može trajno planirati svoj rad. O svemu tome izvijestili su javnost na tiskovnoj konferenciji u utorak 22. kolovoza, u prostorijama Udruge u Ulici Janka Draškovića 1. Konferenciji je nazočila i zamjenica gradonačelnika Valna Bastijančić Erjavec.
– Želim napomenuti da je Udruga za autizam Bjelovar jedina na prostoru naše županije. Prostor koji koriste Grad im je dodijelio na pet godina. Nadam se da ćemo im do isteka tog perioda osigurati i bolji prostor. Potreba za većim prostoru postoji jer nažalost korisnika ima. Udruga pomaže i korisnicima i njihovim roditeljima da se bolje uklope u svoju sredinu i da imaju jednake uvjete za rast i razvoj kao i ostali. Čestitam predsjednici Kristini Hohoš na dobrom projektu i timu s kojim je osigurala ovu djelatnost. Želim im puno sreće u daljnjem radu, uz napomenu da i dalje mogu računati na pomoć Grada Bjelovara, rekla je zamjenica gradonačelnika Valna Bastijančić Erjavec.
Predsjednica Udruge za autizam Bjelovar Kristina Hohoš rekla je kako je Rješenje o omogućavanju pružanja usluge poludnevnog boravka izuzetno važno za rad Udruge i za rad s djecom i odraslima s posebnim potrebama.
– Osobito nam je važno to što ćemo na ovaj način proći i iz faze neizvjesnog financiranja preko donacija na kontinuirano financiranje zbog kojeg ćemo unaprijed moći planirati svoj rad, napomenula je Kristina Hohoš.
Tajnica Udruge Tanja Bedeković dodala je kako je Udruga zahtjev za pružanje socijalne usluge Ministarstvu poslala u jesen 2016. godine. Nakon procjene komisije, dobiveno je navedeno Rješenje. Ono će također omogućiti i zapošljavanje jedne osobe u Udruzi. Prema pravilniku će se vidjeti da li će se raditi o terapeutu. Što se tiče korisnika, prednost će imati osobe s područja grada Bjelovara koje boluju od autizma, a ako se pokaže da će biti dovoljno mjesta za još korisnika unutar omogućenog okvira od osam osoba primat će i oboljele s područja županije. Statistika o točnom broju djece nažalost ne postoji, a za korištenje usluge osim članova Udruge djeca će morat imati liječničku dokumentaciju koja će potvrditi njihov status.
– Djelovanje Udruge imam velik utjecaj na život roditelja. S vremenom se vidi i sve više rezultat kod djece. Ovdje je logistika od četvero ljudi omogućavala provođenje programa i projekata, međutim ključni problem je što na tržištu rada nema stručnjaka. U sklopu ovih projekata uspjeli smo na nekoliko sati tjedno dobiti edukacijskog-rehabilitatora koji radi s djecom ali i podučava djelatnike što i kako da rade s djecom, i razrađuje s njima program unutar kojeg će pokazivati još veći pomak. Primarno je maknuti ih iz izolacije, te da u novoj sredini naviknu na interakciju s drugim ljudima i vještine koje su im potrebne u svakodnevnom životu, dakle, da napreduju prema samostalnom životu koji će u inkluziji moći primjenjivati, objasnila je Kristina Hohoš.
Suzana Jurić, bivša predsjednica Udruge te majka djeteta s autizmom podsjetila je za kraj kako je Udruga kroz prošle četiri godine u potpunosti obnovila prostor u kojem se nalazi.
– Iz perspektive mame moram reći da mi Udruga znači jako puno jer se ne osjećam kao da nitko ne mari o nama. Moje dijete se pak veseli svakom dolasku u Udrugu. Što se tiče djece za koju ne znamo da su oboljela, rekla bih da je naše društvo još uvijek dosta nezrelo po pitanju odnosa s tom bolesti. Zato neprestano o tome treba govoriti i upravo tu nam je jako bitna uloga medija. Treba tražiti da se priznaju njihova prava koja im zakonom pripadaju, kao i njihovim roditeljima. Tu ne mislim na status roditelja-njegovatelja jer je to mala svota s kojom roditelj ne može ništa i ionako se mora oslanjati na pomoć drugog roditelja da bi zajedno mogli preživjeti. Mislim na to da treba maknuti tu stigmu i osvijestiti sve ljude oko nas da razvijemo toleranciju zbog koje je neke strah i sram doći i pitati nas za pomoć oko svog djeteta, te da treba razviti komunikaciju između roditelja jer nama su puno pomogla upravo iskustva drugih roditelja. Nas su na prava koja imamo kao roditelji upućivali drugi roditelji a ne sustav, što je naopako. Mi se svi moramo rukama i nogama boriti da saznamo što možemo i moramo tražiti. Autizam je kompleksna bolest zbog koje na kraju pate i roditelji, i zato je ta međusobna pomoć neophodna, dodala je Suzana Jurić.
