Autorica Petoknjižja, Božica Jelušić, rođena je 16. prosinca 1951. godine u Pitomači
U Narodnoj knjižnici Petra Preradovića Bjelovar u utorak, 22. studenog, u organizaciji Vijeća ogranka Matice hrvatske Bjelovarsko-bilogorske županije održano je predstavljanje književnog Petoknjižja, autorice Božice Jelušić u prigodi proslave 65. rođendana autorice i 45. obljetnice književnog djelovanja Božice Jelušić.
Na početku predstavljanja ovog velikog književnog djela, stihove autorice Božice Jelušić čitale su Lucija Pranjić i Magdalena Rajić, učenice Gimnazije Bjelovar. U glazbenom dijelu programa nastupio je Slaven Bandur, gitarist.
U programu predstavljanja autorice i njezinih djela sudjelovali su profesor Ilija Pejić, Slaven Klobučar, moderator i autorica Božica Jelušić.
Predstavljanje Petoknjižja, autorice Božice Jelušić ispunilo je Studijski odjel bjelovarske knjižnice, a kako i ne bi kada je rije o autorici koja je izdala 48 knjiga, od poezije, eseja, priča za djecu, putopisa do lirske proze.
O književnim djelima autorice govorio je profesor Ilija Pejić koji je u svom govoru istaknuo da ne bi mogli dati jednu sveobuhvatnu sliku o samoj autorici i njezinim djelima, jer riječ je o pola stoljeća stvaranja. Također je rekao da je Božica Jelušić rođena u Pitomači, u Podravini, ali je i naša jer radi s našim umjetnicima, a može i cijela Hrvatska reći da je ona hrvatska pjesnikinja, mjesto uz Vesnu Krmpotić, primadonu hrvatske poezije.
Moderator, Slaven Klobučić predstavio je autoricu, Božicu Jelušić, rođenu 16. prosinca 1951. godine u Pitomači.
-Književnošću se bavi od srednjoškolskih dana, a članicom Društva hrvatskih književnika postaje 1974. godine. Do sada je objavila 48 naslova poezije i proze. Objavila je oko 900 jedinica u novinama, časopisima i elektroničkim medijima. Prigodom životne i radne godišnjice, Božica Jelušić objavljuje PETOKNJIŽJE, izabranih tekstova u izdanju Tonimira iz Varaždinskih Toplica.
O sebi i svojim djelima, autorica Božica Jelušić je istaknula da pjesnik nema druge biografije osim one koje je rasuo u svoje stihove.
-Govoriti o nekim formalnim točkama našega života, što smo radili, gdje smo bili, kamo smo putovali, koga smo ljubili, tko nas je ostavljao, gdke smo gubili novac, gdje smo gubili vrijeme, to uopće nije relevantno, rekla je autorica i dodala da je relevantno samo ono što je ostalo u stihovima i ono što je dalo tu poetsku materiju i građu, to su dokazi postojanja jednog pisca.
Autor: Branka Sobodić
