U srijedu 6. listopada, Udruga tjelesnih invalida Bjelovar održala je konferenciju za medije i radionicu na temu informiranja, edukacije i konzultacija o štetnosti ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Ovom prilikom detaljnije se govorilo o informiranju starijih osoba o mogućoj štetnosti ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju te osvješćivanju javnosti o nužnosti borbe protiv nasilja nad starijim osobama, što je za cilj imalo osnažiti članove, educirati ih za postupanje u skladu sa svojim pravima i informirati javnost o načinu i mjerama sprječavanja nasilja nad starijim osobama.
– Udruga tjelesnih invalida Bjelovar ima oko 1 000 članova, od kojih je 698 iznad 60 godina. Jedna od stvari o kojoj upravo zbog njih moramo razmišljati je deinstitucionalizacija, odnosno hoće li te osobe otići u dom i pod kojim uvjetima ili će boraviti u nekoj od ustanova. U tom trenutku u pitanje dolazi što će biti s njihovim pokretninama, nekretninama, odnosno cjelokupnom imovinom. Brojna pitanja naših članova smo snimili i u suradnji s Pravnom klinikom pri Pravnom fakultetu u Zagrebu dobili stručne odgovore. Vrlo česta pitanja vežu se baš za ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, a neki od naših članova iz razloga što nisu dovoljno vješto i educirano upravljali svojom imovinom, imaju vrlo loša životna iskustva. Kada smo uvidjeli da starijim osobama na tom području možemo pomoći, napisali smo projekt i u njega uvrstili aktivnost koja se odnosi na informiranje, educiranje i konzultiranje o štetnosti ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, rekao je Tomislav Novosel, predsjednik Udruge tjelesnih invalida Bjelovar te dodao kako je trenutno u razmatranju otvaranje telefona za dobivanje pravnih savjeta.
Radionicu je vodila upravna pravnica Miljenka Radović iz Preloga, vanjska stručna suradnica za informiranje starijih osoba o mogućoj štetnosti ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.
– Starije osobe kroz cijeli svoj život stječu svoju imovinu na koju smo na našim radionicama najviše fokusirani. Te osobe moraju znati raspolagati imovinom, a pritom si osigurati dostojnu starost. Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju na neki način rješavaju pitanje brige i skrbi, no istovremeno može doći do iskorištavanja starijih i nemoćnih osoba, pogotovo osoba s invaliditetom. Na sreću, ne govorimo o velikom broju takvih slučajeva, iako moramo biti svjesni da dosta osoba skriva te probleme, o njima ne želi govoriti niti priznati da su u nezavidnom položaju. Nekada se i same jedinice lokalne samouprave moraju pobrinuti za stariju osobu u problemu, koja je svoju imovinu dala na raspolaganje nekome tko se na kraju za njih uopće ne brine. Kod nas sudski sporovi traju jako dugo i u pravilu većina starijih osoba ne dočeka rješenje sudskog spora, već se moraju snalaziti na razne načine i tražiti pomoć jedinica lokalne samouprave, prijatelja, susjeda i slično. Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju sklapaju se u obliku javnobilježničkog akta, no postavlja se pitanje u kojoj je mjeri javni bilježnik zainteresiran posvetiti se konkretnom slučaju te odrediti koje su točno obveze davatelja uzdržavanja, da li je to njega, osiguravanje obroka, plaćanje režijskih troškova i sl. Te stavke bi trebalo točno regulirati putem ugovora. Zapravo, najveći problem je u zakonskom uređenju jer se starije i nemoćne osobe u tome ne snalaze, pojašnjava gospođa Radović.
