Na dječjem odjelu Narodne knjižnice Petar Preradović u Bjelovaru danas je održana još jedna Spikaonica kojoj su prisustvovali učenici osmog razreda. Spikaonica “TKO SU ANA I MIA?” organizirana je povodom Svjetskog tjedna skretanja pažnje na poremećaje u prehrani koji se obilježava svakog posljednjeg tjedna u veljači, a koji za cilj ima ukazati na postojeće probleme djece, mladih i svih ostalih u načinu ishrane te ih potaknuti na brigu o prehrambenim navikama općenito.
Na današnjem druženju gostovala je književnica Jasminka Tihi Stepanić, a Spikaonica je bila nešto različitija od dosadašnjih. U prvom dijelu Spikaonice tako je riječi bilo o romanu “Moja neprijateljica Ana” u kojem se autorica Tihi Stepanić bavi problemima anoreksije i bulimije u ranoj tinejdžerskoj dobi dok je u drugom djelu spisateljica predstavila svoj roman “Ljeto na jezeru Čiču“, u kojem u prvi plan također stavlja tešku dječju životnu priču.
Jasminka Tihi Stepanić rođena je u Velikoj Gorici te je profesorica hrvatskog jezika u svom rodnom gradu. Priče za djecu i mlade objavljuje u časopisima Modra lasta, Smib, Radost i Književnost i dijete, kao i na Hrvatskom radiju, u emisiji Priča za velike i male i u TV seriji HRT-a Pssst…Priča! Dobitnica je brojnih nagrada, među kojima je za roman “Ljeto na jezeru Čiču” nagrađena prestižnom Nagradom „Grigor Vitez“ za najuspješnije književno djelo za mlade za 2018. godinu, dok je za roman “Moja neprijateljica Ana” dobila potporu Ministarstva kulture za poticanje književnoga stvaralaštva u 2015. godini.
– O temi anoreksije odlučila sam pisati zbog toga što sam u svojoj neposrednoj sredini imala nekoliko drastičnih i tragičnih slučajeva anoreksije. Na primjer, jedna meni poznata djevojčica 6. razreda osnovne škole gotovo cijelu godinu provela je u bolnici zato što je oboljela od anoreksije. To je dijete koje ima 12 godina i to me jako potreslo. To je samo jedan primjer od njih mnogo. Toga ima u našoj sredini, međutim kao da to nije neki pravi problem. To je zapravo jako veliki problem psihosomatske naravi koji se jako teško otkrije i teško se je njime baviti. Među prvim znakovima anoreksije zasigurno je mršavljenje, odbijanje jela, nošenje široke odjeće te perfekcionizam koji je vrlo karakterističan za te osobe, no kod svakog je to drukčije, istaknula je autorica Jasminka Tihi Stepanić poručivši na koji se način kao društvo trebamo boriti protiv ovakvih oboljenja.
– Slika o sebi treba se graditi na temelju pravih životnih vrijednosti. Trebamo ukazivati djeci na prave životne vrijednosti, uputiti ih obrazovanju, sportu, bavljenju korisnim stvarima, kazala je Tihi Stepanić.