Povodom obilježavanja nadolazećeg Međunarodnog dana darivanja knjiga, koji se iz godine u godinu obilježava 14. veljače, bivša učenica Medicinske škole Bjelovar, Kata Magdić, poklonila je školskoj knjižnici svoje knjige iz privatne knjižnice. Ovom plemenitom gestom, mlada Bjelovarčanka radi na promociji ljubavi prema čitanju i darivanju.
Kata Magdić je tijekom školovanja gotovo svakodnevno posjećivala školsku knjižnicu, zbog čega je svake školske godine proglašavana „najčitateljicom“. Kata je danas zaposlenica jedne ugledne zagrebačke klinike, no bez obzira na brojne poslovne obaveze još uvijek pronalazi dovoljno vremena za čitanje i pisanje. Kata nam je otkrila na koji način se „zarazila“ čitanjem, zašto je ostala ljubiteljica pisane riječi i koja bi bila njezina poruka sadašnjim učenicima.
– Ljubav prema čitanju je vječna, kada se jednom zaljubiš, ne popušta. Sjećam se kako sam ja počela, kako sam zavoljela čitanje, kako mi je knjiga postala najdraža suputnica. Bila sam još u osnovnoj školi i nastavnica hrvatskoga jezika govorila nam je o knjigama te nam je preporučila knjigu „Veronika je odlučila umrijeti”. Tada sam zabilježila naziv knjige, a krenuvši u srednju školu jedva sam čekala doći u školsku knjižnicu. Prva knjiga koju sam u srednjoj školi, uz lektiru, pročitala bila je upravo ta knjiga Paola Coelha „Veronika je odlučila umrijeti”. Knjiga me oduševila. Nisam se odvajala od nje dok je nisam iščitala do zadnje stranice. I tako je sve krenulo. Knjiga po knjiga, svakodnevni posjeti školskoj knjižnici. Svaki slobodan trenutak provodila sam u knjižnici. Dok su moji školski kolege i kolegice išli na kave, ja sam išla u knjižnicu. Nimalo ne žalim što sam svoje slobodno vrijeme potrošila na svoju strast, čitanje. Kada čitam, vrijeme se zaustavi, knjiga me odnese u drugo vrijeme, drugi grad, drugo okruženje, upoznajem likove knjige, naposljetku mi postanu toliko dragi i srcu bliski da mi bude žao kada dođem do zadnje stranice. Sve su to čari čitanja. U današnje vrijeme, vrijeme moderne tehnologije, sve manje mladih čita. Ljudi općenito sve manje čitaju, što je žalosno. Knjige su tu da ih dodirom oživimo. Bez ljudi one nisu žive, tad su samo papiri bez značaja, puni prašine, zaboravljeni na policama. Listanjem stranica i čitanjem knjiga budimo žar u očima, napetost u grudima, vraćamo ih u život i zato nemojmo dopustiti da odu u zaborav. Čitajmo. Svaki slobodan trenutak, čitajmo, poručila je Kata Magdić.