U četvrtak 20. siječnja, na Dječjem odjelu Narodne knjižnice Petar Preradović Bjelovar održana je Spikaonica pod nazivom “Holokaust – Međunarodni dan sjećanja na holokaust 27. siječnja”. Naime, riječ je o danu kada je Crvena armija 27. siječnja 1945. godine oslobodila najveći nacistički koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj. Holokaust je provodio njemački nacistički režim nad ukupno šest milijuna Židova, Roma, Slavena, homoseksualaca, osoba s invaliditetom, političkim oponentima nacizma i ratnim zarobljenicima.
Bjelovarska radionica sastojala se gostovanja bjelovarske politologinje, slikarice i književnice Melite Kraus te knjižničarke III. OŠ Bjelovar Margarete Popčević, zatim igre upoznavanje “Predstavljanje vršnjacima”, uvoda u temu i razgovor, kratkog dokumentarnog filma “Broj na pradjedovoj ruci”, DA/NE pitalice “O životu Anne Frank”, razgovora i zaključaka te male radionice “Napiši poruku što misliš o holokaustu i stradanjima ljudi za vrijeme II. Svjetskog rata?”. Voditeljice su bile knjižničarke Branka Mikačević i Tatjana Petrec.
– Za holokaust uvijek kažemo: “Ne ponovilo se”. Žrtva je netko ili nešto što nema nikakvog udjela u ideologiji ili određenom događanju, a žrtvovan je za ciljeve neke druge osobe. Dakle, šest milijuna ljudi stradalo je zbog ideje nacizma i čiste rase, odnosno da se svijet po mišljenju nacista učini boljim. Nažalost, ponavljanje takvog događaja je uvijek moguće. O holokaustu ne govorimo samo da se prisjetimo tih šest milijuna žrtava, već da se to više nikada ne ponovi, a posebno da se mlađe generacije bolje upoznaju s ovom temom. Ja jesam pripadnica tog naroda, s time se ponosim, ali to nimalo ne ističem. Jedina sam osoba u Bjelovaru koja se deklarira kao Židovka. Primjerice, u Hrvatskoj je u logorima stradalo više Roma nego Židova. Da li se ikada govorilo o romskim žrtvama? Baš i ne. Uvijek postoji mogućnost da bilo tko od nas postane žrtva. Autorica sam raznih slikovnica i uvijek sam govorila da ne postoje teme koje su nedodirljive i preteške za djecu. Smrt, bolest, glad, siromaštvo … Sve su to teme koje je djeci potrebno približiti na jedan umjeren način. U Bjelovaru je nekada živjelo više od 300 Židova, nedavno je obnovljena bivša sinagoga, odnosno Dom kulture, a gradonačelnik je obećao i otvaranje memorijalne sobe u sjećanje na bjelovarske Židove, poručuje Melita Kraus.
Prema podacima Yad Vashema, najveći intenzitet sustavnog i masovnog uništenja izvršen je 1942. godine, kada je u koncentracijskim logorima ubijeno dva i pol milijuna Židova, a među žrtvama holokausta bilo je i milijun i petsto tisuća djece. Taj se dan obilježava nizom edukativnih, mirovnih, kulturnih i političkih aktivnosti kojima se odaje počast žrtvama holokausta tijekom Drugog svjetskog rata, podiže svijest o prevenciji genocida i doprinosi ostvarenju ciljeva UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na holokaust.
– Dugo smo razmišljale kada ćemo temu holokausta uvrstiti u plan i program Spikaonice. S obzirom da je riječ o jednoj vrlo ozbiljnoj temi, došle smo do zaključka da učenicima viših razreda osnovne škole pristupimo vrlo pažljivo. Oni možda nisu u potpunosti shvatili što je točno holokaust, no samim odabirom naših gošća objasnile smo im osnovne pojmove. Gospođa Kraus im je kroz osobnu priču približila taj problem, kao i dokumentarni film o životu Anne Frank. S nekim ružnim scenama nisu imali doticaj, dakle sve je bilo prilagođeno njihovom uzrastu. Iako je jako teško pripremiti temu o holokaustu, današnje generacije moraju znati o povijesnim događanjima. Oni za lektiru imaju Dnevnik Anne Frank, no postavlja se pitanje da li tu knjigu oni razumiju u potpunosti, kaže Tatjana Petrec iz Dječje knjižnice Petar Preradović.
Središnje mjesto očuvanja sjećanja na žrtve holokausta danas je centar Yad Vashem u Jeruzalemu. Od 1953. godine Yad Vashem je i svjetski centar za dokumentaciju, istraživanje i edukaciju o holokaustu.
– Holokaust je jedan povijesni događaj o kojem djeca općenito vole slušati. On se dogodio, što znači da se može dogoditi ponovno. Godinama u III. OŠ Bjelovar školi obilježavamo taj dan, učenici osmog razreda gledaju dokumentarne i igrane filme, rade analize filmova i događaja. Bila sam u organizaciji obilježavanja i mogu reći da su učenici reagirali jako dobro, bili su pažljivi i puno su ispitivali o toj temi. Njihovo zanimanje je bilo vrlo izražajno, čitali smo pjesme, pa je ponekad i atmosfera bila prilično emotivna. Prije dvije godine smo temu obrađivali na temelju ulomka iz knjige Dnevnik Anne Frank, nakon čega su se učenici sami zainteresirali i željeli pročitati cijelu knjigu. Mi zaista uvijek nastojimo pronalaziti nove načine kako bismo učenicima približili čitanje, zaključivanje, ali i same knjige, poručila je školska knjižničarka Margareta Popčević.
