Na dašnji dan 13. svibnja 1994. godine, poginuo je prvi župan Bjelovarsko-bilogorske županije Tihomir Trnski. Sjećanje na prvog župana nikad se ne zaboravlja i nakon 26. godina. Tim povodom je danas na njegovom posljednjem počivalištu na groblju Borik, odana počast polaganjem vijenca i paljenjem svijeća.
Počast su odali predstavnici Bjelovarsko-bilogorske županije, što je simboličan iskaz zahvalnosti na doprinosu u stvaranju hrvatske države i uspostavi područne i lokalne uprave i samouprave na području Bjelovarsko-bilogorske županije.
TIHOMIR TRNSKI rođen je 8. svibnja 1955. godine u Narti, gdje je i odrastao. Isticao se svugdje gdje je radio počevši od Ugostiteljske škole u Bjelovaru, čiji su učenici pod njegovim mentorstvom osvajali najviša mjesta na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.
U Domovinskom je ratu, od prvog dana pripadnik Specijalne postrojbe policije. Sudjelovao je u svim važnim akcijama na Bilogori, Papuku i Psunju. Kao zapovjednik svoje jedinice sudionik je najžešćih okršaja sa srpskim agresorom, poput onoga 27. prosinca 1992. godine. Ubrzo zatim, 6. siječnja 1993. godine prvi je čovjek koji sa šahovnicom na čelu uspostavlja mirovne pregovore na pakračkom području.
Skinuvši vojničku odoru, Tihomir Trnski vraća se u gospodarstvo kao uspješan poduzetnik, a kao član Hrvatske seljačke stranke aktivno se uključuje u politiku. Prvim bjelovarsko – bilogorskim županom imenovan je 15. travnja 1993. godine u samostalnoj, priznatoj i demokratskoj Hrvatskoj. U samo godinu dana obnašanja te funkcije pokrenuo je dvije značajna manifestacije. Ideju spajanja zelene i modre Hrvatske ostvario je gospodarskom, kulturnom i turističkom manifestacijom «Mare Croaticum».
Organiziranjem prve stočarske i gospodarske izložbe u Gudovcu, započeo je razvoj današnjeg središta hrvatskog sajmovanja, preraslu u cijenjenu međunarodnu gospodarsku priredbu. Njegova pogibija u tragičnoj avionskoj nesreći, 13. svibnja 1994. godine iznad brda Rićko Bilo u Općini Novi Vinodolski, pogodila je sve njegove suradnike. Život je izgubio u naponu životne snage, s nepunih 39 godina. Suradnici, ali i šira javnost, pamte ga po energičnosti i odlučnosti, a suborci po hrabrosti. Bio je čovjek za promijene i napredak, u potpunosti predan struci, obitelji i Domovini.
