Povodom 175. obljetnice Matice hrvatske, u veleučilišnoj dvorani u Bjelovaru održano je predstavljanje knjige profesora Zorana Vukmana, „Bogoubojstvo Zapada“. U ime Matice hrvatske Bjelovarsko – bilogorske županije, posjetitelje je pozdravila predsjednica Anita Blažeković i rekla nekoliko riječi o samom autoru.
– Do sada smo imali već nekoliko gostovanja autora koji su u svojim radovima davali prostora devijantnosti Zapada. Profesor Vukman završio je Studij filozofije, ruskog jezika i književnosti, analitičar je društvenih, političkih i religijskih fenomena, bavi se esejistikom, pisanjem proze i prevođenjem. Do sada je objavio zbirku eseja „Propast svijeta ili novo doba poganstva“, koja je postigla veliki uspjeh, a 1998. godine bila je jedna od najčitanijih knjiga u Hrvatskoj i to mjesecima pri vrhu top ljestvice najtraženijih publicističkih naslova, zatim knjigu „Kuda ideš Hrvatska?“, u kojoj sustavno i dosljedno analizira hrvatsku realnost u raznim aspektima, od duhovnog, moralnog do političkog, psihosocijalnog i religijskog. Tu su i djela „Stepinac i Hrvatska, ni crvena ni crna“, „Put u Balkaniju“; „Pogled iza obzorja“. Ne smijem zaboraviti ni mnoštvo napisanih novinskih članaka, istaknula je Blažeković.
Zamjenica gradonačelnika Valna Bastijančić Erjavec istaknula je Maticu hrvatsku, Ogranak Bjelovar kao instituciju koja je prisutna više od 130 godina i koja pridonosi očuvanju kulturne baštine, kao i kulturnom boljitku Bjelovara. Tolike godine djelovanja dokaz su da kultura u Bjelovaru živi i razvija se, dok na državnoj razini Matica hrvatska postoji već 175 godina. Također, dogradonačelnica je profesoru Vukmanu zaželjela još mnogo volje, inspiracije i u konačnici knjige će ljude natjerati na razmišljanje, zainteresirati za čitanje i učenje.
Sadržajan i zanimljiv uvod kroz vlastite poglede dao je Davor Dijanović koji je posjetiteljima otkrio razloge posebnosti Vukmanove knjige „Bogoubojstvo Zapada“.
– Ozbiljniji čitatelji koji su željni kvalitetnih političkih i društvenih analiza, a posebno oni koji su željni produhovljenog pristupa političkim, kulturnim i sociološkim temama, zasigurno dobro znaju tko je Zoran Vukman. Nažalost ili na sreću, Vukmanovi čitatelji posljednjih 15-ak godina moraju obavezno biti informatički pismeni, s obzirom da je on nakon politički motiviranog otkaza u Slobodnoj Dalmaciji prisutan tek na nekolicini neovisnih internetskih portala. Iako neosporno spada u sam vrh hrvatske publicistike i novinarstva, ja bih rekao da mu danas u esejima duhovne tematike nema ozbiljne konkurencije. Vukman je doslovno dislociran od tzv. „mainstream“ medija, što opet nije nikakvo čudo ako dobro znamo kakvo je stanje u hrvatskom novinarstvu i da se većina novinara u Hrvatskoj nažalost pretvorila u intelektualne prostitutke, a novinarska struka nikad nije bila na nižim granama. Knjiga koju večeras predstavljamo je objavljena prošle godine i to u vlastitoj nakladi. Karakterizira ju jedan interdisciplinarni pristup temi, tako da ju ne možemo svrstati u striktno jedno tematsko područje. Osobno bih rekao da ova knjiga predstavlja Vukmanovu filozofiju povijesti, shvaćenu kao jednu disciplinu koja proučavanjem političkih, društvenih i kulturoloških fenomena iz prošlosti daje jasan orijentir za razumijevanje aktualnih društveno kulturnih paradigmi. Svaka pojava u sadašnjosti ima jasne uzroke i razloge u prošlosti, a unatoč slobodnoj volji čovjeka uvijek se mogu ustanoviti određene povijesne zakonitosti i pravilnosti, a često se mogu povlačiti i vrlo zanimljive povijesne paralele. Tako mnogi današnje stanje kulture u Europi uspoređuju sa padom Rimskog Carstva, rekao je Dijanović.
Nužna posljedica prijezira prema sakralnom je jedan nihilizam koji je prema Vukmanu toliko ugrađen u modernu samosvijest da se gotovo više i ne osjeća ni shvaća kao takav. Podrazumijeva se da nam Bog nije potreban, pa tako ni vrijednosti koje proizlaze iz vjere, da bez njega možemo kamo god, pa i na sam Mars za desetak ili dvadesetak godina. Opisujući tu filozofiju Bogoubojstva i duhovne antropološke posljedice te ideologije, autor se osim na Bibliju kao Knjigu nad knjigama, poziva i na mnoge druge snažne autore i književnike, kao što su recimo Dostojevski, Nietzsche, Mariten, Solovljev i slični. Tu filozofiju Bogoubojstva su prema Dijanovićevim riječima najbolje opisali Dostojevski i Nietzsche. Vukmanova proza i započinje s Nietzscheom, odnosno njegovom konstatacijom da je Bog mrtav. Kako bi se njegova kritika Bogoubojstva razumjela,, potrebno je prethodno pročitati knjigu „Tako je govorio Zaratrusta“, a sve ono što je govorio Zaratrusta je sve ono što je govorio Isus Krist, samo u obrnutome smislu.
– Veliki fenomen Bogoubojstva vidio je i Dostojevski, no on je njega iščitavao na posve drugačiji način. Dok je Nietzsche u Zaratrusti vidio našu budućnost bez kršćanstva, Dostojevski nije vidio tu budućnost bez kršćanstva. Tako Vukman ističe kako se ta filozofija Bogoubojstva temelji na braći Karamazovima, poznatom djelu Dostojevskog i na Zaratrusti, te da je istodobno riječ o kršćanskom i antikršćanskom fenomenu. Same početke filozofije Bogoubojstva Vukman smješta u vrijeme Francuske revolucije, koja se danas iznimno pozitivno ocjenjuje. Tako dodaje kako je Bogoubojstvo započelo u Francuskoj kao kraljevo ubojstvo, a Ruska revolucija je bila istočni ogranak tog zapadnog povijesnog kauzaliteta. Vukman se u knjizi poziva i na francuskog pisaca i filozofa Camusa. Jedna od današnjih karakteristika Bogoubojstva je prijezir prema tradiciji. Vukman tako zaključuje da novo uvijek gura staro na stranu, ali nikada kao danas su povijesti novo nije surovo negiralo ono staro, ismijavalo baštinu i tradiciju pretvaralo u groblje slonova ili nalazište fosila. Vukman je u pravu kada kaže da je nijekanje vlastite kršćanske tradicije postala jedna bolesna crta modernog europskog mentaliteta, kaže Dijanović.
Bogoubojstvo je tako postalo redovno stanje uma, a kada govorimo o kulturi i obrazovanju, možda najbolji školski primjer je današnji moderni teatar koji se patološki izruguje s tradicijom. Tako trećerazredni kazališni redatelj, neki ga zovu Oliver Frljić može itekako biti školski primjer takvoga teatra. Vukman zato smatra da je riječ o totalnoj destrukciji teatra umjetnosti u jednoj antipredstavi o preziru teatra, o preziru svih građanskih i ljudskih vrijednosti. Imajući sve u vidu, nije nimalo slučajno što je gay pokret za svoj simbol uzeo dugu, koja je simbol saveza Boga i Noe, no ovdje se radi o jednom novom „savezu“ koji radi inverziju onoga saveza koji je bio utemeljen na knjizi postanka. Gay brakove i ideologiju, uz dužno poštovanje prema svima, Vukman uzima kao jedan od najvećih znakova kraja zapadne civilizacije. Za njega je rodna ideologija nova neo-poganska sekularna i globalna pseudoreligija sa središnjim gay kultom. U našoj civilizaciji je stoljećima bilo razumljivo da je brak isključivo žene i muškarca, no tom jednom agresivnom propagandom „đernder“ ideologija preko noći smatra Vukman doslovno potopila jedan stari tradicijski svijet samorazumljivosti braka i obitelji temeljen na muško – ženskom odnosu i proglasilo ga nevažećim i zastarjelim. Ako to nije znak opće opasnosti, onda što jest, pita se Vukman u knjizi.
– Tema o kojoj govorimo danas je vrlo osjetljiva, vrlo kompleksna i vrlo teška, a dotiče se naše svakodnevice, života čovjeka u našoj zapadnoj kulturi. Mi ovdje razgovaramo o vremenima, u kojima doživljavamo jednu veliku transformaciju čovjeka kao čovjeka u njegovoj antropološkoj biti. Dakle, nešto se mijenja i nešto se događa što se u povijesti nikada na ovakav način nije događalo. Čovjekova psiho-biološka struktura, njegova društvena svijest i ustroj sa ovim ideologijama se mijenjaju i dolazi do promjena za koje mi još ne znamo kamo će nas to odvesti za pet, deset ili dvadeset godina. Napisao sam ovu knjigu jer me zanimalo gdje je geneza cijele te priče i kamo uopće ide Zapad. Želio sam izazvati i neistomišljenike i ovu stranu koja zagovara rodnu ideologiju, na raspravu i polemiku. Kroz intervjue sam iznio mnoge provokativne teze, ali moja su promišljanja itekako argumentirana. Odradio sam svojevrsnu analizu na temelju filozofije Bogoubojstva, koji je jedan važan i bitan pojam, jer opisuje stanje današnje stanje duha na Zapadu. Kršćanstvo je danas na Zapadu, posebno u Zapadnoj Europi stavljeno u potpuno drugi plan. Čovjek na tom dijelu živi kao da Boga nema i kao da mu nije potreban. Imamo danas tehnologiju, znanost, medicinu, imamo sve ostalo. Tu dolazimo do jednog kompleksa antropocentičnog novog u povijesti, da čovjek misli da on zaista gospodari sa sobom, sa svojom sudbinom. To je kao da pomislimo da Sunce ne bi moglo postojati bez nas, a zapravo mi ne bismo mogli bez Sunca. U današnjem pohodu ovakvih ideologija postoji želja da se stvori čovjek koji bi živio sam za sebe i sam po sebi, što je po mom mišljenju dugoročno nemoguće. U knjizi sam postavio jednu ogradu kako bi se shvatilo da nije usmjerena protiv niti jednog čovjeka koji ima ovakve ili onakve sklonosti, jer ne želim napadati niti jednog pojedinca. Ja prvenstveno govorim o ideologiji koja se stvara na temelju toga. To stvara jedna militantna manjina koja želi promijeniti strukturu ljudskog društva, tradicionalne obitelji i braka, poručio je autor knjige Zoran Vukman.