Razoran potres, nezapamćena tragedija, suosjećanje i velika solidarnost sa stanovnicima Petrinje, Siska, Gline i okolnih mjesta obilježili su posljednjih nekoliko dana. S obzirom da je na tom području velik broj ljudi ostao bez krova nad glavom, u pomoć je priskočila cijela Hrvatska, kao i brojne druge zemlje. No, da pomoć sa domaćeg „terena“ nije stizala na način na koji je trebala, smatra Ines Šarić, predsjednice GLAS-a BBŽ.
Priopćenje donosimo u cijelosti.
„Još jednom je nakon potresa u Zagrebu država napustila svoje građane, iako je esencija postojanja države upravo briga o istima. Imala sam prilike sudjelovati u skupljanju pomoći za stradale u potresu, iako nisam tamo došla na poziv Crvenog križa nekako sam završila kao pomoć njima. Naime jedna gospođa je organizirala akciju skupljanja pomoći, prostorije udruge u kojoj se skupljala pomoć su slučajno u istoj zgradi kao i prostorije Crvenog križa, gospodin iz Crvenog križa nije tu njenu nesebičnu gestu shvatio kao dodatnu pomoć pri skupljanju potrebnih namirnica i odjeće već kao napad na skupljanje pomoći Crvenog križa, kako se je s vremenom sve više ljudi ponudilo pomoći udruzi, podijelio je svima prsluke Crvenog križa i spojio akcije skupljanja, naravno nitko od nas tu nije vidio problem. Iako smo ga u nekoliko navrata pitali zašto radi takvu strku s obzirom da pomoć ide na ista mjesta on je i dalje samo dizao galamu i zivkao okolo kako da nas se riješi. Ista ta pomoć da je skupljena taj dan u udruzi isti bi dan završila na pogođenom području, ovako je nakon par dana i par razvrstavanja možda došla do potrebitih. Ne moram Vam ni reći da ću od sada uvijek u budućnosti radije sama odnijeti pomoć kome treba nego išta donirati preko Crvenog križa. Prethodnom rečenicom odgovaram i našem županijskom HDZ – u, naravno da ću se odreći naknade, ali direktno obitelji kojoj je potrebna, a ne HDZ – u i Vladi RH koja taj novac ionako neće proslijediti na ono mjesto za koje smo ga donirali. Fascinantno je da gospodin Štefović poziva vijećnike da se odreknu naknade, iako on kao dužnosnik istu ne prima pa se ni nema čega odreći no međutim HDZ BBŽ se može odreći novca koji njihova stranka dobiva za broj vijećnika u županijskoj skupštini, što naravno nisu ponudili. Ponudili su oni na državnoj razini milijun kuna za stradale u potresu, čovjek ne može da se ne pita kakva smo mi to država kad politička stranka ima viška milijun kuna, a ista ta stranka vlada državom koja nema novca i skuplja donacije građana. Naknadno istog dana s drugom udrugom otišla sam na pogođeno područje da vidimo kako možemo pomoći. Ljudi koji su stradali u potresu su ostavljeni od vlade i prije ovog potresa, dobar dio oštećenih kuća i prije potresa nije bio adekvatan za život, a sada pogotovo. Dolazile su udruge navijača i razni građani privatno pomoći tim ljudima, u trenutku kad smo stali kod prve kuće 30. prosinca, dan nakon potresa 15 navijača je već obnovilo cijeli krov oštećene kuće te su se stanovnici te kuće već drugi dan mogli u nju useliti. Zamislite samo kad bi se u istu uselili da su čekali vladajuće da donesu poseban zakon ili da su slali posebne zahtjeve gospodinu Trutu, vjerojatno bi čekali i 2022. godinu vani u kontejneru. Stoga gospodin Trut, Crveni križ, Vlada RH i njima slični mogu jedino reći hvala hrvatskim građanima što rade njihov posao i spašavaju već godinama zapostavljenu Baniju. Nevjerojatno je da Crveni križ iz svojih zaliha na to područje nije imao 500 deka za dovesti, pakete hrane i vode, već su prije došli građani cijele Hrvatske, organizacija koja se financira iz svih proračuna ne može se organizirati prije Bad blue boysa i Torcide, a kao zahvalu ih još kritiziraju. Naravno da je bila gužva i da su ljudi hodali okolo na pamet, dobri ljudi su htjeli pomoći, a oni koji su ih trebali usmjeravati i reći im hvala su se s njima svađali i vrijeđali ih. Kad sve ovo prođe, kad svi budu na toplom u obnovljenim kućama ostaje nam pitanje, zašto stalno šutimo pred organizacijama koje financiramo, a ni malu pomoć koju bi nam trebali pružiti oni ne pružaju. U svakom slučaju mislim da nikad nisam bila ponosnija na one koji nesebično pomažu i nikad nisam bila tužnija što oni koji bi se trebali brinuti za nas to ne čine. Jučer je to bio Zagreb, danas Banija, sutra to može biti bilo koji od naših krajeva, stoji u priopćenju.“
Šarić Ines
predsjednica GLAS – a BBŽ