Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Bjelovaru organizirao je znanstveni skup pod nazivom „Odgoj i obrazovanje interdisciplinarne perspektive“. Skup se održao u četvrtak 28. rujna u Bjelovaru, u Hotelu Central, u sklopu obilježavanja Dana grada Bjelovara i Dana bjelovarskih branitelja.
Predmet znanstvenog skupa bio je odgoj i obrazovanje, a cilj razmatranje predmeta s motrišta različitih znanosti i znanstvenih disciplina, sociologije, psihologije, filozofije, medicine, neuroznanosti i pedagogije kao znanosti o odgoju i obrazovanju,. Isto tako, odgoj i obrazovanje razmatralo se i sa stajališta religijskog odgoja.
Suorganizatori skupa su bili Bjelovarsko-bilogorska županija, Grad Bjelovar, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Hrvatski pedagoško-književni zbor, a glavni medijski pokrovitelj Školske novine.
– Ja sam za ovu temu cijeli život vrlo emotivno vezan. Cijeli svoj radni život proveo sam u školi. Mislim da je vrlo dobro vrijeme da govorimo o odgoju i obrazovanju na ovakav način. Odvijaju se intenzivne rasprave, kako i da li uopće mijenjati sustav odgoja i obrazovanja. Mislim da smo s ovim skupom doprinijeli raspravi na jedan konstruktivni način. Kad radite projekciju buduće škole, bitno je vidjeti koje ciljeve točno želimo ostvariti, odnosno kakvog čovjeka želimo odgojiti i obrazovati. O tome se treba govoriti sa stajališta svih znanosti. No ipak, o odgoju i obrazovanju dominantno progovara pedagogija. Ovo je inače naš 13. znanstveni skup Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Bjelovaru. Kao bivši ministar odgoja i obrazovanja mislim da prvo treba krenuti od strategije razvoja obrazovanja i znanosti. Unutar te strategije, jedna stavka je i promjena kurikuluma. Trebamo napokon odlučiti u kakav sustav odgoja i obrazovanja želimo „ući“. Želimo li primjerice imati osmogodišnju, devetogodišnju ili desetogodišnju obaveznu školu kako je u velikom broju zemalja EU. Moj odgovor na to je da zaista trebamo produžiti osnovnoškolsko obrazovanje. To je moguće tako da predškolu programski prilagodimo djeci te dobi. Zašto je to dobro? Zato što ne idu sva djeca u predškolu. Moji unuci idu u predškolu, iz razloga jer kćer to plaća, što je program organiziran i dostupan, ali što ćemo sa mjestima gdje nije organizirano. Dužnost je da zemlja, kao i ostale preuzme skrb o djeci i to na svoj trošak. Kada prvo napravimo to, onda ćemo uređivati sve ostalo. Opremanje škola, edukacija nastavnika, izrada nastavnog programa i slično. To je sve jedan proces. Najviše me žalosti to što ne ide i ako nema novaca, a ne može ga ni biti u kratkom roku. Ali mi možemo barem doći do odgovora na pitanje što želimo. Mi se ne možemo dogovoriti o tome kakvu školu želimo, jer nemamo viziju. Prepucavamo se i jedni drugima u političkom smislu podmećemo nogu. Ne mogu reći ni da sve do sada što se odradilo da je bezvrijedno. Program se može i nadopunjavati, svake godine pomalo, rekao je Bjelovarčanin prof.dr.sc. Vladimir Strugar.
Za skup su bila prijavljena dvadeset dva izlaganja koja su pripremili znanstvenici iz visokoškolskih ustanova, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i odgojno-obrazovnih ustanova, a ostvario se, između ostalog i značajan prinos aktualnim raspravama o promjenama u sustavu odgoja i obrazovanja. Izlaganja će biti, kao cjeloviti članci i nakon pozitivnih recenzija, objavljeni u časopisu Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru br.11.
– Bojim se da ove mjere koje se sada predlažu, nisu dobre. Posljedice toga mogle bi se odraziti na budućnost Republike Hrvatske, jer bi se odrazile na kvalitetu i brojnost kadrova koji su ključni za budući razvoj Hrvatske, njegovog gospodarstva i društva. U akademiji imamo Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo, gdje smo dali i niz kritičkih analiza i niz vizija. U svemu tome, ključni element je čovjek, odnosno učitelj, profesor, nastavnik. Stručno obrazovanje nastavnog kadra. Osiguranje odgovarajućeg društvenog i materijalnog statusa tom nastavniku. U svim razvijenim zemljama kažu da je to ključ svega, taj ljudski faktor. Zatim dolazi orijentacija na temeljna znanja. Sve se mijenja tako brzo i sve će se i dalje brzo mijenjati. Zato nam trebaju znanja na kojima će se temeljiti cijeli budući razvoj. Svatko će više-manje u svom životu promijeniti barem pet zanimanja. I za to ga treba osposobiti. Prirodne znanosti i matematika daju ključnu osnovu za to. Da nadolazeće generacije budu uspješne i konkurentne. Stručne kadrove treba posebno obučavati kako bi znali kako prenositi znanje da bude uzbudljivo, razumljiv, zanimljivo, kreativno. U razvijenim zemljama, učenik ima nastavu kao i kod nas, ali u drugom dijelu dana, u samoj školi piše zadaće, uči. Ono što nije razumio to radi uz pomoć i kontrolu nastavnika. To je cjelodnevni, radni boravak u školi. Ipak što se tiče našeg sustava, nije sve tak crno i pesimistično kako se priča. Primjerice, naši liječnici i inženjeri završili su naše škole i fakultete i odlaze raditi u najrazvijenije zemlje, Njemačku, Englesku, Francusku i SAD, i priznati su kao vrhunski stručnjaci. Da su naše škole tako loše kako se priča, ne bi oni tamo bili vrhunski. Stručnjaci koje poznajem, a bave se odgojem i obrazovanjem, znaju mi reći: “Nemojte ponavljati naše pogreške“. Konkretno, to mi znaju reći engleski profesori. U našem sustavu sada treba pogledati što je dobro i to ostaviti, a mijenjati ono što je loše i što ne valja, rekao je Vladimir Paar, redoviti profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Tekst: Branka Sobodić
Foto: bbz.hr
