Županijska komora Bjelovar u suradnji sa Uredom pravobraniteljice za ravnopravnost osoba s invaliditetom i Bjelovarsko – bilogorskom županijom ovog je utorka organizirala stručni skup Zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom. Stručni skup je otvorila Anka Slošnjak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i Davorko Vidović, savjetnik u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Naime, zakonodavac je propisao obavezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom kako bi potaknuo njihovo zapošljavanje kao skupine koja ima otežani pristup tržištu rada i dugi niz godina je isključena iz njega. Cilj stručnog skupa je pomoć poslodavcima u pretvaranju ovog izazova u priliku za daljnje unaprjeđenje njihovog poslovanja.
– Vaša županija je 17 po redu koju smo posjetili kako bismo poslodavcima prenijeli neke bitne i korisne informacije kako bi mogli zapošljavati osobe s invaliditetom. Želimo invaliditet demistificirati kao nešto što osobu ograničava u izvršavanju obaveza na radnom mjestu. Poslodavce također želimo upoznati i sa načelom razumne prilagodbe, ne samo s obavezama koje je Hrvatska preuzela potpisujući Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom gdje je posebno istaknula pravo osoba s invaliditetom u segmentu rada i zapošljavanja. Kako bismo tim osobama mogli osigurati pristup tržištu rada, mi moramo ukloniti sve barijere te osigurati razumnu prilagodbu. Često se misli da su osobe s invaliditetom za rad nesposobne, međutim imamo mnoge primjere uspješno zaposlenih osoba. Mi ne očekujemo da poslodavci osobe s invaliditetom zapošljavaju isključivo zbog njihove situacije, odnosno invalidnosti, već da biraju stručno kompetentne osobe. Poslodavci iz javno-pravne vlasničke strukture mogu koristiti neke poticaje, a poslodavci iz privatnog sektora sve poticaje koje osigurava Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. Svi poslodavci, nevezano dali javni ili privatni imaju obavezu zaposliti osobu s invaliditetom, ako imaju najmanje 20 posto zaposlenika. Kazne su, ako ne zaposle, u iznosu od 30 posto minimalne plaće u RH ili u apsolutnom iznosu za svaku osobu koju su dužni zaposliti, a ne zaposle ju, što je oko 980 kuna. Poslodavci mogu obavezi udovoljiti na nekoliko načina. Ili osobu s invaliditetom zaposliti ili koristiti zamjensku kvotu ili plaćati naknadu zbog nezapošljavanja. Najveći pokazatelj da je ova odredba ipak donijela neke pozitivne pomake je to što je u prvoj godini primjene ovog zakona broj zaposlenih osoba je povećan za gotovo 40 posto. Primjerice, Engleska nema zakonom reguliranu obavezu zapošljavanja osoba s invaliditetom, ali tamo je najveći broj zaposlenih takvih osoba, što znači da je izuzetno razvijena svijest o takvoj potrebi, rekla je Mira Pekić Knežević, zamjenica pravobraniteljice za ravnopravnost osoba s invaliditetom.
– Hrvatska ima sve veći problem pronalaska radnika. Dobio sam podatak da su naše članice iskazale potrebu za preko 20 tisuća ljudi koji bi se trebali namiriti iz uvoza radne snage. Ovdje je riječ o kontingentu od preko 300 tisuća ljudi u radnoj dobi. Od tog broja, na tržištu rada je svega oko 23 tisuće osoba, 17 tisuća je zaposleno, a šest tisuća u evidenciji nezaposlenih. Dakle, u tom pogledu imamo ogroman radni potencijal koji je posve neiskorišten kod osoba s invaliditetom. Prije nego li se okrenemo uvozu radnika, bilo bi jako važno prepoznati ove mogućnosti koje imamo. Među osobama s invaliditetom imamo stručnjake s velikim znanjem, sposobnostima i vještinama. Zato se poslodavci moraju upoznati sa svim benefitima ovakvog zapošljavanja, od toga da su osigurani novci za određene olakšice, da mogu pronaći kvalitetnog i stručnog radnika, bez potrebe za angažmanom nekoga izvana. Najveći broj osoba s invaliditetom su osobe koje ga nemaju od rođenja, već su ga stekli tijekom života. Predrasude da osobe s invaliditetom ne mogu raditi su velike i treba ih pobijati. Postoje jako dobra iskustva poslodavaca u tom pogledu i tome treba težiti, Davorko Vidović, savjetnik u Hrvatskoj gospodarskoj komori.
