Ekipa iz bjelovarske Udruge DOKUart organizirala je u četvrtak 20. rujna najposebniju filmsku projekciju, onu u bjelovarskom olimpijskom bazenu. Ovim je povodom bio prikazan film „Slatko od ništa“, redatelja Borisa Mitića, koji nije propustio ovakav pposeban uvod u poznati nadolazeći festival. Naime, „DOKUart u bazenu“ održan je uoči 13. festivala dokumentarnog filma „DOKUart“. Prije početka projekcije, za posjetitelje je bio organiziran koktel dobrodoščice uz nastup bjelovarskih glazbenika.
– Ne znam da je netko nekad pogledao film u bazenu. Ja osobno nisam, tako da je ovo idealna prilika da ga pogledam, kao i svi oni koji su željeli vidjeti na koji smo način osmislili jednu novu priču. Ovo je bila jedinstvena ideja i posjetitelji su se odazvali. Film koji smo odabrali za večerašnje prikazivanje je idealan za pogledati u bazenu. Film govori o ničemu, a bazen je bez vode ništa. Bjelovar je jedan od tri grada u cijelome svijetu u kojemu se fim prikazao u bazenu. Riječ je o Haagu i Baliju. Od sada, njima uz bok stoji i Bjelovar. Na 13. DOKUartu, posjetitelji će moći vidjeti ukupno 13 filmova, rekao je Denis Hladiš, predsjednik Udruge DOKUart.
Da su Bjelovarčani ostali oduševljeni idejom da se film prikaže u bazenu, potvrđuju i njihove izjave odmah nakon završetka ove „bazenske“ filmske večeri.
– Redovno sam posjećivala projekcije koje su se održavale ovo ljeto u parku. Sada je film prikazan u bazenu i mislim da je to divno i neobično. Tko voli filmove, doći će ga pogledati bilo gdje, rekla je jedna posjetiteljica iz Bjelovara.
– Mislim da uvijek nešto ispunjava prazan prostor. Nikada ništa nije prazno. Primjerice, prazna boca nije boca, već je ispunjena zrakom, rekao je gledatelj.
Prikazani film „Slatko od ništa“ Bjelovarčanima je u živo nakon projekcije predstavio i sam autor Boris Mitić.
– Ništa je za svakoga od nas nešto drugo. Za mene osobno ništa je jedan majstor spuštanja lopte. U mome filmu ništa je kao jedan neshvaćeni heroj. Cijeli film je moje svojevrsno osmogodišnje ludilo u koje sam upleo skoro stotinu snimatelja iz 70 zemalja. Pozvao sam ih da snimaju ništa na jedan dokumentarni način. Ovaj film je zapravo kolaž svih tih dokumentarnih kadrova ničega iz cijelog svijeta, putem kojih se ništa obraća po prvi i posljednji put. Film je prikazan na raznim mjestima, od najvećih festivala, do najvećih zabiti. U 30-tak zemalja sam osobno prisustvovao projekcijama i reakcija gledatelja je svigdje ista. To ništa ima neko globalno, univerzalno, metafizičko, ljudsko nešto. Film djeluje prilično utješno, pa se gledatelji nakon gledanja osjećaju vrlo ugodno i lijepo, iako je film kritika aposlutno svega, iz aspekta ničega. Narator flma je pjevač Iggy Pop koji se obraća na jedan specifičan način. Cijela naracija je zapravo u stihu. Glas je zato morao imati jedan karakter i autoritet. Prva želja mi je bila da to bude Jack Nicolson. Kada sam vidio snimak na kojem Iggy Pop pjeva jednu francusku šansonu, odmah sam znao da je on idealan za to. Ludim spletom okolnosti, u tome sam uspio. Projekcije kao bjelovarska, u bazenu, puno su mi draže od nekih velikih festivala i ogromnih gradova. Drugačiji filmovi zaslužuju drugačiji ambijent. Ovo je za mene praznik filma, rekao je redatelj Mitić.
