Face sa Svetog brda
Već godinama su izleti na Velebit najcjenjeniji ali i najteži dio godišnjeg plana HPD-a „Bilogora“ . Izuzetak nije bio ni ove godine, a obilazio se južni Velebit kroz surovi kanjon Male Paklenice te dalje preko Ivinih vodica i atraktivnog vrha Vlaški grad na Sveto brdo, najmarkantniji vrh Velebita. Sveto brdo visoko 1751 metar, drugi je velebitski vrh po visini samo 6 metara niži od Vaganskog vrha. Ono predstavlja posljednji visoki vrh u nizu vrhova nad Paklenicom. Posebnost ovog planinarenja bila je da se je nosila kompletna oprema za spavanje u šatorima te noćilo na samom vrhu.
NOĆENJE NA 1751 METARA VISOKOM VRHU SVETOG BRDA
Noćenje na samom vrhu predstavlja pravu rijetkost jer gore je uvijek prilično vjetrovito, a u slučaju grmljavine planinar predstavlja laku metu za gromove koji često udaraju u sam vršni dio. U svakom opisu uspona stoji opaska da je ovakav planinarski izlet na Sveto Brdo izuzetno zahtjevan i dugotrajan i teško izvediv u jednom danu. Zato dugogodišnjem velebitskom vodiču Željku Vinkoviću nije bilo lako skupiti ekipu za ovaj uspon. Ipak se javilo petorica odvažnih koji mogu na svojim plećima nositi ruksake s kompletnom opremom teške oko 20-tak kilograma i savladati preko 2000 metara visinskog uspona u jednom danu.
KANJON MALE PAKLENICE
Kanjon Male Paklenice poznat je po svojoj „divljini“ i očuvanoj prirodi. Osam kilometara nizvodno od izvora Mala Paklenica oblikuje oko 2 km dug kanjon, obilježen strmcima visokim i do 300 m. Kanjon je mjestimično širok svega 10 ili manje metara. Erozija nekad obilnih voda oblikovala je nekoliko špilja većih dimenzija, a u nekima ima vode nakapnice. Naš put kroz kanjon trajao je 5 sati provlačenja između kamenih blokova , a kasnije se pojavom vode skaćući preko kamenja s lijeva na desno i obrnuto.
VLAŠKI GRAD – NAJSLIKOVITIJI VIDIKOVAC NA PODRUČJU NP-A PAKLENICA
Izlaskom iz kanjona još su nam 3 sata trebala do skloništa „Ivine vodice“ gdje smo napravili dužu pauzu za jelo i odmor. Tu smo nadopunili zalihe vode na uređenom izvoru koji posjeduje i kantu za vađenje vode. Za dalje ekipa se smanjila na četvoricu koja su nastavila uspon na 1383 metara visok istaknut stjenoviti vrh Vlaški grad. Taj strmi vrh sa svih strana čiji kameniti vršni dio strši iznad šume je jedan od najslikovitijih vidikovaca na području cijelog NP-a Paklenica.
FACE SA SVETOG BRDA
Nakon silaska sa Vlaškog grada još sat i pol trebalo nam je do Svetog brda i konačno nakon 12 sati mogli smo reći da je za danas završeno s hodanjem. Zahvaljujući svojem istaknutom položaju, Sveto brdo omogućava nesmetan vidik i na ličku i na primorsku stranu. Na vrhu je rijetko bez vjetra pa smo morali procijeniti možemo li postaviti šatore na samom vrhu. Uspjeli smo prije samog mraka postaviti šatore i dobro ih učvrstiti kamenjem pa smo se zavukli unutra jer je vjetar prodirao kroz kosti. Spavalo se na intervale uz osluškivanje udara vjetra tokom cijele noći. Ujutro čim se razdanilo Robert, Kruno, Miro i Željko ili ti face sa Svetog brda brzo su skupili šatore i spustili se u podnožje gdje vjetar manje udara.
Tekst i fotografije : Željko Vinković