Klub liječenih alkoholičara je u nedjelju 9. prosinca, u prostorima bjelovarskog Veleučilišta, održao svoju 53. po redu godišnju skupštinu.
Dnevni red je između ostalog uključivao i izbor radnog predsjedništva, zapisničara i ovjerovitelja, izvješće o radu kluba, izvještaj terapeuta, financijski izvještaj i izvještaj Nadzornog odbora te podjelu dipoloma za apstinenciju.
Klub broji tridesetak članova od kojih su neki počasni, odnosno nisu obavezni prisutvovati svakom sastanku, ali i ono najvažnije – već dugi niz godina ne piju. Tako najstariji počasni član od alkohola apstinira već impresivnih 45 godina. Klub dvije godine sudjeluje u projektu Budi svoj sa Zavodom za javno zdravstvo, gdje obilazi prve razrede srednjih škola i ukazuje na probleme vezane uz ovisnosti.
– Mladi se često samo prepuste, stoga kroz radionice pokušavamo osvijestiti obiteljsku situaciju i preko roditelja pokušavamo doprijeti do njih; nema drugog načina nego da se to napravi u obitelji na vrijeme, istaknuo je Slaven Bandur, predsjednik KLA Bjelovar.
Koliko je put do trijeznosti i boljitka težak, ali i što oni donose najbolje znaju ovi ljudi.
– Ja sam apstinent sad već 10 godina, i nije bilo nimalo lako; najteže od svega je priznati sam sebi Ja jesam alkohličar i molim vas, pomozite mi. To je ključna stvar nakon koje može krenuti na bolje. U cijelom procesu je najvažnija svijest- svijest da je to bolest, da ima lijeka, da su ljudi od nje ozdravili, odnosno uspostavili trajnu apstinenciju i djelovali normalno u društvu kao svi ljudi koji ne piju. Ključna je i podrška obitelji, a ako je nema onda je tu Klub. Klub kao takav je jedna velika obitelj; svakog tjedna iznosimo svoje živote, strahove, nadanja, mišljenja i shvaćanja. Surađujemo s odjelom psihijatrije, stoga ako itko ima neki veći problem ili osjeti žudnju, uvijek se može javiti na psihijatriju i dobiti pomoć, rekao je Slaven Bandur.
Đuro Kobal, predsjednik udruge apstinenata Varaždinske županije Hrabrost, također je opisao vlastiti put do zdravlja.
– Liječeni sam alkoholičar, apstiniram 10 godina. Od 2006. do 2008. godine neprekidno sam pio te sam stekao takvu fizičku ovisnost da mi je dnevno bilo potrebno do 5 litara vina samo da mogu funkcionirati. Nakon nekog vremena sam prestao jesti i počele su mi oticati noge. Srećom sam s terapijom krenuo prije nego što su se pojavile ozbiljnije posljedice. S liječenjem sam krenuo zbog zdravstvenih razloga; vjerojatno mi je ostalo toliko mozga da sam osjetio kako me tijelo zove i govori pomozi mi. Prvotno sam imao namjeru apstinirati samo godinu dana, odnosno samo dok mi se tijelo ne oporavi, pa da mogu nastaviti s konzumacijom. Da nakon bolničkog tretmana nisam krenuo u Klub vjerojatno bi tako i bilo, ali sam onda shvatio da svaka čaša popijena iza liječenja vodi u recidivizam, odnosno još teži oblik ovisnosti iz koje najčešće nema ni povratka. Sada sam zadovoljan i slobodan čovjek, a od okoline imam samo podršku. Kao Klub smo proširili krug prijatelja, izlazimo iz centra Varaždina, organiziramo druženja da pokažemo ljudima da se može zabavljati i bez alkohola.
Marija Tomac iz Vrbovca s apstinencijom je započela prije točno 15 godina.
– Danas mi je petnaesti rođendan otkako apstiniram. Bilo je kriza, bilo je svega, ali sam se obratila medicinskom osoblju koje mi je pomoglo. Sretna sam što sam se riješila svega i što sam dočekala 15 godina. Nadam se jedino sreći i zdravlju. Zadovoljna sam životom nakon alkohola; odmah sam drukčija, imam svoje sinove i kćeri koji su zadovoljni sa mnom, a ono što je bilo prije je bilo užas i katastrofa. Ovako sam ja pametna, bistra žena; dotjeram se, našminkam i svaki utorak sam redovito u Klubu. S alkoholom sam počela sa svojih 35 godina, imala sam loše društvo, bile su zabave i tada sam skrenula na krivi put, a dok sam shvatila je već bilo prekasno. Zato sam rekla ne, i više nikada ne. Sada pjevam i recitiram, napisala sam i jednu pjesmu za danas, rekla je gospođa Marija, te se je zahvalila svom medicinskom osoblju za kojeg kaže da joj je poput obitelji.
