U četvrtak 5. kolovoza, u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva Bilogora obilježena je 70. obljetnica otvorenja Planinarskog doma Kamenitovac. Druženje je trebalo započeti pravom planinarskom rutom od šume Lug do glavnog odredišta, odnosno planinarskog doma, no zbog lošeg vremena izostalo je dvosatno pješačenje. Ipak, lošije vrijeme nije omelo okupljanje planinara na Kamenitovcu gdje se okupio veliki broj članova HPD-a, ljubitelja planina i planinske prirode.

– Neću vas dugo zamarati, znam da nam je svima dosta političkih i drugih govora, no dužni smo par minuta pokloniti onome zbog čega smo se danas ovdje okupili, a to je naš “stari mladić” ili ako hoćete “mladi starčić”, naš dom Kamenitovac. Naravno, tu smo i zbog svih onih koji su se prije 70 godina pobrinuli za nasljeđe koje su nam ostavili. Veliko je zadovoljstvo danas biti ovdje. Imamo čast biti u prostoru u kojem su na današnji dan prije 70 godina, da budem precizna točno u 11,00 sati, bili naši prethodnici, planinari Bilo-Gore, tadašnjeg mladog planinarskog društva i svečano otvorili ovaj dom. Imamo zadovoljstvo biti u prostoru koji je u posljednjih 70 godina postao ne samo okupljalište planinara nego i kultno mjesto grada podno Bilogore.
Vratimo se nakratko u prošlost. Najprije moram podsjetiti da je dom izgrađen na inicijativu tada već postojećeg planinarskog društva nazvanog Bilo-Gora osnovanog 1924., u gradu koji nije imao, a nema ni sada, ni planine, niti velike rijeke. Društvo je osnovano u svratištu Toma kod željezničkog kolodvora, kasnije poznatijeg kao restoran Garić, tijekom sastanka nekolicine ljudi i na inicijativu šefa željezničke postaje Viktora Borovečkog koji je tada postao prvi predsjednik. Dakle, 2024. godine održat ćemo 100. godišnjicu društva koje će biti svrstano među najstarija planinarska društva u Hrvatskoj. Prolazile su godine, mijenjali se sustavi i politike, uvjeti života i rada, a planinari su uvijek radili svoje, uređivali staze, održavali dom, putovali, družili se. Ukoliko planine oplemenjuju ljude, osvajaju izazovima i romantikom te ispunjavaju ljudski duh odvažnošću, kako je netko rekao, onda je privlačnostima odlazaka u nepoznato i novo zapravo nemoguće odoljeti. To je uvijek avantura, a ona je dio ljudskog duha.
Mi koji danas ovdje sjedimo i obilježavamo ovu važnu obljetnicu u životu HPD-a Bilogore, otvaranje ovog lijepog planinarskog zdanja gostima, moramo, opet kratko, u prošla desetljeća. Sve je počelo krajem 1948. godine kada se prvi put spomenula potreba izgradnje doma. Između nekoliko prijedloga izabran je onaj da to bude predjel Kamenitovca na uzvisini iznad Maglenče (242 metara), na rubu šume Mačjak. Sve je počelo s čišćenjem prostora i uklanjanjem stabala da bi sljedeće godine neviđenim entuzijazmom niknuo dom u šumi. Brojne konjske zaprege dovozile su građevinski materijal i vodu, svakodnevno su radili ne samo planinari već i brojni drugi građani. Ponestalo je i novca, podignut je kredit, a jamci su bili skupina od 30 planinara. Danas je takav scenarij gotovo pa nezamisliv. Iste 1949. godine, zgrada je ll. Rujna stavljena pod krov i to “16. dan prije roka”, kako je zapisano. Počelo je uređivanje, postavljanje vodovoda, stolarije, elektroinstalacija da bi 1950. stigla i struja. Konačno na današnji dan 1951. dom je službeno primio svoje prve goste. Upisujući se u knjigu utisaka, predstavnik tadašnjeg Planinarskog saveza Jugoslavije zapisao je da “planinarima Bjelovara čestita na izgradnji jednog od najljepših planinarskih domova u FNRJ”. Tijekom 60-ih, 70-ih, pa i 80-ih godina prošloga stoljeća nedjeljni izleti Bjelovarčana na Kamenitovac postali su dio življenja i općeg kulturnog stila življenja. Ovdje su se održavale sve važne proslave, slavili rođendani, a dobiti mjesto za doček Nove godine bila je prava lutrija.
Prijatelji, gosti, planinari, 70 godina u životu prilično je dugo razdoblje. No, meni se čini kako naš dom, kako stari postaje sve ljepši. To je razumljivo, jer tijekom proteklog vremena stalno se nešto događalo, mijenjalo, popravljalo, razvijalo. Promijenjeno je krovište, lijepo uređeno potkrovlje sa sanitarnim čvorom za prihvat planinara, osmišljen je prostor za planinare, uređuju se sobe i podrum. Ovdje uvijek imamo posla, razmišlja se i o terasi iznad ulaza, kao i o sigurnosti, udobnosti onih koji borave u prostoru u koji stane i do stotinjak ljudi. Uređen je okoliš doma s igralištem za djecu, a tu je i novouređena “Poučna staza Bilogora”, idealna za djecu i školarce. Ne smijemo zaboraviti ni na terasu na kojoj vikendom nema praznog mjesta, unatoč problemima s kojima živimo, pandemiji i ograničenjima koje donosi. Očito je da se sve veči broj Bjelovarčana redovito vraća na svoje nekad omiljeno izletište. Za to su zaslužni i oni koji su tijekom ovih 70 godina vodili bjelovarsko planinarska društvo, naravno neki više neki manje.
Nesebično su radili na održavanju, a posljednjih godina i vraćanju ugleda i popularnosti doma. Društvo su, od 1948. godine vodili Đuro Habdija u dva navrata, Pavao Veldin, Josip Kozumplik, Stjepan Sirovec, Đuro Pondelak, Drago Šafran, Đuro Gustović u dva navrata, Mišo Polak, Imre Nađ, Željko Vinković i sada, moja malenkost.
HPD Bilogora jedno je od rijetkih društava u Hrvatskoj koje je vlasnik svoga doma. Kao neprofitne organizacije, planinarska društva svoje domove vode tako da ih iznajmljuju. Stoga, želim reći da smo kao društvo imali sreću što smo naš dom prije par godina dali u najam tvrtki Bonus plus i što naš zakupac Mario surađuje s planinarima i radi na dobrobiti ovog prostora tako da bolju situaciju nismo mogli ni zamisliti. Planinarska društva bez ljudi nestaju, planinarski domovi bez posjetitelja tek su puste, oronule zgrade koje podsjećaju na neka druga, sretnija vremena. Danas, s ovog mjesta i u povodu ove velike obljetnice imam jednu želju, da ovako nastavimo, da se družimo, da još ustrajnije održavamo ovaj prelijepi objekt. Vjerujem da naše društvo to može i da će ono u budućnosti rasti. Sve je više mladih, zbog čega sam prilično sigurna da će ovaj dom i ovaj prostor uvijek biti puni. Živjeli i sretna vam svima ova velika obljetnica, istaknula je u svom svečanom govoru Vera Pauška, predsjednica HPD Bilogora.
Unatoč pandemiji koronavirusa i brojnim mjerama, odnosno ograničenjima HPD Bilogora nije stala s provedbom svojih sadržaja i raznih aktivnosti. Primjerice, aktualni projekt društva, izgradnja staze za djecu u dužini četiri kilometara biti će gotov u rujnu ove godine. Važno je naglasiti da se projekt provodi u suradnji s Bjelovarsko – bilogorskom županijom, Gradom Bjelovarom, Općinom Veliko Trojstvo i poduzetnicima.

– Skoro svaku nedjelju se družimo, pješačimo po Bilogori i našim šumama. Kao planinari, nismo osjetili utjecaj epidemioloških mjera, jer se većinom družimo na otvorenom prostoru. Primjetno je da su se ljudi puno više okrenuli prirodi, planinarenju, šetnjama, istraživanjima naših bogatih krajeva. Imam osjećaj da se ljudi vraćaju prirodi, da su shvatili da bez nje ne mogu živjeti. Veselimo se završetku dječje staze, koju će, ukoliko sve bude teklo prema planu, otvoriti upravo naši najmlađi članovi. U pripremi su planinarski dnevnici, bedževi i još puno toga. Trenutno brojimo 270 članova, istaknula je gospođa Pauška.
VEZANI ČLANCI
Na Kamenitovcu otvorena poučna staza „Bilogora“ – projekt vrijedan 450 tisuća kuna – bjelovar.info