U četvrtak 17. ožujka, održan je još jedan sadržaj iz bogatog programa Ogranka matice Hrvatske Bjelovar kojim se tijekom nekoliko posljednjih tjedana obilježava 180 godina djelovanja Matice hrvatske. U Narodnoj knjižnici Petar Preradović tako je upriličeno zanimljivo predavanje pod nazivom “Matica hrvatska u očuvanju tradicije Bilogore”.
Punih 35 godina, svestrana Gordana Marta Matunci radila je kao učiteljica. Zajedno sa svojim pokojnim suprugom Jurajem, Gordana je cijeli život aktivno radila na očuvanju bogate bilogorske baštine i kulture, pokušavajući ljude uvjeriti da smo mala, ali nezaobilazna točka u hrvatskoj kulturi i tradiciji te da drugima možemo pokazati puno.
– Djecu sam uvijek učila da moraju poznavati svoju povijest, kulturu, tradiciju i običaje, ali i prepoznati tuđe vrijednosti. Poštivanje pravila i normi ljudskog života, u mom je radu za mene i moje učenike bilo neizostavno. O bilogorskoj baštini suprug i ja smo uspjeli napisati šest knjiga, odraditi više od 400 radio emisija, a posjedujemo i veliku zbirku tekstila, glazbala. Svima bih poručila da se bave svojom djecom te da pred njima ne budu samo kompjuteri, televizori i mobiteli. Izravan kontakt je prijeko potreban, kao i druženje, razgovori, izleti, putovanja, pjesma, ples. Tvrdim da ne postoji dijete bez sluha, već ga je samo potrebno sustavno razvijati, kaže Gordana Marta Matunci, predavačica i umirovljena učiteljica.
Poznato je da je gospođa Matunci dugo godina svoje tekstove objavljivala u časopisu za književnost, kulturu i druga društvena zbivanja “Rusan” te kontinuirano surađivala s Ogrankom matice hrvatske Bjelovar.
– Članovi Matice hrvatske bili smo moj suprug, majka i ja. Sudjelovali smo na brojnim predavanjima, jer nam je bila potrebna čista, zdrava riječ o našoj prošlosti. Sve to smo željeli prenijeti na mlađe naraštaje, ali na jedan vrlo nenametljiv način. Sa prikupljanjem narodnog blaga krenuli smo u tom periodu, a uslijedilo je i osnivanje folklornog društva u Velikom Trojstvu. Jako puno smo surađivali s drugim društvima, putovali, nastupali i išli na smotre folklora. Nekad nam je bilo teško, jer smo imali bolesnog sina, no svjesna sam da su nas pjesma, ples i rad na očuvanju kulture još više zbližili i ojačali. Imali smo puno više snage za rad s drugom djecom, poručila je Gordana Marta Matunci.
