Udruga Lipa iz Garešnice je 25. svibnja posjetila Tulove grede, Kanjon Zrmanje, Kudin most i kraljevski grad Nin. Bio je to dan pun dobre energije, smijeha, puno koraka u nogama, a sve s odličnom ekipom koja je uvijek spremna za nove rute i izazove.
Na put su krenuli u 4 sata ujutro kako bi uspjeli obići sva mjesta koja su zamislili. Dan je izgledao obećavajuće što se vremena tiče i tako su se uputili na prvo odredište Tulove grede 1.120 mnv i taj čudnovati krški fenomen na Velebitu kojeg vežu priče i legende iz davnina o zmajevima koji su se legli iz jaja, da su u stijenama živjele nevidljive velebitske vile i Crna kraljica koja je donosila nesreću… Ipak je većini poznato to da se 60-ih godina prošlog stoljeća ondje snimao poznati „ Winnetou“ po romanima Karla Maya, a upravo su naše Tulove grede i okolne vrtače glumile američki Divlji zapad tako da su fanovi vesterna i danas redoviti gosti Velebita.
Velebit vas neće ostaviti ravnodušnim, njegova dužina od 145 km je impresivna u jednoj maloj zemlji poput naše i daje joj za pravo da bude najduža planina u Hrvatskoj. Prohladan vjetar ih je brijao dok su obilazili i proučavali taj zanimljivi krški fenomen zvan Tulove grede. Taj planinski masiv vas ostavlja bez riječi, kao i biljne vrste koje tamo rastu. Smilje je sada u punom cvatu i zamirisao je cijeli Velebit svojim specifičnim mirisom. Lijepo je znati da se nalazite na području gdje je zabilježeno više od 950 biljnih vrsta i podvrsta.
Tulove grede postale su jedno od strateški najvažnijih mjesta na Velebitu za vrijeme Domovinskog rata, a u hrvatske ruke su ih vratili „Tigrovi“ koje je predvodio Grgo Tokić pod zapovjedništvom Damira Tomljanovića – „Gavrana“ koji je poginuo je 17. veljače 1994.
Obišli su i kapelicu Blaženog Alojzije Stepinca koja je blagoslovljena 18. travnja 1999. u čast Damira Tomljanovića – „Gavrana“, a nalazi se (ispod kote 856) na Velebitu, na potezu Majstorske ceste od Malog Alana do Tulovih greda gdje se nalazi 51 spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Nakon Tulovih greda, nastavili su putovanje prema Kanjonu Zrmanje, tj. Parizevačkoj glavici. Pogled s najpoznatijeg vidikovca na kanjon rijeke Zrmanje i njenu tirkiznu boju koja teče kroz stijene i koja je okružena zelenilom se mora doživjeti. Ne kažu uzalud da je ovo jedan od najimpresivnijih pogleda koji se može doživjeti u Hrvatskoj, a nalazi se u netaknutom prirodnom okruženju gdje prevladava tišina, samo čujete zvukove prirode i tako se istinski možete s njom povezati.
Sljedeća destinacija im je bila poučna staza Kudin most koji se nalazi na najljepšem djelu rijeke Krupe. Njeni vidikovci, pogled na rijeku, slapove i predivno okruženje, isto kao i prethodni ,vas ostavljaju bez daha. Vijugavom stazom su se spuštali na rijeku, a pogled je postajao sve ljepši. Kada su stigli do rijeke prešli su preko fascinantnog mosta koji stoji tu od kraja 18. stoljeća… Sagrađen je u suhozidu, a sastoji se od 12 lukova izrađenih od sedrenih blokova i 12 kamenih stupova. Kudin most je najstariji prijelaz preko Krupe, a Garešničke „Lipe“ su se prošetale njime.
Kada su se nauživali ove ljepote, čekao ih je uspon po sad već priličnoj vrućini, ali i njega su uspješno savladali. Nakon odmora za užinu i osvježenje pao je dogovor pa su, umjesto Zadra, odabrali Nin. U Zadru su više-manje svi bar jednom bili pa su se tako uputili u kraljevski grad Nin pun bogate povijesti i predivnih građevina.
Stali su kod crkve sv. Nikole, predromaničku crkvu izgrađenu krajem 11. stoljeća. Nalazi se na polju Prahulje između Nina i Zatona. Iznimno je važna za vladare iz hrvatske dinastije i za povijest drevnog grada Nina. Pohitali su do kipa kneza Branimira gdje su odradili zajedničko fotografiranje za arhivu i uspomenu. Nakon toga su prešli preko kamenog mosta iz 16. stoljeća kroz Donja gradska vrata „Bardelina“.
Obišli su Crkvu sv. Anselma i Marcele iz 6. stoljeća, Crkvu Sv. Križa iz 9. stoljeća, poznatu i kao „najmanjom katedralom na svijetu” te Rimski hram na položaju nekadašnjeg rimskog foruma gdje se nalaze ostaci monumentalnog rimskog hrama, najvećega na istočnoj obali Jadranskog mora. Oni datiraju iz druge polovice 1. stoljeća poslije Krista, iz vremena vladavine cara Vespazijana (69. – 79. godine nove ere). Njegovo se ime nalazi na natpisu uklesanom na frizu s pročelja hrama. U tlocrtu hrama vidljiva su dva dijela podjednake veličine: svetište (cella) na zapadnoj strani i trijem ispred njega na istočnoj strani. Vanjski opseg građevine bio je 33 metra po dužini i 23,5 metara po širini.
Kod kipa Grgura Ninskog održano je obavezno fotografiranje i trljanje njegovog palca za sreću. Nakon obilaska su se podružili na kavici, pomalo već umorni, ali dobro raspoloženi prepričavali su dogodovštine i utiske dana. Ponovno su zaključili kako je Hrvatska zemlja prepuna prirodnih i povijesnih ljepota koje svakako treba posjetiti i obići bar jednom u životu!
