Kada su se upoznali davne 1971. godine, Milica i Ivan Ravenšćak odmah su shvatili da su stvoreni jedan za drugoga. Već 6. siječnja 1972. sretno su uplovili u bračnu luku, kojom uspješno, uz puno ljubavi, pažnje i razumijevanja plove dan danas. S obzirom da su željeli imati veliku obitelj, bračni par Ravenšćak itekako je ponosan na šestero djece, četiri sina i dvije kćeri, dok im danas možda i najveću radost predstavlja čak 15-ero unučadi.
STVORENI JEDNO ZA DRUGO
– Upoznali smo se u Bjelovaru, iako sam ja kao djevojka živjela u Hercegovini. Nakon upoznavanja smo se vidjeli tek nekoliko puta i ja sam odlučila poći sa svojim Ivanom. On je radio u Gradskoj pekari, ukupno 45 godina i bio je jako zadovoljan svojim poslom. Jedno vrijeme sam radila kao sekretarica, no odlučili smo pokrenuti posao sa cvijećem u što smo uložili jako puno ljubavi, vremena i truda. Najsretnija sam jer su se tim poslom nastavili baviti sinovi. Jedan od njih je po struci agronom, tako da je ostao u okvirima vlastitog obrazovanja. Djeca nam se jako dobro slažu, uvažavaju, između njih nema ružnih riječi i na to smo suprug i ja najponosniji. Željeli smo da izrastu u dobre i kvalitetne ljude, što se i ostvarilo. To nam je dokaz da smo ih lijepo odgajali i usadili im prave životne vrijednosti, kaže 70-godišnja gospođa Milica.
LJUBAV PREMA DJECI, CVIJEĆU I PRIJATELJIMA
Obitelj Ravenšćak danas je među najvećim proizvođačima cvijeća u Hrvatskoj, a u ponudi imaju jaglace, papučice, gumbiće, maćuhice, božićne zvijezde, gotovo sve ljetnice i još puno, puno drugih vrsta. Svoje proizvode prodaju na kućnom pragu i u Pevexovim centrima širom zemlje.
Iako Milica ima 70, a Ivan 76 godina, još uvijek su aktivni, veseli, druželjubivi i dobro raspoloženi. Kako i sami kažu, sada im je najljepše. Djeca su odrasla, imaju svoje poslove i obveze, čvrsto stoje na nogama, dok oni uživaju u umirovljeničkim danima. U obiteljskoj kući žive sami, jer su kćerke i sinovi otišlo svojim putevima.
LJUBAV OD PRVOG DANA
– Moja mirovina je dosta mala, suprug ima veću i s time smo zadovoljni. Najvažnije nam je zdravlje, koje nas na svu sreću, uz određene poteškoće još uvijek dobro služi. Mogu reći da nas naše cvijeće donekle pomlađuje, jer sinovima pomognemo koliko možemo. Cvijeće zaista volim oduvijek, a danas mi posluži kao dobra rekreacija, za duh, um i tijelo. Imamo puno prijatelja i članova bliže obitelji s kojima se rado sastajemo, bilo da su u pitanju rođendani, proslave ili povremena okupljanja kojima održavamo dobre odnose. Nedavno smo Ivan i ja proslavili 50 godina braka, a i obnovili smo bračne zavjete. Priredili smo prigodnu proslavu, jednu za obitelj, drugu za prijatelje. Za dobar i dugotrajan brak najvažniji su razumijevanje, razgovor, povjerenje i kompromis. Bez toga nema ničega. Danas se parovi dosta svađaju, u odnosu dolazi do mnogih nesporazuma, nerazumijevanja, grubosti. Na kraju se nažalost mnogi i rastanu, a u svemu tome najviše trpe djeca. Tužno je to. Ja svoga Ivana volim kao i prvog dana. Nekada mu u šali znam reći da ću se ponovno udati za istog čovjeka, poručuje gospođa Ravenšćak.
