Danas, u ponedjeljak 18. siječnja započelo je drugo školsko poglugodište. Zbog pandemije koronavirusa i nastavka provedbe epidemioloških mjera, u školske klupe vratili su se samo učenici od prvog do četvrtog razreda osnovne škole te maturanti srednjih škola, dok će ostatak školaraca nastavu do daljnjeg pratiti na daljinu. Nažalost, većina učenika nema uvjete za praćenje nastave na daljinu, pa je preporuku Ministarstva obrazovanja i ministra Radovana Fuchsa komentirala Bojana Hribljan, predsjednica Demokrata Bjelovarsko – bilogorske županije i zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije.
Priopćenje donosimo u cijelosti.
Novo polugodište – novi izazovi i stare istine
U nikad izazovnijem trenutku, prepunom dvojbi, odluka o pravim smjerovima i što učiniti u najboljem interesu učenika, roditelja, obrazovanja, ali i zdravlja učenika, roditelja i svih nas, nastavlja se školska godine. Očekujući da će vlast donijeti decidiranu, nedvosmislenu odluku i kao što sam rekla, koja bi trebala biti u najboljem interesu svih, to se, mogu reći i gotovo očekivano nije dogodilo. Ono što se očekivano dogodilo je činjenica da ministar resornog Ministarstva znanosti i obrazovanja nije donio odluku, kakva god ona bila, a koja se od osobe na toj poziciji i očekuje! Umjesto toga, objavio je preporuku, a onda je PR-ovski, u ovim složenim i teškim vremenima prebacio lopticu na Županijske stožere civilne zaštite, na koje je prebacio odgovornost odluke kako će izgledati nastavak školske godine. Također, ne možemo se oteti dojmu da Vlada RH, ministri i posebno privrženi im Stožer donose odluke kakve im odgovaraju, a kada im one mogu biti problematične i nepopularne, onda prepuštaju da ih netko drugi donosi. Zašto onda Vlada, ministri i Stožer ne prepuštaju Županijskim stožerima civilne zaštite i druge važne odluke za funkcioniranje gospodarstva i života ljudi u vrijeme epidemije i drugih ugroza, poput potresa??!!
No, vratimo se školi… Ova školska godina uvijek se uspoređuje sa onima tijekom ratnih godina. Od Domovinskog rata prošlo je 30 godina, a funkcioniranje ministarstva nije se promijenilo. Promijenili su ime, promijenili ljude prema principu podobnih. Prema javnosti pokazivali da zagovaraju nužne reforme u školstvu, promjene u nastavnim planovima i programima krenule, a napravili su malo, nedovoljno, da ne kažem, ništa.
Od nadležnog ministarstva opravdano se očekivalo, jer mu je to i posao, da bude vodič i potpora u vremenu epidemije i katastrofe, a ono daje preporuke i ostalo glomazno i neoperativno. I sada bi Županijski stožeri trebali biti ti koji će reći djeci i roditeljima što je činiti na područjima svojih županija. Neka odrede tko će krenuti u školu, a tko će online. Ministar je ležerno, politički odredio preporuku… Odlično, sjedni pet.
Koji je rezultat toga?! Navikli su svi koji rade u školi da nema dovoljno informacija što i kako ispravno odlučiti. Znaju se oni prilagođavati i to već godinama. Upiti i problemi na koje nailaze ravnatelji kako osnovnih i srednjih škola samo se gomilaju, Od samog izvođenja nastave, organiziranja prijevoza učenika, do testiranja, provođenja natjecanja i mature…Da ne kažem da pri tome, umjetničke škole nisu ni bitne. Pravila o njima tumače sami ravnatelji u zatvorenim grupama, u slobodnom prijevodu.
Dragi učenici, učitelji, nastavnici, ravnatelji i roditelji. Počinje novo polugodište , nastavite i dalje hrabro i inovativno. Nemojte se zamarati sitnicama da su mnoge škole oštećene i razrušene, da su mnoge neadekvatne, da mnogi učenici još uvijek nemaju Internet ili kompjutere, da mnogi učitelji koriste svoja sredstva za rad kako bi pokušali učenicima predati znanja, ali vi zato s voljom samo krenite prema novim znanjima jer znanje vam oduzeti ne može nitko.
Proći će i ova vremena izazova, tragedija i muka. Računajte da su učitelji i nastavnici prvi koji učenicima pružaju potporu i tumačenj, od epidemioloških mjera do složenog gradiva. Školujemo generacije koje će znati što se danas događa i kako su se neke stvari radile i odluke donosile, a sutra, jednog dana će oni voditi brigu o nama i voditi ovu državu. I opet vrijedi ona stara poslovica – Kako siješ tako ćemo i žeti!
A vi dragi učenici i roditelji zapamtite onu drugu, važniju poslovicu – Znanje je uvijek bilo moć, a ono je i put u bolje i sretnije društvo. I zato mogu na kraju samo reći – sretno svima nama, koji ćemo odluke donositi, koji će odluke provoditi i onima ne koje će se odluke odnositi.
Sretno svima i želim vam ipak lijep i sa što je moguće manje stresa, nastavak školske godine!
Bojana Hribljan, Demokrati
