O situaciji u hrvatskom zdravstvenom sustavu gdje se više vodi briga kako namiriti dug nego briga o zdravlju građana, osvrnula se predsjednica Demokrata BBŽ i zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije, Bojana Hribljan.
DUGOVI I DUBIOZE HRVATSKOG ZDRAVSTVENOG SUSTAVA
Nije nikakva tajna da su dugovi bolnica i njihovo uglavnom neracionalno upravljanje (čast iznimkama) pitanje koje nije riješeno već desetljećima. Također, činjenica je da se ti problemi ni ne mogu riješiti jednim potezom i čarobnim štapićem. Ali također je činjenica da je ovo stanje neodrživo, da se financijsko stanje samo pogoršava, da kvaliteta usluga u bolnicama u najboljem slučaju i samo uz izniman napor bolničkog osoblja stagnira ili čak i unatoč tome, pada, a dugovi rastu.
DUG veledrogerijama veći je od 6 milijardi kuna, a to nije kraj, nego svakoga dana raste za 20 milijuna. Veledrogerije su već počele sa smanjenim isporukama lijekova ustanovama koje redovito ne podmiruju dugove i to već nekoliko puta u posljednjih samo pola godine. A što je najgore, sve će to, a posebno neracionalnosti u upravljanju bolnicama, država prije ili kasnije prevaliti preko leđa građana i to na razne načine.
Poseban problem, a o kojem javnost može tek naslućivati i nagađati je čudotvoran, a nikad razjašnjen odnos države i veledrogerija, koji očito iz toga tajnovitog razloga jedni drugima uglavnom čuvaju leđa, pa čak i unatoč golemim dugovima. I ta čudna sinergija, o kojoj ni sama ne znam dovoljno, vidi se na svakom koraku, svakom posjetu liječniku i sve većem korištenju osnovnih lijekova. Te iste veledrogerije predstavljaju se kao dobrotvori i moćnici kada se radi o osnovnim lijekovima koje nam propisuju naši liječnici za povišen tlak, šećer, štitnjaču, želudac, bolove…i onda ispostavljaju basnoslovne račune bolnicama koje su i ovako zatrpane sudskim tužbama svojih zaposlenika jer im nije ispoštovan kolektivni ugovor (potpisnik je Vlada, a ne jadan ravnatelj bolnice) i bijeli štrajk vozača saniteta jer su i njima prava zakinuta.
S druge strane, demografi nas uvjeravaju da u Hrvatskoj ne živi ni 4 milijuna stanovnika. Pa kako je moguće da ima sve manje ljudi i to nekoliko stotina tisuća manje i da se svake godine sve više izdvaja za zdravstvo, da se kvaliteta zdravstvenih usluga ne povećava, a da dugovi rastu?!
U malim bolnicama i domovima zdravlja nedostaje liječnika, neki pacijenti tek su nakon nekoliko godina dobili termin za CT, a oni koji to nisu mogli platiti kod privatnika i još su živi dočekali pregled, sretni su jer su ga dočekali, samo što se neki od njih više i ne sjećaju što ih je boljelo prije toliko godina.
Zdravstvo u Hrvatskoj je u kolapsu već desetljećima. Ljekarni je svake godine sve više i odlično posluju, a bolnice padaju u minuse i blokade zbog nemogućnosti da plate sve potrebne lijekove .
Kada bi za ravnatelje bolnica birali ekonomiste i managere i kada bi uz to Ministarstvo vodilo računa da zdravstvo mora biti dostupno svima tada bi to bila zdravstvena zaštita koju zaslužujemo. Nitko ne spori da je to iznimno teško promijeniti i napraviti, ali činjenica je to sve ostvarivo i moguće napraviti.
Izdvajanja od plaće ili iščekivane mirovine za zdravstveni sustav, takva su da smo zaslužili u bolesti tretman najvišeg standarda. A surova činjenica je da ako imate sreće da vas vozi dobronamjeran susjed na hitnu jer niste znali da vozači štrajkaju, imate sreće da bolnica ima lijekova da Vam pomogne ako je platila dugove ili ako je u milosti veledrogerija.
Imate sreće samo ako ste zdravi!
Sve ostalo vezano za zdravstvo vrlo je komplicirano ako se pita Ministarstvo. Onoliko koliko se uplaćuje u fondove zdravstvenog osiguranja time bi se trebalo i raspolagati i takva bi treba biti i zdravstvena zaštita. Puno se novaca od uplate do stvarne zdravstvene zaštite izgubilo. Veledrogerije su sve moćnije, a pacijenti i bolnice u kolapsu.
I posljednje pitanje je, vlada li našim zdravstvom briga za zdravlje onih koji i plaćaju osiguranje ili briga kako bi se mnogi u tom sustavu namirili. Za sada će to pitanje ostati neodgovoreno, ali samo zato što većina građana, unatoč nedostatku informacija, sluti odgovor na to tako jednostavno postavljeno pitanje, a da mnogi od toga u tom lancu imaju koristi.
Bojana Hribljan, DEMOKRATI