U Gradskom muzeju u Bjelovaru održano je predavanje „Govoriti je lako, logopedi znaju kako“. Predavanje je organizirano povodom Europskog dana logopedije koji se obilježava 6. ožujka, a održano je 11. ožujka, u organizaciji Hrvatskog logopedskog društva i Hrvatskog čitateljskog društva, te Narodne knjižnice Petar Preradović u Bjelovaru. Predavačica Lana Šramek Barišić govorila je o tome kako se odvija jezično-govorni razvoj, koja su odstupanja od takozvanog urednog razvoja, te kada je vrijeme za posjet logopedu.
Nazočne je uvodno pozdravila Snježana Berak, predsjednica Hrvatskog čitateljskog društva i knjižničarka, rekavši kako je djeci od najranije dobi potrebno čitati.
– Mi knjižničari smo jedna velika karika koja ima mogućnost da iz svog ugla vidi tu važnost ali i da okupimo stručnjake koji se bave upravo čitanjem. Upravo zato mislim da smo bili glavni pokretači naše nacionalne kampanje „Čitaj mi“ koja je sad uzela već velikog maha. 2. travnja proslavit ćemo šestu godinu održavanja kampanje u kojoj smo okupili i knjižničare i logopede, ali i roditelje kojima ističemo tu važnost. S obzirom na suradnju s logopedima, svake godine obilježavamo i njihov dan i zajednički osmišljavamo program koji će animirati javnost. Naime, jako malen broj logopeda ide na velik broj populacije, doslovno govorimo o tisućama, a ako posjetite bilo koju našu vrtićku grupu možete čuti koliko je govor djece nerazvijen i tu vam postaje jasno koliko je zanimanje logopeda veoma bitno, rekla ja Snježana Berak.
Upravo zbog brojnih razlika u odgoju, načinu komunikacije s djetetom i brojnim drugim utjecajima, često se postavlja pitanje kada dijete samo prolazi fazu razvoja govora a kada ga je doista potrebno odvesti logopedu. Kroz predavanje je nešto više o tome rekla Lana Šramek Barišić.
– Teško je dati odgovor na to pitanje, ovisi koje teškoće su roditelji uočili, ali neka odstupanja se već mogu vidjeti s godinu dana, a čak i prije toga logopedi imaju pokazatelje da li jezično-govorni razvoj ide svojim tijekom. Upravo stoga govorimo roditeljima da mogu doći kada god imaju pitanje ili nisu sigurni, i bolje da onda dođu što ranije pa da im kažemo da je sve u redu, nego da dođu nekoliko godina kasnije ili pred školu kad već ima puno poteškoća koje se ne mogu vrlo brzo ispraviti, pojasnila je logopedica Lana Šramek Barišić.
Pozornost bi, kako kaže, valjalo obratiti primjerice na situacije kad se govor razlikuje od govora vršnjaka, to je ono što se prvo uočava. Ovisno o dobi, to može biti ili puno manje pričanja u odnosu na vršnjake, ili to mogu biti jako kratke rečenice, ili gotovo telegrafskim stilom izrečene rečenice. Također je bitno voditi računa da dijete osobi kojoj priča poruku prenosi i pogledom, dakle da gleda osobu s kojom priča.
– Istina je da sve više djece ima neke poteškoće u govoru. Tome su doprinijeli i dijagnostički pomaci, odnosno činjenica da se neki problemi dijagnosticiraju ranije. Roditelji su osvješteni i ranije reagiraju. Tu se radi i o tome da djeca ranije moraju savladavati neke vještine u školi i predškoli. Također, mislim da je tu doprinijelo i „vrijeme ekrana“. Djeca dosta vremena provode pred ekranima a to je jednosmjerna komunikacija koja nije poticajna poput roditeljske komunikacije. Jedna dobra stvar koju roditelji mogu raditi u svrhu dobre komunikacije i razvijanja govora je komentiranje stvari na koju je usmjerena djetetova pažnja. Tada dajemo jednoznačnu poruku predmet-riječ. Tu je naravno i nezaobilazno čitanje slikovnica, i listanje. To ne znači da ćemo mi djetetu od godinu dana i jednom mahu pročitati „Trnoružicu“ ali možemo listati slikovnicu i komentirati slike također. Sve u svrhu interaktivne igre s djetetom, poručuje magistra logopedije Lana Šramek Barišić.
