Na bjelovarskoj Gradskoj tržnici, u četvrtak 18. svibnja, proizvođačima su dodijeljeni certifikati o podrijetlu proizvoda, pod nazivom „Proizvodi hrvatskog seljaka“. Ukupno 45 poljoprivrednih gospodarstava na ovaj je način potvrdilo svoju kvalitetu i predanost dugogodišnjem radu. Certifikati su dodijeljeni petu godinu zaredom i to u sklopu projekta Certificiranje seljačkih tržnica koji je s provedbom u Bjelovaru počeo 2013. godine.
– Suprug i ja se bavimo pčelarstvom 28 godina, odnosno uzgojem matica za pčelare. Trenutno imamo oko 140 košnica i 300 do 400 oplodnjaka. Na bjelovarskoj tržnici prodajemo med, pelud, mednu mješavinu, voštane svijeće i druge proizvode na bazi meda. Potrošači itekako prepoznaju domaći proizvod, smatraju ga vrijednom robom, a cijena im nikada nije previsoka. Naravno, u današnje vrijeme je mnogima svaka kuna bitna i to se često osjeti. Certifikat nam je pomogao da se bolje plasiramo na tržištu, ali bi situacija za sve nas mogla biti puno puno bolja. Novac je uvijek najveći problem. Kontrole su u našoj proizvodnji matica jako stroge, od laboratorijskih, sanitarnih, veterinarske do mnogih drugih, rekla je Mira Obad iz Bjelovara.
U projekt Certificiranje seljačkih tržnica je uz Grad Bjelovar, uključen i bjelovarski Komunalac, Bjelovarsko-bilogorska županija te županijska podružnica Savjetodavne službe. Projekt certificiranja tržnica u Hrvatskoj je počeo još 2005. godine, a pokrenula ga je Udruga hrvatskih tržnica i Zajednica udruga hrvatskih povrćara. Bjelovarska tržnica je 2013. godine bila osma certificirana seljačka tržnica u Hrvatskoj, kojoj je cilj promovirati domaću, zdravu hranu te pomoći poljoprivrednim proizvođačima u izravnom plasmanu proizvoda.
– Među ovih 45, šest je novih proizvođača koji su dobili certifikat. Na sreću, svih ovih godina nitko od proizvođača nije izgubio certifikat, iako su neki odustali od takvog načina proizvodnje. Od ovog programa najveći benefit imaju proizvođači, jer se na taj način deklariraju kao proizvođači kontroliranog porijekla, dok kupcima daje garanciju da znaju što kupuju, pojašnjava Ivan Ivančić iz Komunalca Bjelovar.
Svi proizvođači koji dobiju certifikat moraju proći mnoge kontrole i provjere. U tom dijelu jednu od najvećih uloga ima Savjetodavna služba. Grozdana Grubišić Popović pojasnila je kako funkcioniraju stvari na terenu.
– Mnoge uvjete proizvođači moraju zadovoljiti. Tu su upis u Upisnik PG-a, upis u Upisnik trgovaca voćem i povrćem, arkod čestica, sklopljen ugovor s Komunalcem o zakupu, obilazak OPG-ova od strane članova Povjerenstva i slično. Zaista se puno toga provjerava. Svi koji imaju certifikat zaista su svu svoju robu sami uzgojili, a ne da su je npr. kupili na nekoj drugoj tržnici. Sve što vidite je njihovih ruku djelo. Najčešće se radi o većim površinama za uzgoj, mahom su to obiteljski poslovi, a itekako zahtjevni. Naravno, ako netko želi nešto smuljati, uvijek će naći način, no ja mogu govoriti o situaciji kakvu je Savjetodavna služba zatekla u obilasku na terenu. Sve je bilo u skladu sa propisima. Većina proizvođača sama sebi proizvodi sadni materijal. Kada vidite zaštićene prostore, poveće površine s raznim kulturama, da se u cijelu priču ulaže i slično, teško je sumnjati, kaže Popović dodajući kako su tržnice idealan način za direktnu prodaju potrošačima, posebno u zadnje vrijeme kada se sve više razvija svijest ljudi o domaćoj i zdravoj hrani.
