Ovo humanitarno putovanje pod nazivom „Zajedno možemo“, Hrvoje Jurić isplanirao je kako bi prikupio novac za petnaest socijalno ugroženih obitelji
Hrvoje Jurić danas se biciklom provezao kroz Bjelovar. Rijetki možda znaju detaljnije o kome i o čemu se radi, pa osjećamo dužnost ovu informaciju podrobnije objasniti. Radi se naime o 31-godišnjem Slavoncu iz Vrbice pored Đakova koji je u humanitarne svrhe odlučio biciklom prijeći rutu od Londona do Istambula. 9. veljače krenuo je iz Londona, a 28. veljače smo u Bjelovaru s njim napravili kratki intervju.
3500 kilometara kroz devet zemalja impozantne su brojke kad je u putovanje u pitanju. Ako putujete biciklom, i zadate si rok od 30 dana, onda već možemo govoriti o ultra-maratonu. Upravo to je pothvat na koji se odlučio Hrvoje Jurić. Iza njega je u šest godina već preko 100.000 kilometara i dva putopisa. Ovo humanitarno putovanje pod nazivom „Zajedno možemo“ isplanirao je kako bi prikupio novac za petnaest socijalno ugroženih obitelji. Točnije radi se o novcu za udovice koje su nedavno ostale bez muževa i ikakvih primanja u obitelji. 2000 kuna po obitelji trebalo bi omogućiti kupnju namirnica kroz crowdfunding kampanju koju je Hrvoje organizirao.
– Na društvenim mrežama me prati puno ljudi pa sam kroz to uspio organizirati prikupljanje novca. Ljudi doniraju novac u iznosu koji im je prihvatljiv, ili daju jednu kavu ili što im je prihvatljivo, a ja im poklanjam knjige, ili posvećujem kilometre i slično. U 21 dan skupili smo oko 2800 dolara. Na akciju me potaknula činjenica da je i moja obitelj prošla kroz ovakvu situaciju, pa znam kako je teško proći kroz sve to. S obzirom da već šest godina putujem, tijekom putovanja mnogi ljudi su mi znali pomoći. Ja sam jednostavno odlučio pronaći način da tu pomoć uzvratim, rekao je Hrvoje.
Put nije bio jednostavan, pa su ga osim velikih alpskih uspona i loših vremenskih uvjeta na dijelu puta snašle i ozljede. S obzirom da je cilj svakodnevno bio prolaziti 80 do 100 kilometara bez većih pauza osim za spavanje i ne treba začuditi da je došlo do ozljeda.
– Sve je bilo u redu dok nisam iz Trenta kretao prema Veroni. Imao sam problema s ahilovom tetivom, i da taj dan nisam zastao ona bi vjerojatno pukla. Cijelo putovanje sam imao dobar tempo, što je bilo dosta iscrpljujuće jer sam kroz Alpe prolazio i 120 kilometara dnevno. Nakon toga su krenuli ti problemi koje vučem još uvijek. Saniram iz zavojima i elastičnim trakama. S obzirom da me nakon dolaska do moje Vrbice čeka još 1200 kilometara uzet ću dan odmora prije nego krenem dalje.
Unatoč vožnji kroz Alpe, govori kako je tek u Davosu naišao na snježne uvjete i temperature ispod ništice. Najgori pak dio puta bila je sjeveroistočna Italija gdje ga je pratila jaka kiša što je u kombinaciji s gustim prometom i nervoznim vozačima bio najzahtjevniji dio puta. U Bjelovaru se pak susreo sa svojim prijateljima s kojima se također upoznao preko društvenih mreža.
– Bio sam ovdje već nekoliko puta i cijelo društvo me uvijek lijepo ugosti tako da mi je Bjelovar uvijek drag. Hrvoje Benšić, Davor, Zoran… sve su to dečki koji se također bave vožnjom bicikla, i to su generalno ljudi koji su uvijek otvoreni, prihvaćaju druge i drugačije od sebe, nemaju tu blokadu. Uvijek mi je drago biti u društvu takvih ljudi, tako da sam i s njima brzo kliknuo.
2010. Hrvoje je napustio fakultet kako bi se mogao baviti ovim čime se danas bavi. Vozi bicikli, planira slijedeća putovanja i radi kao savjetnik za planiranje ruta drugima, piše putopise i bavi se humanitarnim radom. Kaže kako mu je trebalo gotovo sedam godina, ali sada može živjeti od onoga čime se bavi iako bude naporno ponekad.
– Mislim da mladi imaju previše očekivanja nakon školovanja. Misle da netko mora nešto napraviti za njih. Što prije se osamostale i počnu se brinuti sami za sebe, počnu razmišljati svojom glavom, a ne da mama i tata rade ručak i plaćaju režije, i što prije shvate da moraju cijeli život učiti i ulagati u sebe, to će prije doći do svog „ja“ i shvatit će tko su i što žele raditi, što će rezultirati time da će i uživati u životu. Znam da je teško to u današnje vrijeme, i da sam dirnuo u osinje gnijezdo, ali stojim iza toga. Samostalnost i učenje na vlastitim greškama su jedini recept da dođete do toga da izgradite karakter i znate što želite.
