Udruga tjelesnih invalida Bjelovar održala je u petak 31.kolovoza tiskovnu konferenciju na kojoj je izvijestila o aktivnostima održanima u sklopu trogodišnjeg projekta „Socijalno uključivanje djece i odraslih osoba s tjelesnim invaliditetom“. Predsjednik Udruge Tomislav Novosel u prostorijama udruge osvrnuo se na postignute rezultate u prvoj godini projekta, pritom stavivši naglasak na završetak akcije „Adrianin korak“, te podjelu vozačkih dozvola B kategorije, a izvijestio je i o ciljevima projekta, aktivnostima i očekivanim rezultatima u drugoj godini provođenja projekta.
– U akciji „Adrianin korak“ skupljeno je preko 120.000 kuna, i iako je ukupan račun bio nešto preko 130.000 kuna s obzirom da smo platili ranije, izbjegli kamate i dobili neke benefite uspjeli smo projekt završiti i podmiriti sve troškove, na čemu zahvaljujem brojnim roditeljima, udrugama žena i poduzetnicima, kao i lokalnoj i regionalnoj samoupravi koja je pomogla u sklopu toga, rekao je na početku tiskovne konferencije Novosel, dodavši kako nažalost nije dobro to što ispada da se mogu liječiti samo oni koji imaju novaca.
Adrianin otac dodao je na tiskovnoj konferenciji kako je Adriana još uvijek u Zagrebu na terapijama, te da je njena majka s njom svakodnevno. Terapije traju po pet ili više sati i svaka dva tjedna ima procjene koliko je napredovala, tako da sada već prilično uspješno hoda s hodalicom i po stotinjak metara samostalno. Na provedenoj akciji se zahvalio i medijima i udrugama žena.
Što se tiče vozačkih dozvola, Tomislav Novosel je objasnio kako je ta aktivnost u projektu preslikana s koprivničkog-križevačkog i istarskog primjera. Nabavljena je oprema za omogućavanje aktivnosti, a po komercijalnim cijenama naplaćeno je održavanje auto-škole, i nekolicini korisnika omogućeno je da po prvi put voze automobile.
– Nažalost, taj automobil skuplji je gotovo 30 do 40% od standardnog automobila s nekim preinakama, a plaća se puna cijena bez ikakvih benefita u smislu ortopedskih pomagala za osobe s invaliditetom, dodao je Novosel.
Marko Mišić jedan je od korisnika koji je prošao obuku, te je ukratko opisao kakav je osjećaj bio doživjeti cijeli taj proces.
– U početku me bilo malo strah i bilo mi je čudno na početku praktičnog dijela, ali već nakon par metara strah se počinje gubiti i kasnije se trema sa svakim metrom sve više gubi. Puno mi je lakše sad što samostalno mogu obaviti puno više stvari nego inače, i ne trebam toliku pomoć. Autoškolu sam pohađao nekih 6 mjeseci, i nije mi bilo komplicirano položiti propise i prvu pomoć, a vožnju sam položio drugi put, objasnio je uzbuđeno dvadesetogodišnji Marko Mišić.
