U srijedu 3. studenog u prijepodnevnim satima u Župnoj crkvi Duha Svetoga u Velikom Grđevcu služena je sveta misa povodom 30. obljetnice od oslobođenja općine Veliki Grđevac i Vojno redarstvene akcije OTKOS 10, nakon čega je uslijedilo odavanje počasti poginulim braniteljima kod spomenika hrvatskim braniteljima na Trgu Mate Lovraka. Odmah nakon uslijedila je i Svečana sjednica Općinskog vijeća Veliki Grđevac.

– Agresor je prije 30 godina okupirao šest naselja na području naše općine, na prostoru od oko 300-tinjak četvornih kilometara. Oslobađajuća akcija OTKOS 10 bila je prekretnica u Domovinskom ratu. Izuzetno mi je žao što ta akcija do današnjeg dana još uvijek nije priznata, no mi ćemo svakako aktivno nastaviti raditi na njezinom prihvaćanju. U to vrijeme, ja sam bio klinac od svega 14 godina, ali moj otac, stričevi i ostali stariji članovi obitelji bili su uključeni u ratne operacije. Danas sam izuzetno sretan što je u to vrijeme s područja naše općine stradao jako, jako mali broj ljudi. U predjelu Velikog Grđevca prema Gornjoj Kovačici poginule su, odnosno masakrirane tri osobe. I dan danas su naši mještani pogođeni tim događajem. Mislim da se u hrvatskim školama dosta malo govori o pravoj ratnoj istini, ne iz razloga jer mi nekoga mrzimo, već zato da se na neki način oda počast svima koji su sudjelovali u obrani cijele Hrvatske. To je novija povijest na koju nikada ne smijemo zaboraviti, istaknuo je Tomislav Pavlečić, načelnik Općine Veliki Grđevac.
Prilično dug i sadržajan ratni put imao je Željko Vincek, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata podružnice Veliki Grđevac.

– Iskreno, Domovinskog rata se ne volim prisjećati, no izuzetno sam zahvalan i ponosan na sve što smo u to vrijeme uspjeli učiniti u cilju obrane naše domovine. Nakon oslobođenja područja naše općine, mještani su ipak mogli normalnije živjeti. Dosta toga je bilo devastirano i uništeno. Strah je bio prisutan cijelo vrijeme, mnogi su prošli pravi pakao, mučna ispitivanja. Naša Hrvatska je mogla biti daleko bolja za sve nas, nego što jest. Niz okolnosti je nažalost doveo do toga da mnogi naši građani danas žive teško i moraju otići u tuđini, u potrazi za boljim životom, kaže Željko Vincek i dodaje kako mu je najteži trenutak bio pronalazak trojice masakriranih sumještana koji su išli na njivu brati krumpir.
Naime, ti Velikogrđevčani bili su zarobljeni od strane okupatora koji su od njih tražili da otkrivaju stvari o kojima vrlo vjerojatno nisu imali nikakva saznanja. Likvidirani su na samom početku Vojno redarstvene akcije OTKOS 10, na najstrašniji mogući način.
– U operacijama OTKOS 10, Oluja i Bljesak iz Velikog Grđevca nije stradao niti jedan branitelj. Operacije su bile jako dobro isplanirane i odrađene. Stradanje kod nas dogodilo se tijekom raketiranja, kada je došlo do tragične smrti nekoliko civila. Gledajući današnju situaciju u našoj zemlji, moram reći da smo nažalost veću slogu i zajedništvo imali tijekom Domovinskog rata. Veliki je problem što se u današnje vrijeme puno toga gleda kroz prizmu politike i stranačke pripadnosti. Ja nisam nikakva stranka, već pojedinac s imenom i prezimenom, koji je i prije, a i danas svima u Hrvatskoj želio bolji život i dostojanstvenost. Mnogi su na to zaboravili. Nešto se kod nas pod hitno mora mijenjati, jer se branitelji nisu borili i išli u rat za ovakvo stanje. Na području Velikog Grđevca je prije početka Domovinskog rata bilo dosta Srba, a dosta veliki broj ih je i ostao. Te domicile Srbe nitko nikuda nije tjerao. U svojoj jedinici sam imao vrhunske ljude koji su se borili za svoju domovinu jer su tu rođeni i ovdje su živjeli, pojasnio je Željko Vincek koji je prije 30 godina obnašao funkciju zapovjednika Voda za potporu, a potom i zapovjednika satnije.