Bogatstvu različitosti u Bjelovarsko-bilogorskoj, po broju manjina najbrojnijoj županiji u Hrvatskoj, doprinose i Mađari. Mađarska zajednica na tom području ima dugu povijest. Znatan broj pripadnika te manjine ovdje se doselio zbog jeftinog zemljišta i lakših životnih uvjeta. Čak po popisu stanovništva 1910. godine na ovim je prostorima bilo najviše Mađara, 29 posto, potom Hrvata, 27 posto, koliko je bilo i Srba, a Nijemaca je bilo tada 16 posto. U Velikoj Pisanici sve do 1958. godine postojala je i mađarska škola, a do osamdesetih godina djelovalo je i mađarsko kulturno društvo Kálasz.
Danas je situacija potpuno drugačija. Mađarski jezik uči se po modelu C u nekoliko škola. Osim u OŠ Velika Pisanica, još u Češkoj osnovnoj školi Jana Amosa Komenskog u Daruvaru, OŠ Ivana Nepomuka Jemeršića u Grubišnom Polju i bjelovarskoj IV. OŠ. U prošloj školskoj godini nastavu mađarskog jezika pohađalo je 60 učenika. Za nagradu, Vijeće mađarske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske županije, financiralo im je izlet u Budimpeštu. Od ove školske godine mađarski jezik uči se i u osnovnoj školi u Dežanovcu. Uz veći broj zainteresiranih učenika javlja se i problem nedostatka učitelja mađarskog jezika, zbog čega je županijsko Vijeće mađarske nacionalne manjine spremno dodijeliti stipendiju osobama koje se školuju za studij hungarologije i koje će predavati mađarski jezik na području ove županije. No, unatoč većoj zainteresiranosti za učenje mađarskog jezika u ovdašnjim osnovnim školama broj deklariranih Mađara u stalnom je padu. Po posljednjem popisu stanovništva na bjelovarsko-bilogorskom području ih je 633. Najviše ih ima u Daruvaru, Grubišnom Polju i Bjelovaru, a na općinskom području najbrojniji su u Dežanovcu, Velikoj Pisanici i Velikom Grđevcu.
Na posljednjim manjinskim izborima za predstavnicu Mađara u županijskom Vijeću ponovno je izabrana Zlata Berkeš iz Velike Pisanice, koja je ujedno i predsjednica Zajednice Mađara Pisanica, jedne od najaktivnijih udruga na području matične općine. Osnovana je 2011. godine s ciljem očuvanja mađarske tradicije i kulture i Berkeš je njezina predsjednica od osnutka. Zajednica broji stotinjak članova, a u svom sastavu ima tri sekcije, dječju folklornu skupinu mlađeg i starijeg uzrasta, glazbeni sastav te gastro skupinu, koji redovno sudjeluju na kulturnim događanjima kako u matičnoj državi, tako i u Hrvatskoj, te njeguju bliske odnose s udrugama drugih nacionalnih skupina koje ovdje postoje.
– Na inicijativu naše udruge, a zahvaljujući projektu Sándor Petőfi imali smo prilike održavati tečaj mađarskog jezika koji nam je jako puno značio. Predavačica nam je bila Rebeka Tóth, koja je uz mađarski jezik odlično poznaje i hrvatski jezik, što nam je puno pomoglo jer se mađarski jezik u našoj sredini gotovo zaboravio. Svakako bismo željeli nastaviti s tečajem. Naročito zbog toga što imamo ozbiljnu grupu koja je jako zainteresirana za nastavak, čak dvoje polaznike dolazi i iz 20-tak kilometara udaljenog Bjelovara – kaže nam Berkeš.
Koliko se mađarski jezik s ljubavlju još uvijek čuva u pojedinim kućama uvjerili smo se i sami. Zlatini roditelji, Mariška i Ivan ili ti po mađarski János, najbolji su primjer, a kada im svrati susjed Josip, odnosno Jozsef Borbáš, često se na mađarskom i zapjeva. I nas su za obilaska počastili pjesmom pa čak i izvornim mađarskim kolačem, Kétproszom.
– Jako volim kada mama ujutro napravi doručak koji se nekada pripremao u svakoj mađarskoj kući, Lisztirterc, nešto poput bijelih žganaca, ali bez krumpira i s malo obrnutim načinom pripremanja. Prvo se prži samo brašno, a onda se dolije voda i doda mast. To je podloga, a u nju onda može ići što god tko voli – priča nam Zlata.
Zlatin otac sve do nedavno bio je zvonar u Reformiranoj kršćanskoj kalvinskoj crkvi u Velikoj Pisanici, koju su 1903. godine sagradili mađarski stanovnici i ima status kulturnog dobra.
– Crkva, osim tornja koji je obnovljen 2011. godine, nije obnavljanja, a obnova joj je nužna kako bi služila na ponos cijeloj našoj zajednici, općini i svim mještanima. Također bismo voljeli kada bi se i zgrada preko puta nje obnovila. Prijašnjih godina u njoj su živjeli župnici, a bila bi idealna za muzej Mađara središnje Hrvatske – ispričala nam je planove Berkeš za obilaska velikopisaničke mađarske ostavštine u kojoj središnje mjesto zauzima potpuno obnovljen i opremljen mađarski dom koji je također u vlasništvu Reformirane crkve. U novom je ruhu zahvaljujući projektu koji je financiralo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, ali i projekta Bethlen Gábor te uloženom znatnom trudu članova Zajednice Mađara Pisanice.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa 01/23 sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Tekst: Sanja Klinac, novinarka i vanjska suradnica portala bjelovar.info i Branka Sobodić, novinarka i urednica portala bjelovar.info
