U Gradskom muzeju Bjelovar, u Multimedijskoj dvorani Željka Sabola, u povodu Dana žena predstavljena je monografija Branke Hlevnjak “Ivo Friščić – Ciklus Gordana”.
Autorica je otkrila zašto je napisala ovu monografiju.
– Moram reći da me potaknula gospođa Gordana Friščić, ova ženica koja je bila nekad velika i fatalna ljubav Friščića. Ja sam poznavala njega osobno i njegov rad od početka, zanimljivo je kako je tih sedam zadnjih godina posvetio cijeli ciklus Gordana. On se vidno promijenio, ona je sasvim sigurno djelovala na njega i ta prva izložba koja je najvećim dijelom u ovoj knjizi prisutna je bila izložena u Modernoj galeriji u Zagrebu 1988. godine i bila je svojevrsni šok zato što je Ivo Friščić mijenjao svoje rukopise, a bio je čuven po preciznosti, on je bio savršen u čemu god je bio, je li to geometrijska apstrakcija ili figuracija, a kad je počeo raditi ovaj ciklus, to je zapravo čisti ekspresionizam, osjećaji u odnosu na svoju ljubljenu teoriju. Ja sam njemu ovdje u ovoj knjizi dala maksimalan prostor da govori u prvom licu, što je za njega ljubav. On je rekao da za njega ljubav nije nešto što je samo zemaljsko, nego je kozmičko i da on kao umjetnik i kao muž i kao muškarac osjeća tu dubinu, širinu i veličanstvenost svemirsku koja se odnosi na ljubav. Dala sam ovdje priliku i citirala njegove pjesme neke koje su, iako je on vrlo nadnaravan i u svom likovnom i u pjesničkom djelu, ipak se osjeća njegov karakter, osjeća se da odlazi i osjeća se onaj zadnji žar – ispričala je u jednom dahu autorica monografije, inače povjesničarka umjetnosti. Govorila je i o utjecaju žena na muškarce umjetnike.
– Ja ne znam baš previše autora kao što je Ivo Friščić, da je on svih sedam godina posvetio jednoj ženi, Gordani i da je unutar tog ciklusa imao crteže lica kroz koje on govori o svojim osjećajima i o njihovim odnosima. Kako se to pomalo zbiva u Domovinskom ratu, onda dolazi ta jedna nova ljubav, jedna nova strast prema domovini, spasu, neizvjesnosti koja se događa i on kroz njeno lice slika trobojnice, križeve, sve ono što je htio izraziti kao podršku jer nije bio više u godinama za ratovanje, podršku borcima za spas i obranu Hrvatske. Zanimljivo je kako je on ostao vjeran svojoj ženi kao poticaj i kroz njeno lice se metaforički i simbolički izražava s najrazličitijem osjećajima – pojašnjava Hlevnjak.
Promociji knjige nazočila je i sama Gordana Friščić koja je s nama podijelila svoje osjećaje.
– Naravno da sam jako sretna jer u toj monografiji je Ivo pokazao svu svoju ljubav koju je osjećao prema meni, tako da sam mu veoma zahvalna. Bjelovar je grad moje prve ljubavi, Zagreb je drugi grad. Volim moje Bjelovarčane, tu sam završila osnovnu školu i gimnaziju tako da sam sretna što vidim veoma draga lica ovdje, a Ivo Friščić je legenda u umjetnosti i doista među prvih deset hrvatskih slikara, veliki umjetnik – istaknula je.
Premda je udovica već 30 godina, naglašava kako je njen Ivo uvijek uz nju. Prisjetila se i kako su se upoznali.
– Upoznali smo se na izložbi ovdje u Gradskom muzeju, bila je izložba Generalića, Rabuzina i još nekog. Ivo je bio iza mene, on je imao specifičan, prekrasan smijeh. Gospodin se smijao, a mene je zanimalo tko se to tako divno smije. To je bio on i pokojni slikar Zdravko Lacković mi je rekao da me jedan slikar, Ivo Friščić želi upoznati. Rekao mi je da idemo u njegov atelje u Haulikovu. I ja sam njega željela upoznati i taj dan sam otišla i više nisam izašla iz ateljea. I ostala sam s njim na Zagreb-Bjelovar relaciji, ja sam bila njegov šofer koji ga je vozio iz Bjelovara u Zagreb na Likovnu akademiju, to je bilo vrlo interesantno i prekrasno – zaključila je Gordana Friščić.
