Krajem srpnja ove godine obavljena je žetva u selu Međurača nedaleko od Stare Ploščice, a nakon toga je uslijedilo mašinanje ukomponirano u manifestaciju Ploščićko mašinanje koje se u Staroj Ploščici na području općine Ivanska održava već 18 godina. Radi se o manifestaciji koja prikazuje tradiciju i običaje žetve i mašinanja na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Prema riječima organizatora, ovo je možda i jedina manifestacija u Hrvatskoj koja se održava na ovakav način dugi niz godina i okuplja velik broj posjetitelja. Glavni organizator ove tradicionalne priče je Udruga Ploščićko mašinanje, a pokrovitelji su Općina Ivanska i Bjelovarsko-bilogorska županija. Višnja Dreta, predsjednica Udruge Ploščićko mašinanje ispričala nam je više o organizaciji i počecima ove manifestacije.
– Organizacija je 90 posto na ženama, dok su logistika, tehnika i mehanizacija ipak muški dio. Sve je krenulo od obitelji Kobra davne 2005. godine na njihovom imanju – prisjeća se. Nije skrivala zadovoljstvo brojem posjetitelja.
– Drugi će reći jesu li zadovoljni organizacijom, a mi smo zadovoljni odazivom posjetitelja koji stvarno imaju što vidjeti, od dreša, vršilice, zagorskog dreša, to je mala napravica u koju se guraju snopovi ručno, velikog broja oldtimera, od jednog starog kombajna iz 1962. godine koji još uvijek radi. Imamo igre za odrasle i djecu, nagrade, bogate tombole, za svakoga ponešto, svi mogu uživati i besplatno se najesti – naglasila je Dreta. Važno je spomenuti kako interes za ovom manifestacijom ne jenjava, štoviše.
– Svake godine se širimo sve više, Koprivničko-križevačka županija, iz Đurđevca Udruga konjara nam dolazi već dugi niz godina sa svojim konjima, prate nas i na žetvi i na našem tradicionalnom mašinanju. Ove godine nam je došla Konjogojska udruga Moslavina, a prvi puta i iz Požege jahači, širimo se – sretna je Dreta. Koliko zna, nigdje se ne održava ovakva manifestacija, no nada se da će i drugi poželjeti prikazati stare načine rada.
– U Koprivničko-križevačkoj županiji je gospodin Mežnarić ove godine pokušao napraviti prikaz žetve na ručni način. Mi smo mu priskočili i to odradili, a on ima u planu i nagodinu to napraviti pa ćemo vidjeti hoće li i on uspjeti nešto kao mi iz ničega napraviti jedan brend, manifestaciju koja je poznata i izvan naše županije – napominje predsjednica Udruge. Otkrila je i kakav je urod ove godine.
– Urod je općenito ove godine jako loš, godina je bila loša, kišna, a pšenica ne voli kišu i vlagu tako da je prinos upola manji od očekivanoga, ali koliko dođe, dobro dođe. Bogu smo zahvalni da nas nije niti led niti vjetar niti oluja potukli i uništili nam urode i našu muku – ističe. Premda je manifestacija održana danas, već bi se sutra mogla planirati nova.
– Od sutra ćemo već planirati što možemo novo uvesti da je vezano na to naše staro, a da je ljudima zanimljivo jer ne možete svake godine jedno te isto prikazati, uvijek morate nekakav novitet osmisliti – kaže Dreta te navodi zbog koga je sve ovo krenulo.
– To je sve zahvaljujući gospodinu Mladenu Kobri koji je zaljubljenik u to sve, on to nađe staro i strgano i onda to obnavlja i renovira i dok ne složi da je to u voznom stanju, ne odustaje od toga. Isto tako i ovaj kombajn, ona pšenica koja nam je ostala u Međurači nepokošena, on je sljedeći dan otišao s tim kombajnom i pokosio tu preostalu pšenicu, sve radi – naglašava Dreta uz napomenu kako se nada da će mladi to nastaviti.
Idejni začetnik manifestacije Mladen Kobra ispričao nam je kako se njegova obitelj bavila mašinanjem još od doba Drugog svjetskog rata.
– Ja sam to nastavio, a mašinali smo do 1978. godine na dreš na stari način dok nisu došli kombajni. Ovo je mađarski dreš 107 je promjer bubnja, jako dobar i još je u dobrom stanju. Malo smo imali problem jer se zaštopalo, ali riješili smo – rekao je. Takav je stroj bio jako skup, gotovo kao i kombajn.
– To sam kupio kasnije, moj otac je 80-ih godina prodao takav stroj. Onda sam ja imao ponovno želju da to malo mladi ide i kupio sam stroj koji je kod mene već 15-ak godina, stalno mašinamo na njega i prikazujemo taj dio starih običaja – kazao je te otkrio kako je reagirala njegova žena kad je počeo kupovati i popravljati stare stvari.
– Ona je najprije rekla što sam to dovezao doma hrpu željeza, a ja sam rekao da ne budemo kombajnirali nego mašinali i tako je to krenulo – naveo je. Sav taj alat redovito mora i održavati.
– Mora biti u suši jer je to većinom sve drveno i ako ostane na kiši onda više ništa od toga – napominje Mladen Kobra. Na današnjoj manifestaciji bio je i jedan zanimljiv traktor.
– To je traktor dvotaktni dizel i on se grije najprije plinski ili let lampom se na starinski grijao. Naprijed se ugrije glava i onda on tek pali. Koristio se za mašinanje, odnosno okretanje dreša – pojasnio je te dodao kako nema puno takvih strojeva, a sam je ovaj primjerak kupio prije 15-ak godina, nakon čega je proveo pet godina popravljajući ga. Ne čudi to ako znamo da gospodin Kobra ima 20-ak starih traktora, od čega je najstariji iz 1949. godine, dok su najnoviji iz ’60-ih.
Njegova supruga Verica Kobra, bivša predsjednica Udruge Ploščićko mašinanje govorila je o mašinanju i procjeni uroda.
– Još malo završimo mašinanje, vršidbu žita na dreš pa su se svi posjetitelji mogli kladiti koliko je jedan prosječan kola konjske zaprege moglo biti žita pa ćemo samim time i prosuditi koliko je ove godine bio urod na našim poljima, a znamo i sami pošto smo već imali mašinanje na kombajnu da urod nije bio velik. Sad kad završi, sve žito će se staviti na vagu i vagat će se – rekla je i nastavila.
– Poslije toga ćemo imati prikaz na ručnom drešu s aranom, to se nije radilo u ovim našim područjima, nego više u zagorskim krajevima ili u krajevima gdje su veliki brjegovi gdje nije mogao dreš niti traktor doći u dvorište pa su to radili ručno i okretali na te arane – pojasnila je. Prisjetila se tko je organizirao ovu manifestaciju ranije, ali i s ponosom istaknula kako je sve veći interes posjetitelja.
– U početku je bilo s mjesnim odborom, a sad unazad 10-12 godina je Udruga Ploščićko mašinanje organizator. Udruga se sve više širi, broji više od 100 članova, a moram naglasiti da ti članovi nisu samo Staroploščićani koji su to pokrenuli, nego i iz Đurđevca, Zagreba, Bjelovara, cijele županije, sve više županija je u našoj udruzi i žele doći – naglašava Verica Kobra.
Na manifestaciji je bila i Milkica Crkvenac iz Male Trnovitice.
– Od malih nogu sam to radila, odrasla sam na selu, imali smo konje i radili smo s konjima do svoje 15. godine se to održavalo – ispričala nam je. Prisjetila se što su djeca radila kad se mašinalo.
– Trčala su okolo, pljevu su nosili, gazili smo, valjali se, a kad sam malo porasla sam kupila i vezala ili užeta radila i pljevu smo najviše, ali slamu nosili i oko stoga gazili. Ja obično radim stog jer to znam i s tatom sam morala uvijek to raditi – ističe. Ova je manifestacija vrlo važna.
– Jako je važno jer smo mi jedini u županiji koji prikazuju kako se nekad radilo, a mladima da to prikažemo kako se radilo i kako smo se družili, to je bit. Danas mladi odu u kafić, ne druže se, nigdje ne idu. Rodbina se više toliko ne sreće, a ovdje je velika manifestacija i svake godine sve više dolazi konjara. Ja sam inače isto uzgajala konje, hrvatske hladnokrvnjake i ponije imala i išla na izložbe, a tako i ljubitelji konja dolaze k nama na tu manifestaciju. Mi žetvu radimo u gostima gdje nas pozovu i sve više dolazi ljubitelja konja i takvih manifestacija, ljudi vole to vidjeti – kaže Milkica Crkvenac. Pri mašinanju se koriste posebne vile.
– Vile su drvene, ne smiju biti željezne jer se možete ozlijediti kad primate snop gore, meni su ruku piknuli tako da je to opasno, prašina je, inficira se i posljedice su velike, a s ovim se ne možete ozlijediti – navodi te dodaje kako se na selima još i danas koriste neki od alata koji su se danas mogli vidjeti. I ona se s nostalgijom prisjeća starih vremena.
– Puno je trebalo ljudi na polju, to se rano ujutro počinjalo dok nije jako vruće, oko 3-4 sata i onda se išlo redom jer su svi tako radili, jedni drugima su pomagali. Sad su strojevi, lakše je, ali treba tu puno novaca jer su strojevi jako skupi, a ovo je puno ljepše jer se ljudi druže, vesele, malo plešu, a danas nema druženja i to nam svima fali. Manifestacija je nastala baš zato da mladi vide kako se nekad radilo, je bilo teže, ali i puno ljepše jer je bilo puno ljudi i puno se družilo i svi su bili sretni i veseli – smatra.
Na manifestaciji smo popričali i s jednom gospođom iz Stare Ploščice koja je ’48. godište.
– Od malena to radim, i žanje se i mašina se, sve se radilo. Nije bilo teško, tko to voli, tome nije teško, a tko ne voli, njemu je teško – kazala je gospođa koja dolazi iz poljoprivredne obitelji i cijeli se život bavi poljoprivredom. Govorila je i o važnosti ove manifestacije.
– Važno je da mladi vide što se nekad radilo jer oni to ne znaju, ne znaju ni kositi ni vezati, ništa. Ima dosta mladih, uče se, zainteresirani su. Pitaju kako se radi i da im se pokaže – kaže.
Da interesa mladih ima, potvrđuje 33-godišnja Martina Lukač iz Stare Ploščice koja je na Ploščićko mašinanje došla prvi put te s nama podijelila dojmove.
– Sviđa mi se jako, općenito je volim stare običaje i čuvam od moje bake pokojne i prabake dosta starina, ručnih radova i tako to, to mi je lijepo – rekla je. Vjeruje da će doći i sljedeće godine.
Sve prisutne pozdravila je i zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije Marija Jungić.
– Očuvanje baštine je toliko važno i drago mi je da uz Ploščićko mašinanje smo se vratili u djetinjstvo oni stariji koji pamte ovakvu vrst radova na selu – poručila je te čestitala svima na organizaciji. Sve je na kraju pozdravio i načelnik Općine Ivanska, Željko Mavrin.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu programa sufinanciranog sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
