Program je moderirao pročelnik Vijeća ogranaka Matice hrvatske Bjelovarsko-bilogorske županije Mate Ćurak, koji je ujedno i organizator ove književne večeri.
Na početku književne večeri Mate je prenio pozdrave predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar Kitarović. Pored autora knjige Davora Domazeta-Loše o knjizi je govorio i potpredsjednik HDZ-a Marijan Coner. Mnogobrojnu publiku pozdravio je i osobni izaslanik predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Tomislava Karamarka, predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Bjelovarsko-bilogorske županije Miro Totgergeli.
Admiral Davor Domazet-Lošo sadržaj svoje knjige nazočnima je predstavio u 90-minutnom izlaganju koristeći se video projekcijom.
Knjiga je posvećena dvadesetoj obljetnici Oluje, operacije koja je simbol hrvatske pobjede i hrvatske opstojnosti. Posvećena je i tristotoj obljetnici slavne pobjede Sinjana nad Osmanlijama po zagovoru Čudotvorne Gospe Sinjske.
Knjiga „O pobjedi i ljubavi“ nije knjiga o jednom hrvatskom admiralu, iako nosi naslov „Admiralovi zapisi“, nego je knjiga o hrvatskoj vojnoj pobjedi nad jugoslavenskim komunističkim totalitarizmom, o pobjedi u teškoj političkoj i diplomatskoj bitci na „velikom ratištu”.
To je knjiga u kojoj je ispričana priča tko je uistinu bio drug Tito.
To je knjiga koja govori o novom oživljavanju Tuđmanovog političkog nasljeđa.
To je knjiga koja ukazuje, da je prijeko potrebno da hrvatski narod prestane trpjeti tutorstvo nad svojim domoljubljem i da mu ti isti tutori tumače prošlost, kako bi mu kontrolirali budućnost.
To je knjiga o manje vidljivoj strani Domovinskog rata i stvaranja hrvatske države, ali i post ratovskom „dalekosežnom prožimanju“ kojim se nastoji krivotvoriti i povijest i događaje u njima.
To je knjiga koja pričama o jednom životu, priča priče o dobrim i lošim momcima, o zaslužnicima, ali i o „mangupima u našim redovima“. Ne da bi se ovi potonji podaštavali, ne, to nikako, nego da se pokaže da čovjek i na zablude ima pravo, i da to nije grijeh, ali je grijeh u zabludi ustrajati.
Ovo je knjiga koja pričama o jednom životu ukazuje da se za istinu uvijek i svagda treba boriti pa i onda kada vas osudama razapinju na križ.
I ovom prigodom Davor Domazet-Lošo je govorio o temama koje plijene pozornost hrvatske javnosti, kao što su Prvi i Drugi svjetski rat, Tito, Domovinski rat, Oluja i ostalo što je vezano za noviju hrvatsku povijest. Tako je kazao kako Josip Broz Tito nije bio Hrvat iz Zagorja nego podmetnuti ruski agent koji je rođen u izvanbračnoj vezi jednog bečkog bogataša i njegove sluškinje Hrvatice. Tijekom izlaganja Davor Domazet-Lošo je prikazao podosta zemljovida, gdje je pojašnjavao što je sve Hrvate snalazilo od prvog svjetskog rata do hrvatske neovisnosti, a da su sve stvorene Jugoslavije, kraljevine bile djelo masona, u prvom redu Britanaca i Francuza, koji su uvijek bili skloni ideji stvaranja Velike Srbije i dominaciju srpskog naroda nauštrb Hrvata. Posebno poglavlje Lošinog izlaganja bio je Domovinski rat. Istaknuo je kako je to najčistiji i najplemenitiji rat u povijesti ratovanja, a hrvatski branitelji su jedini živući istinski antifašisti u Europi i svijetu.
Danas s pravom možemo kazati kako su uistinu hrvatski branitelji jedini živući istinski antifašisti u Europi, a samim time i u svijetu. Oni su se 1991. godine borili protiv dva simbola, dvaju totalitarnih sustava, a to su zvijezda petokraka Titove JNA i četnička kokarda, za što je najbolji primjer Vukovar, istaknuo je admiral Domazet.
Govoreći posebno o Oluji, Davor Domazet-Lošo je naglasio kako je ona pripremana već od 1993. godine, a operacija ‘Zima 94′ je možda i ključnija od same Oluje, jer su tom akcijom stvoreni preduvjeti za završni udarac neprijatelju. Dodao je kako je Oluja po mnogo čemu jedinstvena vojna operacija u povijesti ratovanja, naglasivši tri razine zapovijedanja u operaciji, a prvu su predvodili predsjednik Tuđman i ministar Šušak.
Svi smo bili na istoj razini zapovijedanja, naravno s različitom zadaćom, ali uvijek dio jedinstvene i nedjeljive cjeline, kazao je admiral Davor Domazet-Lošo, ističući kako samo zlobnici i mangupi u našem društvu na mnogim razinama žele isticati dvostruke linije zapovijedanja, a to nije istina. Dodao je kako je iz samih oslobađajućih presuda generalima Anti Gotovinu i Mladenu Markaču te dio obrazloženja u presudi za genocid, vidljivo i za vijeke zapisano tko je bio agresor, a tko je branio svoj dom. Iako takvu odluku mnogi u svijetu nisu željeli pa čak i neki u Hrvatskoj.
Tijekom zanimljivog izlaganja Davor Domazet-Lošo je podosta govorio o tajnim službama, mnogima koji nisu željeli Hrvatsku i koji na razne načine svojim djelovanjima žele prikazati Hrvatsku kao fašističku zemlju. U tom kontekstu Domazet je usporedio dva slučaja – miniranje Židovskog groblja u Zagrebu 19. kolovoza 1991. godine, za što je kazao kako je djelo KOS-a i njegovih doušnika kako bi se tek stvorena Hrvatska prikazala kao fašistička zemlja i stvorio sukob sa židovskom zajednicom, te sličan scenarij i sa slučajem „svastike“ na Poljudu.
– Kome to služi? Sigurno ne Hrvatskoj i svim njenim građanima. Služi samo onima kojima je služilo i tog 19. kolovoza 1991. godine. Jer njima smeta uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, njima smeta ruka na srcu dok svira Lijepa naša, a smetaju im i prepoznatljive kockice na hrvatskom dresu, istaknuo je admiral Davor Domazet-Loš, dodajući kako je pobjeda izvojevana i 1991. pa će tako biti i sada.
Na kraju izlaganja admiral Davor Domazet- Lošo je kazao: – Knjiga govori o prijekoj potrebi da hrvatski narod prestane trpjeti tutorstvo nad svojim domoljubljem i da mu ti isti tutori tumače prošlost kako bi mu kontrolirali budućnost, o ljubavi za domovinu kao imperativu te pobjede, putovima kojima se prolazilo da bi se izvojevala sloboda, o snazi duha i vjeri branitelja i njihovim beskrajnim zaslugama, bitkama vođenim na različitim bojištima, geografskim i političkim, o operacijama i onima koji su ih hrabro smišljali, kazao je na kraju admiral Davor Domazet-Lošo.
U prigodnom dijelu programa nastupili su sopranistica Kristina Anđelka Đopar, stalna članica HNK Zagreb uz pratnju na klaviru Vedrana Milića, profesora u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog iz Bjelovara, a tekstove svojih pjesama govorio je hrvatski pjesnik Slaven Klobučar.
