Jučer, 15. prosinca u prostoru školske knjižnice održana je promocija 17. Ljetopisa Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar koja je obilježena glazbom i prisjećanjem na prethodnu godinu.
Učenici Martina i Tibor vodili su ovogodišnji program. Uvod u promociju priredio je kvartet rogova Glazbene škole Bjelovar u sastavu Elizabeth Aria Cone, Maksim Radanec i Rea Prišlin čiji je mentor profesor Ivan Oškera.
Publikaciju je predstavio bivši profesor, a sada ravnatelj Tehničke škole Bjelovar, Dario Malogorski koji ove godine nije sudjelovao u njenoj izradi, no jako dobro poznaje povijest škole.
– S obzirom da sam bio dugogodišnji profesor ove škole, točnije predavao sam 27 godina, a kada uzmemo u obzir da škola postoji 70 godina, onda je to poprilično mnogo vremena koje sam proveo ovdje. Osim toga, i danas sam vezan uz ovu školu te mi je posebno draga – ističe Dario.
Dario je istaknuo bogatstvo teksta i fotografija te naglasio trud učenika, nastavnika i uredništva.
– Prvi ljetopisi na našim prostorima počeli su od Popa Dukljanina, ovaj nije od tada, sedamnaesti je po redu te se poslije nekog vremena opet našao u tiskanom izdanju. Dvije godine je bio samo u digitalnom obliku, no svejedno je bila održana tradicija. Ljetopis je bogat tekstovima i fotografijama, a uredništvo, kao i bivši kolege, znam da su si dali truda kako bi napisali tekstove, isto kao i učenici – govori Malogorski.
Dario se osvrnuo na sadržaj ljetopisa u kojem je ima govora o ljubavi, zdravlju, prevenciji, sportskim aktivnostima te raznim događanja koja su održana u školi, od sudjelovanja u Projektima gdje su učenici išli u druge države kako bi dobili nova iskustva, također učenici su puno putovali, bili su na maturalnom putovanju, išli na terenske nastave, nagradne izlete.
– Vjerujem da će onima koji će listati ovaj ljetopis, on biti zanimljiv te da će im ostati u trajnom sjećanju te da će se učenici mnogo godina unaprijed kada će imati godišnjicu mature, sjetiti što su tada radili – rekao je Dario.
Profesorica Tatjana Kreštan, jedna od urednica ljetopisa, također je uputila prisutnima nekoliko riječi.
– Jako mi je drago što naša škola već dugi niz godina izdaje ljetopise. U njegovo oblikovanje uključeni su učenici, nastavnici, stručni suradnici i ravnateljica. Izdavanje ljetopisa je jedan iznimno odgovoran, dugotrajan i zahtjevan posao te njime želimo opisati sve ono što smo napravili tijekom školske godine. Ne samo to, nego njime želimo i zaustaviti vrijeme, prolaznost. Sjetimo se samo velikana hrvatske književnosti čija djela govore danas jednakim intenzitetom kao i onda kada su ona napisana. Oni žive kroz svoja djela, a tako i mi. Ovaj ljetopis ne radimo samo za sadašnjost, nego i za budućnost, nadamo se. Njime želimo ostaviti jedan trajan, materijalan dokaz o svom postojanju, želimo reći što smo radili, kako smo se osjećali, u što smo vjerovali, koje smo odgojne ideale imali i čime smo se vodili u našem poslu, kako smo odgajali vas mlade ljude. Vjerujem da će protokom vremena, vrijednost ove publikacije samo rasti – rekla je Kreštan.
Tatjana je naglasila važnost ove publikacije kao trajnog dokaza o postojanju škole te pozvala učenike da i oni sami ostave svoj pečat i trag u životu.
– Budući da ovim ljetopisom želimo ostaviti trag, poručujem i učenicima da i oni u svojim životima nađu način da ostave svoj pečat i svoj trag – poručila je učenicima Kreštan.
Ravnateljica Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar Nataša Vibiral također je podijelila svoja iskustva u radu na ljetopisu kao glavna urednica te zahvalila suradnicima.
– Još jednom bi se zahvalila kolegi Malogorskom. Unazad nekoliko godina pozivamo naše bivše i sadašnje kolege da oni predstave naš ljetopis jer vjerujem da samo oni koji rade u školi, razumiju koliko je teško sve organizirati, fotografirati, lektorirati što radi Tatjana te joj se ovim putem posebno zahvaljujem – ističe Nataša.
Ravnateljica je izrazila žaljenje zbog odsutnosti pedagoginje Ornele Malogorski koju je viroza spriječila da dođe na ovaj događaj.
– Ornela je dobri duh naše škole, ona koja najviše piše, pa čak i ono što nije sama organizirala. Svaka ideja može uspjeti ako ima svog zagovornika, a ovaj ljetopis to ima u urednicama, stručnim suradnicama i svim nastavnicima.
Nataša je istaknula važnost ljudi i fotografija koje trajno ostaju učenicima kao dragocjeni spomen na mladenačke godine.
– Nekad se pitamo, je li vrijedno u ljetopis uložiti toliko posla. On sadržava 486 fotografija, a ja sam zadužena za njihov izbor. Da bi izabrali toliki broj fotografija, potrebno ih je pregledati bar 5000, a potom ih urediti i izrezati nepotrebne dijelove, pogledati je li netko zažmirio i slično. Prilikom fotografiranja razreda znalo se dogoditi da u dvadeset fotografija, niti jedna nije bila dobra da bi se objavila u ljetopisu – pojasnila je ravnateljica.
– To je zahtjevan posao, no na kraju, kada uzmete ljetopis u ruke, onda sve što je bilo teško – od ispravaka, čitanja, korekcije, vidite da se sve isplatilo – govori Nataša.
Na kraju, ravnateljica je poručila učenicima da će vrijednost ljetopisa rasti s vremenom te ih potaknula da i sami stvaraju uspomene koje će ih pratiti kroz život.
– Ono što je najvažnije, to su ljudi koji vas znaju dok ste bili mladi jer samo dok ste mladi, vi ste neopterećeni. Dijelite s tim ljudima istu sudbinu, istu klupu, iste kontrolne, istu školu i to vas nepovratno poveže. Ti su ljudi važni i ove slike koje se nalaze u ljetopisu, bit će vam sve draže kako će vrijeme odmicati, no to ćete vidjeti tek kada dođete u neke godine – poručila je učenicima ravnateljica Vibiral.
Vesela atmosfera na promociji 16. Ljetopisa Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar